vidim...
Dugo me nije bilo i vrijeme između postova koristio sam za razmišljanje o budućnosti mog bloga. Razumjet ćete da se uz toliko mogućih smjerova nisam iz prve mogao odvažiti na jedan neminovan put koji bi uvelike odredio našu zajedničku blogersku sudbinu.
Još kao mali dječak, kad bi me tata i mama nakon puno nagovaranja odveli u kupovinu robe, cipela, hlača i sl., u meni bi se skupio golem inat za sve novo u odnosu na ono što već nosim. I to novo kupljeno nikad ne bih obukao. Uvijek sam hodao u istoj robi. Ne volim birati novo i gotovo. Nije to ništa mistično. Jednostavno mislim da čovjek živi s onim što mu je potrebno i ako si jučer živio po sistemu koji paše tvom duhu i liku, možeš to ponoviti i danas. I to će utjecati na ono zadnje što nas sve čeka. Ako malo skreneš, sve je moguće. A onda moraš nazad.
Dugo sam dakle razmišljao šta napraviti. Kako ovaj blog , bez prostituiranja, ostaviti u svojoj čvrstoj točci, u leglu misli koje nitko ne dotiče. Kako odrediti put koji će biti ispravan na neki duži rok za čovjeka koji želi čitati, a da se previše ne zamaram stvarima.
U međuvremenu sam vidio dosta blogova., dosta ljudi koji su inzistiranje na principima olako prepustili vodi. Slaži malo lijevo, pa opet malo desno … a čudovište raste…
Mnoge sam noći probdio sa zvijezdama i na kraju u mori koja se neda reći odlučio. Ne želim da mi kao svima, nakon nekoliko postova piše «Arhiva». To mi dosad na blogu nije bilo i ne želim da bude ni ubuduće. Hoću da si svak može pričitat svaki post koji sam iskreno napisao bez skrivanja. Ne želim da tamo neka «arhiva» određuje želi li netko ili ne biti dio nečije životne priče. Nisam ja od jučer i moje pradavno biće nije tuđe ovom noćašnjem mjesecu koji i sad mogu vidjeti kroz otvoren prozor, pa da žmirim kad nam paše.
Mi ljudi smo po prirodi slobodnjaci. Djeca mora, biljaka, sunca, životinja i vjetra. Tek se ponekad sjetimo kapljica oceana koje je vrijeme pretvorilo u vrući pijesak. Prrrr. Čak i prezrena pustinja, daje i više od svega što je potrebno za život. Život koji nas sve veže i na čijem kraju nigdje ne piše «arhiva».
Ne znam kako da maknem to «arhiva», pa da se bez brige može skrolat na početak.