Marketing
PRVI RADNI DAN
Jutros sam setala gradom da jos jednom provjerim zasto sam tu. Bankomat mi nije dao zeljeni odgovor. Ipak, ovo mjesto posjeduje neki nedefinirani sarm..pa se vracam. Do kada, ni sama ne znam.
Pokatkad je ugodno, ponekad mucenje. Ostaviti za sobom sve sto ustvari volim. Moj je hendikep, pretpostavljam, u tome sto me fascinira nas mentalitet. I lako-cemo nacin zivota. Iako je to, sto se mene kao mene tice, paradoks sam po sebi. Valjda se kriomice divim ljudima koji mogu stajati u mjestu. I biti sretni.
Ja to ne znam. Pa proganjam srecu uokolo. Vec cemo se mi sresti. Moramo. A onda, tko prije izvuce pistolj ostaje na nogama..
DOPUNA:
Citam bas Smoju ovih dana. Trenutno sam na Dnevniku jednog Penzionera, i nasmijem se, svako malo.. Preletila sam jucer paragraf koji me podsjetio na vlastiti post. Lipo je to covik slozija, nema sta. Evo za one koji ne pogadjaju o cemu se radi..
Ca god se manje radi - to ti standard raste. U nas je najveci standard na svitu.
I basta!
Post je objavljen 13.09.2006. u 12:55 sati.