Zakaj "trokurac"?
Zato kaj sam tu riječ baš sad pročital na jednome blogu i baš mi drago kaj je to baš takva riječ kakva je, a ne neka fina, uštogljena, pravilnohrvatska koja se uči u školi (mada su neke riječi, baš kao i trokurac, hrvatskije nego one koje sam jedno vrijeme slušal od Tuđmana i njegovih dupelizaca sa državne televizije). Ali kaj sad, tko sam ja da počinjem diskusiju o hrvatskome jeziku - ostavljam to stručnjacima.
Uloga trokurca ovdje je značajna zbog nečeg drugog (e, ovo je primjer nedobrog pravopisa!), a ta je, što me nakratko vratila u djetinjstvo i pubertet. Naime, 'ovih dana' se riječi kao trokurac baš i ne čuju često, ako se uopće i čuju (a ne čuju se). Ne čuju se zato kaj se ovdje parla neka sasvim druga spika; ne samo kaj se dela o sasvim drugačijem jeziku, nego je i izražavanje kulturološki uvjetovano.... pas mater, a rekel sam da nebum počel razglabati o jeziku! /&$/&$"%&"!
Značajna je zbog toga, daklem, kaj kao i drugi lokalni izrazi (a kojima se Jedinche nesebično služi), uvijek u nekim mojim dubinama probudi lijepa sjećanja, čak i ona mutna sjećanja koja se nekontrolirano jave kao i snovi u ranim jutarnjim satima..., oni (snovi) koji kratko traju, a uvijek se dese baš nekoliko sekundi prije buđenja, tako da kada se probudimo iz takvog jednoga sna, sve psovke ovoga svijeta nam prolete mislima i zaklapamo oči u nadi da ćemo opet zaspati i nastaviti sanjati tamo gdje smo stali, netom prije no što se probudismo.
(da završim poetski)
Post je objavljen 07.04.2006. u 21:26 sati.