cakum pakum
utorak, 21.11.2006.
Vila bez krila
Jednom u godini sam Krampus, Djed Božičnjak, Isusek i Sveti Nikola. Jednom u godini mogu odglumiti i muškarca. Nekako se svi oni nagruvaju u jednom mjesecu, pa cijeli taj mjesec glumatam. Ne navlačim na sebe crvena odijela, ne keljim brkove i brade, ne stavljam rogove na glavu. Prošetam gradom, zavirim u izloge, nazovem dostavljača igrica. Razvijem neku davno zaboravljenu sliku.
Za ovu ulogu sam potpisala na doživotno. Uživim se u lik već prema tome koji je datum u mjesecu. I koji je lik na redu. Toliko se uživim da i sama počnem vjerovati u njihovo noćno obilaženje, spuštanje niz dimnjake i pregledavanje izglancanih čizmica.
Iako moji klinci već dugo znaju da ta škvadra nema običaj ići noću u pohode, ja se ne dam zbuniti. I dalje ih uvjeravam da Isusek neće dolazit dok njihova soba nije pospremljena, zvonim malenim zvoncem kao znak da je on bio ovdje, šuljam se noću do cipela, tenisica i marti postavljenih na svaki prozor u stanu, skrivam šibe kupljene na povratku s posla i izmišljavam da sam žedna ako me uhvate u noćnom bauljanju na tajnom zadatku.
Oni se prave da mi vjeruju i samo čujem kako navečer šapuću uzbuđeni zbog neizvjesnosti. Dugo u noć neće moći zaspati. Na kraju će i sami, na tren, povjerovati da Sveti Nikola daruje dobru djecu i da tek rođeni Isus može pod naš bor donesti nove sanjke. Nekoliko puta veće od njega samog.
Nekoliko puta u godini sam Zubić Vila. Već po potrebi, kako koji mliječni zub ispada. Čudno je kako će zaboraviti novu jaknu u školi, dati psu friške vode, zadaću na dvadeset sedmoj stranici vježbenice iz matematike, a nikada neće zaboraviti staviti zubić ispod jastuka. I neće zaboraviti pripomenuti kako je mali bijeli pod jastukom. Baš je đeparac potrošen na nove nogometne sličice, na kartu za kino, na Pepsi iz kvartovskog kućana. I dobro da je klimavac baš danas ispao. Deset, dvadeset kuna u zamjenu za otpali zub, odlična je zarada.
Prije sna nazvat će me svojom Vilom. Da slučajno ne zaboravim svoju noćnu misiju. I zaspat će s mislima o ljepotici u blještavo bijeloj haljini sa čarobnim štapićem u ruci.
Ujutro će prvo ruku zavući pod jastuk. Ako slučajno zaboravim uzeti zubić reći će mi da sam smotana. Prebrojat će izgužvane novčanice i baš svaki put biti sretni.
Još bosonogi dotrčat će do mene i zagrliti me. Dobit ću u pusu. Reći će mi: „Hvala ti, Vilo moja“, a ja ću s osmijehom na usnama odjuriti na posao.
Jučer navečer ispala je četvorka dolje desno.
Noćas sam imala misiju. Bez blještavo bijele haljine i čarobnog štapića.
Bosonoga, u plavoj pidžami, raščupana i bez šminke na licu bila sam tvoja Vila. Još jedno jutro odjurila sam na posao s osmijehom.
I za ovu ulogu potpisala bi na doživotno.
| < | studeni, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
1000 zašto, 1000 yebiga
Take your life in your own hands
and what happens?
A terrible thing:
no one to blame.
Erica Jong
Knjiga žalbi
cakumpakum@gmail.com
Stara kineska
Kada pas laje
znači da još nije skuhan
Mi svijetlimo
Da se opet rodis
pored ovih cesta
s kojih vjetar nosi
prašinu u grad
i na krivom mjestu
biti tako lijepa
to moze biti vise zajeb
nego dar...
Gibonni
Ima jedan svijet
Ima jedan svijet
gdje živjet bi htjela,
ima jedan svijet
gdje riječi su djela.
U tom svijetu živi
čovjek od soli
sjajem sunca rođen,
kamen kojeg volim.
Iz njega čujem glas bez riječi
ćutim snagu golog tijela,
ja slaba, svakodnevna,
kroz igru riječi
sve bih htjela.
Voliš me nježno,
znam, to si ti
tako mi trebaš,
trebaš mi ti.
U jednom trenu sve bih htjela
kroz igru riječi,
a riječi su djela.
Oprosti molim te,
vrati me
svijetu mom
Stijene
I oni svijetle
1971-Kad žena kaže, onako "značajno": On baš dobro izgleda... ... nije li to ženska varijanta onog muškog "Al' bi ja to kresnuo!" ??
bobelline-svoju glupost liječim na svakodnevnoj bazi. nekad čokoladom. nekad razgovorom. nekad vjerujem mudrijima od sebe. iako ih je sve manje jer se definitivno približavam savršenstvu. što je sve očitije svakim daljnjim slovom koje izađe iz moje tastature.
ddadd-vic...smislio sam ga za vas:) Kako se zove nilski konj koji vozi Hondu? Jednostavno... HIPOHONDAR :D
dragon fly-Ako vas sretnem negdje pojesti ćemo jagode.. I vrtiti se u travi dok ne padnemo iznemogli i zaspimo pod mjesečevim sjajem
estrogena-rođendan mi je 25.02., a poklone primam na estrogena@gmail.com
gajo-jutros sam rekel mami da me ne budi jer da nemam prva dva sata i da nije ponedjeljak... hahahaha... a školu sam davno završil
mysteries-Da mi je, da se u ocima tvojim izgubim, tiho govoreci da, ipak, moguce je…
old soul-Onaj tko dijeli sa mnom , naš životni prostor , točno zna kad sam imala naporan dan ili kad me nešto brine u životu ... naime , kad je tako , onda bjesomučno škrgućem zubima dok spavam
rahatli-Ljudi se zgroze kad im pričam da sam živjela na fornetima. Dnevni obrok za 3 kune i 40 lipa. I na riži - 6 kuna za kilu. Skuhaš i posoliš. Ili ti prijatelji donesu one kečape i male umake iz McDonald'sa - 1 kuna. Pa zaliješ rižu time i onda imaš gotovo gurmanski obrok. Stari kruh zagriješ u pećnici. A što sve možeš s krumpirom... A sve se svodi samo na to: udahni, izdahni. Samo nastavi disati.
tajpvrajter-'Gledam u majčine ruke. Veće su od mojih, žilavije, čine se snažnije. Dlanovi su grubi, ali nježno grle. Žuljevi nimalo ne smetaju zagrljaju. Prsti su kvrgavi i povijeni u člancima. Deformirani, a mogu stegnuti poput kliješta.
Tim se izmučenim, više muškim nego ženskim rukama nikada neću moći odužiti.'
trill-Ne želim više biti superjunak. Zašto bi i htjela? Oni žele biti ja, samo im to nije baš uspjelo. Niti neće, barem dok se ne nauče oblačiti kako se spada i fertun staviti tamo gdje mu je mjesto. Sprijeda.
baka-Kad sam bila mala, htjela sam biti kokoš. Ova stavka je previše neugodna da bih joj posvećivala dalji prostor.
hrki-još malo pa je Valentinovo. Svim zaljubljenima neka se zabave kako god znaju, a svima nama ostalima ostaje težak posao. A to je da odredimo datum za "slobodnjake", "nezaljubljene" i da nas priznaju na kalendaru! :D
kerefeka-Jedino što kod tebe ne volim je to što nismo skupa 24 sata dnevno. Možda bi se trebali prijaviti u Big Brother.
pataren-Nisam vjernik. Nisam ni ateist. Ne vjerujem u neko nadnaravno biće..koje je stvorilo sve....ali vjerujem da život nije nastao "slučajno". Kao zakleti republikanac..teško mi se zalagati za kraljevstvo nebesko. Ali zbog prijatelja..i osoba do kojih mi je stalo..volio bih da postoji nešto kao Raj..jer one zaslužuju da jednoga dana završe tamo.
big blue-Zapamtila sam kako meko padaju na snenu sliku grada dok tek ostavljeni tragovi naših stopa polako iščezavaju u veličanstvenoj bjelini. Znaš li da je snijeg zapravo plave boje?
catcher-Živciraju me Zagrepčani. Ne živciraju me za pravo, naravno, nemojte odmah pizdit. Nego onako šestarski. Stalno se nalaze na blogerskim kavama i onda pišu okolo kako su kul i super i baš im je odlično. S njima često bude i jedna navodno Riječanka iako je čovjek teško može pronaći u Rijeci, puno je vjerojatnije da je upravo u Zagrebu, Italiji ili karlovačkom gej kampu "Slapić".
pantera-tebe treba ubit, jer si obrisala skoro sve sa bloga. Ne treba te ubiti s catcherovim šestarom, nego nečim tupim. I ovo nisi ti rekla, ovo ja tebi velim!!
proljetni pasanac-Ako je mogla Eva napravit pizdariju,onda mogu i ja pisati blog
