| < | prosinac, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
NASTUPI
10.11.12. - "Habana club" Green gold, Radnička cesta, 23 h
14.11.12. - šator, Trg bana Jelačića, 20.30 h
16.11.12. – Ex kinoteka, Kordunska 1, 20.30 h
17.11.12. - "Habana club" Green gold, Radnička cesta, 23 h
Članovi benda
Goran
091 / 567 98 39
Danko
098 / 380 069
Profesor
Dani
Saša
Naši dragi prijatelji, koji često zasviraju sa nama i na tome im velika hvala
Robi
Hrvoje Rupčić - Cacique
Zdravko Tabain - Barba
Mladen Ilić - Mlacka
Tomica Rukljić
Glazbenici koji su nastupali sa nama
Marijan Zagajšak
Spomenko Gazda
Igor Štimac
Nešto više i važnije
CAIMANI na internetu
Caimani na My space
HUMANITARNI KONCERT U "TVORNICI"
Tko je udruga SMA.T
SMA.T-ovci - blog
mama-mami o koncertu
LINKOVI PLESA I GLAZBE
Salsa klubovi i centri
Zagreb
PC Salsa
SalsaCroatia
CroSalsaFestival
LosMamberos
PK Elite
Salsazona
PC Ritam
Las Bailadoras de Salsoteca
Boogaloo - salsa
Havana club - Zagreb
Bailecubano
Fever
Pula
Art-dance Pula
Rijeka
Plesni centar Salsero - RI
Slovenija
Caliente- Ljubljana
Sabor cubano - SLO
Plesna škola "Rolly" - SLO
SalsaSlovenija
Budući naraštaji plesa
Plesni studio Pegaz
Kolege
Cubismo
Caimán Verde
Turbo vikend Caimana – turbo post
- 13:52 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
Eto, dok mi Mrva dozvoljava, pišem o jednom „pomaknutom“ vikendu. Pomaknut, jer je trajao od četvrtka navečer do nedjeljnih jutarnjih sati, ali i „pomaknut“ … jer ga se drugačije ni ne može nazvati. U, eto, skoro 8 godina postojanja ovog benda, nekako je baš ovaj vikend bio najviše nabijen i strkom i svirkom i usputnim događajima … svake vrste. A sve je počelo, navodnim, dogovorom za koncert u petak. Navodnim, jer … dogovor je trajao cca 10 – 15 minuta, a sve ostalo je bio mali spontani party sa svime što on nosi – spontanost, glazbu, ples, smijeh … zgodni momci i djevojke … dobru klopu, poneko piće viška … i sve u onim granicama koje krase ljude „salsa svijeta“. I to je, možda ne jedini, ali svakako rijedak „uvoz sa zapada“ koji vrijedi i koji nismo uništili … ma, joj, znate već. Idemo o onome što je lijepo. A lijepo je bilo … ovim redosljedom. Četvrtak, „Karaka“, Caimán Verde básico „Tranquilo“ svirka se pretvorila u gala-party dolaskom „Organizacijskog odbora“ našeg koncerta u petak. „Odbor“ u „složeno proširenom izdanju“. Neke tehničke stvari smo ponovili u, gore pomenutih, 10-15 minuta, a neke probe, koje su bile zamišljene … malo zaobišli i pustili da … se dese kako će se desiti.  Bilo je previše pozitivnog naboja svake vrste da bi imalo bili ozbiljni. Zato smo se prepustili svirci i vizualnim blagodatima. I to je ono što je ovaj bend uvijek, u svojim osvrtima, ponavljao – OK, naučiti osnove u školama, na tečajevima, ali onda zaboraviti sve sheme i ina pravila i prepustiti se plesu i glazbi. Kradem fotke sa FB pa sami pogledajte o čemu govorim.      Petak, „Paradiso“, „Caimán Verde“ u punom sastavu … i ++ Pozitiva u startu – „novi stage“. Nismo više u rupi i mraku. Na povišenom smo i osvjetljeni. Iskustva sa prijašnjih svirki skraćuje vrijeme „tehničke pripreme“ – stage je složen „natenane“ i sve te pripremice teku bez ičije nervoze.  A koncert … to je to. Mi vidimo publiku, publika vidi nas i svi smo ovdje radi glazbe i plesa. Komunikacija 100 %. Neposredna i spontana. A Caimani pojačani za još jednog majstora – Maria Pentona. Pijanistu po genima, a perkusionistu po vokaciji i obrazovanju.  Izvedba „Un monton de estrellas“ to dokazuje – svojom vještinom digao je našu izvedbu ove pjesme tamo gdje treba, na mjesto koje ovoj pjesmi pripada. Što reći o cijelom koncertu kad je čak i ona pauza između 2 seta bila … dio koncerta, a ne običan odmor ZA i OD glazbenika (kako se to zna desiti). To govori koliko su Ivan & Ivan sa svojom ekipom bili spremni i idejno i organizacijski. Kapa dolje … po ne znam koji put.    I onda … šlag na tortu - ++. Bez probe, bez „usklađivanja tonaliteta“, sa malo … tremom (mada se to u narodu kaže drugačije), na stage se penju dvije prekrasne dame – to je prikrilo one knedle koje su imale u grlu, a koje nitko nije vidio.  „Besame mucho“ i „A Buena Vista“ – „Besame mucho“ možda malo suzdržanije na početku, no samo nakon par taktova … svi smo znali sve. Djevojke su shvatile da iza sebe imaju bend koji će im pomoći, a mi … kako da im pomognemo. Zato je „A Buena Vista“ bila … to. I vokalno i koreografski. Što bi tek bilo da smo imali barem jednu probu, no i ovako … imalo je svoju kvalitetu, ali, što je najbitnije, svoj šarm kakav i treba biti na koncertima. Zbog toga se svira i radi.  Kao i svaki naš nastup, i ovaj je imao … svoju drugu epizodu. I, makar spada u nezgode, … da sam i znao što će se desiti … potpisao bih unaprijed. Naime … većina benda je već otišla svojim kućama, no ja sam ostao malo i prokomentirati koncert, porazgovarati s prijateljima o nekim mogućim suradnjama … truć-truć vamo-tamo … otkucavalo je oko 3 u jutro. Mario i ja smo sve fino spremili u kombi (ono što su ostali već složili i pripremili) i već smišljali gdje „ubosti“ neki sendvičak, kad … Kad … jedan dio ključa ostade u bravi od vrata … a drugi u ruci. Svašta je meni Mario nabrbljao kroz smijeh … i ništa ga nisam razumio – ni na njegovom jeziku niti na hrvatskom … u njegovoj interpretaciji. Znao sam samo da sam … nagrabusio, jer je rezerva par desetaka KM daleko (ne konvertibilnih maraka, nego kilometara). I eto trenutka koji se pamti – objašnjavajući Ivanima i ekipi što se desilo … u ruke dobivam ključ od jurilice zvane Audi TT cabrio od čovjeka koji me pozna 2 dana. 20 dkg lima i 200 KS, zadnji kotači ispod dupeta, vrijedno … kako da ja to znam, ali znam da mu retrovizor vrijedi više od mog kombija. Šok, nevjerica, ali i … neka toplina u oteklom grlu. Sve smo sredili – Kubanca sam nahranio, odvezao doma, uzeo svoj rezervni … i sve je prošlo u najboljem redu. A ovaj … za današnje vrijeme … čudan čovjek, vlasnik jurilice, zove se DJ Gec. Samo da se zna. Subota, „Promenada klub“, Karlovac Cijelu subotu sam šutio ko zaliven, gutao med, malo sirovih jaja, čaj s limunom … sve u nadi da će se grlo barem koliko toliko oporaviti. I je … ali ostalo isto. Kuku mene. Probao sam bilo kako, za vrijeme tonske probe, pronaći način kako upotrijebiti onaj preostali „zvučni dio“. Sam nastup – malo drugačiji. Ne samo zbog mog problema, već i zbog toga što je Mario sad imao klavijature i bongiće. Na žalost, nemam nikakvih fotografija. Osim mog glasa, desio se i taj peh. I, kako sam dobio informaciju, bili smo iznenađenje. Samo … ne znam kakvo. Nadam se dobro. Vidjeli smo nekoliko poznatih i dragih lica i mislio sam da će to pomoći, no … ostali smo iznenađenje. I, konačno, sam vidio što je to Zumba. Naime, Zumba-party je bio dio programa u našoj pauzi. Sad … da ne prepričavam što je sve i kako teklo … čini mi se da malo treba poraditi u Karlovcu sa organizacijom. Ni u kojem slučaju ne mislim pri tome na gostoprimstvo. Što se toga tiče, sve je bilo u najboljem redu i na mjestu. Mislio sam tematski. Na stranu publika koja nas je u ovom klubu dočekala – čini mi se da je u KA sve to još u povojima i da je postojao mali strah ljudi kako zaplesati na glazbu koju mi izvodimo, no to je lako rješivo, ali i pravi izazov za instruktore. Ljudi bi htjeli i to je jedino bitno i važno. Ostalo je na svima nama koji se time bavimo godinama. No … Zumba (barem ona prezentirana u klubu) i mi … nekako … ne idemo skupa. Ne kažem da mi se ne dopada i da se time ljudi ne trebaju baviti – ja bi vrisnuo nakon samo par minuta onih vježbi (dobro, o samom kraju zumba-dijela … ne bih ovom prilikom), ali … premlada je ova karlovačka scena i za zumbu i za salsu, a kamo li i za cubanu … da bi svi mogli sudjelovati isto veče u jednom takvom miksu. A ja osobno … ostao sam veliki dužnik onima koji su slušali naš nastup – dečki su me „vadili“ kako su god znali i umjeli i hvala im na tome. Toplo se nadam da ću u skorije vrijeme imati priliku … nekako vratiti dug. Eto. I kako sad sve ovo ne nazvati „Turbo – vikendom“. Pomaknutim. Totalno. |