.: aMB :.

Primjetih zadnjih mjeseci rapidan rast novih zaposlenika u firmi. Ja doduse poznajem samo ove iz Marketinga. I HR-a.
Interesantno je kako prevaladavaju cure. Vecinom su plave, zgodne. I prilicno ljepuskaste, moram priznati.
Uopce nisam skepticna. Lubomora je u pitanju.

E da.
Team Building weekend malo je toga imao s buildingom. Bilo je vise stete od iceg drugog.
Kratak resume bi bio da smo se vecinom penjali po brdima, planinama isl. Bila sam vise tisuca metara blize oblacima nego obicno. A nisam letjela. Doduse, da sam znala sto me ceka, vjerojatno bih ostala u hotelu, za sankom, al kao avanturist u dusi (bas!) odlucih vidjeti i to cudo! Pa se upustih u pogibeljne aktivnosti. Sad sam mirna. Znam da vise necu planinariti, te slicne podvige unaprijed prepustam istinskim ljubiteljima sportova spomenute vrste.
A sad o team buildingu, odnosno onom drugom.
Mi smrtnici smo isli pjeske/zicarama do livada, proplanaka, planinskih vrhova, dok je moj dragi sefic kao i nekoliko (jednako) uspjesnih mladih managera odlucilo ici autom. Jer mogu. Jer su oni velike zvjerke. Pa dok bude ceste ne moraju se znojiti. Ostatak trase ce se vec zrtvovati i pjesaciti. Kad se mora. Tj ne moze drukcije. I islo im je prilicno dobro. Pronasli su sve planinarske domove, birtije i krcme. To znam jer sam vidjela. Ne njih kako piju, vec mog sefa kako s pivom u ruci iskace i prtljaznika sluzbenog auta. I tetura! Sve mi je bilo jasno. A onda sam izbrojala jos 6 partnera u zlocinu. A zlocin se desio.
Da ne bi ispalo da ja sjedim na prozoru sobe i gledam koroz isti u nadi da ce se nesto desiti, objasniti cu kako sam se jedina nasla u prilici rekonstruirati cijeli dogadjaj. Kazem jedina, jer sudionici tada nisu bili u stanju, a sad se vise ni ne sjecaju. Prije vecere (a poslije tusiranja op.a.) bila sam u sobi. Cuvsi neindentificirani, glasan udarac, odnosno vise repetitivnih, panicno se sjetih lavine, potresa i inog. Uskogrudno cu naglasiti da sam odahnula primjetivsi da je netko (samo) zabio sluzbeni auto u zid, tek stotinjak metara od hotela. Kako su jako brzo poiskakali iz autica (spomenutih 6 i the boss), nikome ocito nije bilo nista. Odteturali su do hotela, a najprisebniji je na felgama, bez pola maske, dovezo auto do parkiralista. Zanimljv dio je taj da Martina, the sefa, mog sefa, nitko nije uspio locirati do sljedeceg dana. Iako je on bio prvi koji je iskocio iz karambolirane zvjeri. (Kontam da gepek nije bio do kraja zatvoren.) Enivej, bili smo zabrinuti. Soba mu je bila zakljucana, a kljuc (ocito) u bravi. Pojavio se tek sutradan. Rekao je da se ne sjeca sto se tocno desilo, te da mu se spavalo...


Evo par fotki..tek da se zna da vidjeh i pokorih planine.

Cijelo jutro razmisljam kako bi opisala intenzitet kojim me boli glava. Jos nisam smislila. Eto, toliko me boli.
A bilo je za ocekivati. Pivo poslije posla nikad nije samo jedno pivo. Iako je pocelo prilicno nevino. Obicno bude tako.
Monotoniju srijede razbio je Juan. Najavio je dolazak svoje malenkosti i frenda. Koji je to sad frend, snebivale smo se Jen i ja. Jer mi poimenice zanmo sve njegove prijatelje. Zakljucismo da je u pitanju neki novi, sto je uvijek popraceno ovacijama!

Znate ono (a obicno tako bude) kad se dobra knjiga ili urnebesan film podcijenjeno vuku po stanu mjesecima. Sinoc od dosade nisam znala kud bi, pa sam iskopala dvd koji je netko ostavio kod mene. Jedini film koji sam imala, a nisam nijednom pogledala! Osjecaj je bio ravan trijumfu. Mucila me spoznaja da ocito nikad nisam imala namjeru pogledati doticni kao i to sto se ne mogu sjetiti razloga.. Cini mi se da mi je netko rekao da se radi o komediji, mozda je to..
Ali kako je spomenuti disk prezivio nekoliko mojih selidbi, ostaje enigma.

Uglavnom, tko je gledao slozit ce se da je film urnebesan, a tko nije..preostaje vam da ga pogledate!






BTW (ili barem za musko citateljstvo) ta Kate Ashfield je dobra, dobra..

Iz nekog razloga, ovaj vikend mi je duugi vikend. A ja sam tek dosla. Na posao. S godisnjeg. Iz Dalmacije. I radila bih samo da ne mislim. Kako sam na kontinentu..

Nego, htjedoh reci da sam se u cetvrtak trebala naci sa sefom. U Pragu. Ne ljubujemo, ne ufajte se zlobne duse! Susret se trebao desiti poradi nekog sastanka. Meni je naravno javio u srijedu popodne. Molila sam Boga da nam otkaze, bilo tko u cijoj je moci tako nesto. I cuo me Svevisnji. Sastanak je odgodjen. Razlog mojoj sreci lezi u cinjenici da mi se ne putuje na radni sastanak tek sto sam se vratila, dok jos uvijek, usput receno, "zivim iz torbe". Dodatna cinjenica koja mi nije isla u krmu je da doticni sef vec nekoliko dana sastanci i pregovara u Pragu, sto bi svakako znacilo da se tamo moram zaputiti sama. A to mi se ne da.

Nije se puno toga desilo u mom odsustvu...da napokon rezimiram post G.O. dogadjaje. Nista znakovito tojest, osim sto mi se sef ozenio! Nije da sam gajila Nadu ili Ceznju, ali sad je Martin gospodin covik. O cemu cemo nas dvoje sad..o cemu, recite vi meni?

Spomenuto me muci i stoga sto sljedeci petak idemo na Team Building vikend. Na koji su me upozoravali mjesecima. Ovdje ga naime zovu Team Drinking vikend. I vec se vidim. Cetri cetrdesetiosam ujutro, ja i kolege (rod:m) sjedimo uz sank. Lovacke. I to vise mojih nego njihovih..

To be continued, u svakom slucaju..

Jutros sam setala gradom da jos jednom provjerim zasto sam tu. Bankomat mi nije dao zeljeni odgovor. Ipak, ovo mjesto posjeduje neki nedefinirani sarm..pa se vracam. Do kada, ni sama ne znam.
Pokatkad je ugodno, ponekad mucenje. Ostaviti za sobom sve sto ustvari volim. Moj je hendikep, pretpostavljam, u tome sto me fascinira nas mentalitet. I lako-cemo nacin zivota. Iako je to, sto se mene kao mene tice, paradoks sam po sebi. Valjda se kriomice divim ljudima koji mogu stajati u mjestu. I biti sretni.
Ja to ne znam. Pa proganjam srecu uokolo. Vec cemo se mi sresti. Moramo. A onda, tko prije izvuce pistolj ostaje na nogama..






DOPUNA:
Citam bas Smoju ovih dana. Trenutno sam na Dnevniku jednog Penzionera, i nasmijem se, svako malo.. Preletila sam jucer paragraf koji me podsjetio na vlastiti post. Lipo je to covik slozija, nema sta. Evo za one koji ne pogadjaju o cemu se radi..

Ma za polizat prste!






Još jedan vikend i gotovo.. Judi moji, prozviždat ću!

Trebalo je svega 4 dana da izvedem navedeno.