Calamata
srijeda, 12.04.2006.
A ne... pa ovo je zbilja Hrvatska!
Kaj me iznerviralo?
Iznervirala me je činjenica koju sam spoznal neki dan kad sam aploudiral ovu fotku ispod (iz prošlog posta) - zamisli, BlogHR mi ne da dignuti image dimenzija 150x200, ali zato dozvoljava 200x150!?
Pa kaj to nije za ugasit se?!?!?!
... a sad sam se samo opet prisjetil tog nemilog trenutka prepoznavanja nečijeg idiotizma!
subota, 08.04.2006.
Na Jelačićevom trgu dijete zaraženo ptičjom gripom!
(golub to više nije mogao držati u sebi...)
petak, 07.04.2006.
Trokurac
Zakaj "trokurac"?
Zato kaj sam tu riječ baš sad pročital na jednome blogu i baš mi drago kaj je to baš takva riječ kakva je, a ne neka fina, uštogljena, pravilnohrvatska koja se uči u školi (mada su neke riječi, baš kao i trokurac, hrvatskije nego one koje sam jedno vrijeme slušal od Tuđmana i njegovih dupelizaca sa državne televizije). Ali kaj sad, tko sam ja da počinjem diskusiju o hrvatskome jeziku - ostavljam to stručnjacima.
Uloga trokurca ovdje je značajna zbog nečeg drugog (e, ovo je primjer nedobrog pravopisa!), a ta je, što me nakratko vratila u djetinjstvo i pubertet. Naime, 'ovih dana' se riječi kao trokurac baš i ne čuju često, ako se uopće i čuju (a ne čuju se). Ne čuju se zato kaj se ovdje parla neka sasvim druga spika; ne samo kaj se dela o sasvim drugačijem jeziku, nego je i izražavanje kulturološki uvjetovano.... pas mater, a rekel sam da nebum počel razglabati o jeziku! /&$/&$"%&"!
Značajna je zbog toga, daklem, kaj kao i drugi lokalni izrazi (a kojima se Jedinche nesebično služi), uvijek u nekim mojim dubinama probudi lijepa sjećanja, čak i ona mutna sjećanja koja se nekontrolirano jave kao i snovi u ranim jutarnjim satima..., oni (snovi) koji kratko traju, a uvijek se dese baš nekoliko sekundi prije buđenja, tako da kada se probudimo iz takvog jednoga sna, sve psovke ovoga svijeta nam prolete mislima i zaklapamo oči u nadi da ćemo opet zaspati i nastaviti sanjati tamo gdje smo stali, netom prije no što se probudismo.
(da završim poetski)
