Caitiff

Vampiri.

Leševi krvopije, onih koji su se vratili iz zagrobnog kako bi se gostili nad krvlju živih. Čudovišta prokleta do Pakla, koji izbjegavaju njegovu kaznu kroz nezakonito ukraden život. Erotični predatori koji uzimaju svoje održanje za "životu" od nevinih, voljno ili nevoljno, žena i muškaraca. Od samog početka vremena, čovječanstvo priča o vampirima- nemrtvima, demonskim duhovima sa likom čovjeka, leševi uzdignuti iz grobova koji imaju vatrenu glad za toplom krvlju. Od Mađarske do Hong Konga, od New Delhia do New Yorka, ljudi po cijelom svijetu iskusili su strah razmišljajući o djelima vampira koji love po noći. Vampiri opsjedaju romane, filmove, tv serije, video igre, odjeću, pa čak i ranojutarnje zobene pahuljice.

No te priče su mitovi, zar ne?

Krivo.

Vampiri su hodali oko nas kroz prapovijesna vremena. A hodaju i danas. Vodili su velik i tajan rat od najranijih početaka ljudske povijesti. I ishod te vječne borbe može odrediti ljudsku sudbinu, ili joj je to krajnji cilj.

Možda je najbolje da počnemo ovaj opis "nemrtvih" kao da su posebna vrsta, svjesni sebe, sa površnim sličnostima ljudima, koji su sami nekoć bili, ali sa psihološkim i fizičkim različitostima. U većini slučajeva, vampiri sliče poznatim čudovištima sa filma (No dovoljno je istine u starim pričama da su stvoreni od zavedenih i zbunjenih smrtnika). No ipak kao što je naučilo puno "lovaca na vampire", na svoju žalost, nisu sve priče o vampirima istinite.

Vampiri su besmrtni - točno. Dok iako mogu biti ubijeni (vrlo težak proces), oni ne stare niti umiru od prirodnih slučajeva. Ne trebaju hranu, kao što je trebaju ljudi, i ne dišu.

Vampiri su živi mrtvaci koji se moraju hraniti krvlju živih - točno. Vampir je klinički mrtav. Nema pulsa, ne diše, koža mu je hladna na dodir, ne stari - pa ipak razmišlja, hoda, planira, govori, lovi i ubija. Kako bi održao svoju neprirodnu besmrtnost vampir mora sa vrijeme na vrijeme konzumirati krv, po mogućnosti ljudsku krv. Dok se neki vampiri održavaju životinjskom krvlju, neki stariji vampiri čak moraju loviti svoju vrstu kako bi se prehranili, no ipak većina doista konzumira krv svoje bivše vrste. Vampiri piju krv s pomoću svojih očnjaka, koje mogu uvući te su mi magično dani kada su postali "neživi". Svaki vampir također zatvoriti ranu magično a tako da je poliže, samim time skrivajući dokaz o hranjenju. Krv je sve što je važno vampirima, njima je to i kletva a i izvor njihove moći. Hrana smrtnika, zrak smrtnika, ljubav smrtnika - sve to je njima bez značaja. Krv je vampirima jedina strast i bez nje brzo venu i postaju nemoćni. A čak svaki vampir može koristiti tu svoju ukradenu krv kako bi pokazao čudesne sposobnosti liječenja, snage i ostalih čarolija.

Svatko tko umre od vampirskog ugriza postat će vampirom - netočno. Da je to istina svijet bi bio pregažen vampirima. Vampiri se hrane ljudskom krvlju, istina, i ponekad ubiju svoj plijen, ali većina ljudi koji umru od napada vampira samo preminu. Kako bi se vratili kao "neživi", žrtva treba biti ispražnjena svoje krvi i nakon toga nahranjena sa jednim dijelom krvi od vampira koji ju je napao. Taj proces, nazvan zagrljaj, napravi zapravo tu mističnu transformaciju iz čovjeka u vampira.

Vampiri su čudovišta, demonski duhovi zarobljeni u tijelima - točno ali i ne. Vampiri nisu baš bespogovorno demoni. Već kombinacija tragičnih faktora koja ih je nepovratno dovela do tih zlih djela. U početku, novo stvoreni vampir misli i ponaša se skoro pa kako je i dok je bio među živima. Ne postane odmah zlo, sadističko biće. No, ipak, vampir na posljetku uskoro otkrije toliku želju za krvi i shvati da njegova egzistencija ovisi o hranjenju na njegovom bivšom vrstom. I većini slučajeva vampirski um prihvati stil ponašanja koji je manje prihvatljiviji svejedu a više dolikuje samotnom predatoru. U početku oklijeva ubiti. no ipak na kraju puta s okolnostima je primoran na to i ubijanje postaje sve lakše i jednostavnije kako godine prolaze. Shvaćajući kako nije dostojan povjerenja, prestaje vjerovati u druge. I sa tim shvaćanjem različitosti, sve više se udaljava od svijeta. I kad napokon shvati kako je tajnost i kontrola osnova njegovog postojanja, postaje manipulator prvog reda. I stvari samo sve više propadaju kako godine postaju desetljeća i napokon stoljeća, i vampir sve više ubija i vidi ljude koje je volio kako stare i umiru. Ljudski život, ukratko, je toliko nebitan naspram njegovog, i sve mu više pada cijena, sve dok smrtno "krdo" oko njega ne znači ništa više od roja dosadnih insekata. Starješine vampira su među najživčanijim, neugodnim, paranoičnim, ukratko čudovišnim bićima koje je svijet ikada upoznao. Možda nisu točno demoni, ali već na toj poziciji, zar itko može prepoznati razliku?

Vampiri bi izgorili od sunčeve svjetlosti - točno. Vampiri trebaju uvijek izbjegavati sunce ili će umrijet, iako se neki boje sunca samo neko kratko vrijeme. Vampiri su noćna bića, I neki jako teško ostaju budnima tokom dana, čak i u zaštićenim područjima.

Vampire odbija miri češnjaka - netočno. To je samo mit, i ništa više.

Vampire odbija raspelo i ostali sveti simboli - ovo je najčešće netočno. Ali ako, onaj koji ima sveti simbol posjeduje toliku vjeru u moć što taj simbol predstavlja, vampir može iskušati loše efekte od tog istog simbola.

Vampire ubija drveni kolac proboden kroz srce - netočno. No ipak, drveni kolac, ili strijela kroz srce vampira će ga paralizirati dok se isto ne ukloni.

Vampiri imaju snagu desetorice ljudi, mogu zapovijedati vukovima i šišmišima, mogu hipnotizirati živuće i liječiti i najgore rane - netočno ali i točno. Moć vampira raste sa godinama. Mladi, tek stvoreni vampiri su samo nešto moćniji od prosječnog čovjeka. No kako vampiru godine prolaze dolazi mu i razumijevanje, on uči kako koristiti svoje tajne magične moći, zvane Disciplinama. Moćniji stariji vampiri poput Lestata ili Drakule i pravi stari vampiri - osnivači klanova i njihovi izravni "potomci", koji su lovili noćima prije tisuća godina često posjeduju skoro pa božanske moći.