Caitiff

Na brdu iza nas, mjesečeve zvijeri vrebaju mene i moju braću.
No dušo, ti se plašiti nemoj. Tebi neće nauditi, barem ne dok je mene da te štitim.
No kakav sam ja to domaćim? Želiš li popiti štogod? Da, dobro. Isto što i ja? Ne, dušo, moj ukus je ako možemo reći istančaniji. Ali možeš popiti malo vina. Pasalo bi ti? Drago mi je. Ne brini se za mene, ja ću noćas puno piti, a ako sve bude kako treba i ti češ do kraja noći piti isto piće.
Pitaš li se zašto sam te pozvao tu, u moj dom ovako kasno? Ne, nimalo? To me čudi. Znaš, nije do jedne krasne djevojke poput tebe da samo tako prihvaća ovakve kasne pozive. No koja je svrha sjediti ovdje i pričati, kad nas cijeli grad čeka. Nemoj zaboraviti kaput, imam osjećaj kako ova noć može biti jako hladna, za tebe.
Hladnoća, ne ja ne osjećam hladnoću. Zapravo ja ne osjećam ništa. No najbolje bi bilo da vidiš sama što sam ja zapravo. Krenimo. Malo se budemo gradom vozili, ako želiš budemo otišli u jedan poseban klub pored rijeke, a onda ako budeš htjela možemo se vratiti meni. Slažeš se? Dobro. Kao što možda primjećuješ moj dah se ne magli. Ne brini se, dobro sam. Nije to ništa strašno, zapravo je normalno. No trebao bi ipak paziti. Jer možda me promatraju. Samo tren, eto sad je sve kako treba biti. I moj dah se sada magli.
Davno je život napustio ovo tijelo. Moje srce više ne kuca, više nema snove kao što sam imao dok sam živ bio. Sunčevu svjetlost nisam stoljećima vidio, i dobro da nisam. Činiš mi se zbunjeno? Da, znam što pričam. Ja jesam biće noći. A, tu smo. Bolje uđimo na stražnji ulaz. Poznaješ ovo mjesto? Ne, samo misliš da ga poznaješ. Važna osoba, tko ja? Ma ne samo ja. Svi moje vrste su važne osobe. I dalje misliš da poznaješ ovo mjesto? Vidim kako si zbunjena. Samo se mene drži i nemaš se čega ili koga plašiti. Da ova bića su moje vrste. Iako neke ne bi tako nazvao. Onaj dolje u desnom kutu, nemoj da direktno pogledati, on je plavokrvi, Ventrue. Ja, ja cijenim ljepotu, poput tvoje. Umjetnost poput glazbe koju čuješ upravo. No o pripadnosti obiteljima se ne pita, to ili znaš ili ne znaš. Tu kako i primjećuješ ima i agresivnijih od mene. Buntovnici kako iz zovemo. Svih nas sedam smo tu noćas, a vidim neki od njih imaju i smrtne pratioce. Kako to znam pitaš? Jednostavno znam. Vidim. Iako neki od nas nemaju tu mogućnost. Mi pripadnici Klana Ruže imamo. Zašto ruže? Pa zato jer jedino ruža može percipirati našu potragu za ljepotom. Vidim strah te je? Nije, dobro onda.
Prošećimo. Može? Dobro onda prošećimo. Vidiš sada kad smo sami i vani, želim te cijelu noć nešto pitat. Jesi li shvatila što sam ja? Nisi? Bi li te iznenadilo kad bi ti rekao da sam vampir? I bi i nebi? Hm, dobro. A bi li te iznenadilo ako ti ponudim život ljepote? Da zauvijek ostaneš ovako mlada, ovako lijepa.
No dobro, pustit ću te da razmisliš. Vratimo se do mojeg doma, razmisli dok se vozimo.
I sada kad smo opet pred mojim kaminom, koji je zbog tebe tu i zbog tebe vatra u njemu gori, mene vatra ne privlači kao i tebe. Reci mi sada, prihvaćaš li, i shvaćaš li da sada kad sam ti sve otkrio, da povratka nema?
Prihvaćaš, dobro drago mi je. Dođi u zagrljaj moj. I podjeli samnom život vječni.