ljubav sa velikim LJ
utorak, 15.02.2005.
Zest is what man needs!
Ovih dana pišem esej za svoj tečaj. Tema eseja mi već danima ne izlazi iz glave. Naime, pišem o Ani Frank. Za one kojima to ime ništa ne znači, to je petnaestogodišnja židovska djevojka koja je dvije godine živjela u potkrovlju jedne poslovne zgrade u Amsterdamu skrivajući se od nacista. Ona je bila sretna-bila je sa svojom obitelji i još uvijek je bila živa. Nije odustajala od svoji ideala niti je napuštala nade iako je sve govorilo da neće doživjeti vidjeti svoju djecu. Židovima je u tom trenu bilo suđeno da budu izbrisani sa lica zemlje. Sa petnaest godina, nakon što je skrovište Anine obitelji otkriveno, Ana i njena sedamnaestogodišnja sestra Margot postale su još dva imena na listi mrtve židovske djece koja broji milijun i pol imena. A to je tek četvrtina ukupno ubijenih Židova. Ana je čitavo vrijeme svog života u skrovištu pisala dnevnik koji je nakon rata objavljen. Pisala je i priče, bajke i eseje. Pisala je začudne stvari za svoje godine. U vrlo kratkom vremenu rat ju je prisilio da odraste. Ana je željela biti spisateljica. Nadala se. Sanjala. Maštala. Ovih dana ne mogu a da ne razmišljam o tome kako je s trinaest godina išla na plažu sa prijateljicama, smijala se na putu kući iz škole. Imala je mačka. Zvao se Mortje i morala ga je ostaviti kad je bježala u skrovište. U Amsterdamu pred kućom u kojoj se skrivala još uvijek stoji kesten-vlasti ga unatoč bolesti nisu srušile jer ga je Ana jako voljela. Bila je zaljubljena u Petera. Svoj dnevnik je zvala Kitty. Podsjeća vas išta od ovog na vas? Ana je samo jedna djevojka od mnogo milijuna mladih ljudi poput nas koji su poginuli u prvom i drugom svjetskom ratu, u ratu za nezavisnost Amerike, našem domovinskom ratu, ratu Iraku…Svaki rat je odnio na tisuće i tisuće mladih života, snova, želja i nadanja… Ove izvatke iz Aninog dnevnika sam ostavila na engleskom jeziku. Vjerujem da će većin vas uspješno shvatiti svaku riječ. „Things are getting more serious, but there's still a smile left over from the funny bits.” [July 8, 1942] “Cycling again, dancing, flirting and what-have-you, how I would love that; if only I were free again! Sometimes I even think, will anybody understand me, will anybody overlook my ingratitude, overlook Jew or non-Jew, and just see the young girl in me who is badly in need of some rollicking fun?” [December 24, 1943] “It's really a wonder that I haven't dropped all my ideals, because they seem so absurd and impossible to carry out. Yet I keep them, because in spite of everything I still believe that people are really good at heart. I simply can't build up my hopes on a foundation consisting of confusion, misery and death, I see the world gradually being turned into a wilderness, I hear the ever approaching thunder, which will destroy us too, I can feel the sufferings of millions and yet, if I look up into the heavens, I think that it will all come right, that this cruelty too will end, and that peace and tranquility will return again. In the meantime, I must uphold my ideals, for perhaps the time will come when I shall be able to carry them out.” [July 15, 1944] Posjetite www.annefrank.com Pročitajte Dnevnik Ane Frank |
- 15:56 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ljubav u svim oblicima...onim velikim poput munje koja osvjetli noć...i onim svakodnevnim poput šalice čaja koja te ujutro dočeka kad ustaneš... Dal grom odabira hrast? Ili se to pak hrast munjama nametne? Za to baš nemam reći bog zna kako pametne... To je ta sudbina, valjda?... „Sve ima svoje doba,i svaki posao pod nebom svoje vrijeme… vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja… vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.“ Sve u naš život dolazi u svoje vrijeme. U pravo vrijeme.  |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||