Marketing
Turbo vikend Caimana – turbo post
Eto, dok mi Mrva dozvoljava, pišem o jednom „pomaknutom“ vikendu. Pomaknut, jer je trajao od četvrtka navečer do nedjeljnih jutarnjih sati, ali i „pomaknut“ … jer ga se drugačije ni ne može nazvati.
U, eto, skoro 8 godina postojanja ovog benda, nekako je baš ovaj vikend bio najviše nabijen i strkom i svirkom i usputnim događajima … svake vrste.
A sve je počelo, navodnim, dogovorom za koncert u petak. Navodnim, jer … dogovor je trajao cca 10 – 15 minuta, a sve ostalo je bio mali spontani party sa svime što on nosi – spontanost, glazbu, ples, smijeh … zgodni momci i djevojke … dobru klopu, poneko piće viška … i sve u onim granicama koje krase ljude „salsa svijeta“. I to je, možda ne jedini, ali svakako rijedak „uvoz sa zapada“ koji vrijedi i koji nismo uništili … ma, joj, znate već.
Idemo o onome što je lijepo.
A lijepo je bilo … ovim redosljedom.
Četvrtak, „Karaka“, Caimán Verde básico
„Tranquilo“ svirka se pretvorila u gala-party dolaskom „Organizacijskog odbora“ našeg koncerta u petak. „Odbor“ u „složeno proširenom izdanju“.
Neke tehničke stvari smo ponovili u, gore pomenutih, 10-15 minuta, a neke probe, koje su bile zamišljene … malo zaobišli i pustili da … se dese kako će se desiti.
Bilo je previše pozitivnog naboja svake vrste da bi imalo bili ozbiljni. Zato smo se prepustili svirci i vizualnim blagodatima.
I to je ono što je ovaj bend uvijek, u svojim osvrtima, ponavljao – OK, naučiti osnove u školama, na tečajevima, ali onda zaboraviti sve sheme i ina pravila i prepustiti se plesu i glazbi.
Kradem fotke sa FB pa sami pogledajte o čemu govorim.
Petak, „Paradiso“, „Caimán Verde“ u punom sastavu … i ++
Pozitiva u startu – „novi stage“.
Nismo više u rupi i mraku. Na povišenom smo i osvjetljeni.
Iskustva sa prijašnjih svirki skraćuje vrijeme „tehničke pripreme“ – stage je složen „natenane“ i sve te pripremice teku bez ičije nervoze.
A koncert … to je to.
Mi vidimo publiku, publika vidi nas i svi smo ovdje radi glazbe i plesa.
Komunikacija 100 %.
Neposredna i spontana.
A Caimani pojačani za još jednog majstora – Maria Pentona. Pijanistu po genima, a perkusionistu po vokaciji i obrazovanju.
Izvedba „Un monton de estrellas“ to dokazuje – svojom vještinom digao je našu izvedbu ove pjesme tamo gdje treba, na mjesto koje ovoj pjesmi pripada.
Što reći o cijelom koncertu kad je čak i ona pauza između 2 seta bila … dio koncerta, a ne običan odmor ZA i OD glazbenika (kako se to zna desiti).
To govori koliko su Ivan & Ivan sa svojom ekipom bili spremni i idejno i organizacijski. Kapa dolje … po ne znam koji put.
I onda … šlag na tortu - ++.
Bez probe, bez „usklađivanja tonaliteta“, sa malo … tremom (mada se to u narodu kaže drugačije), na stage se penju dvije prekrasne dame – to je prikrilo one knedle koje su imale u grlu, a koje nitko nije vidio.
„Besame mucho“ i „A Buena Vista“ – „Besame mucho“ možda malo suzdržanije na početku, no samo nakon par taktova … svi smo znali sve. Djevojke su shvatile da iza sebe imaju bend koji će im pomoći, a mi … kako da im pomognemo. Zato je „A Buena Vista“ bila … to. I vokalno i koreografski.
Što bi tek bilo da smo imali barem jednu probu, no i ovako … imalo je svoju kvalitetu, ali, što je najbitnije, svoj šarm kakav i treba biti na koncertima.
Zbog toga se svira i radi.
Kao i svaki naš nastup, i ovaj je imao … svoju drugu epizodu.
I, makar spada u nezgode, … da sam i znao što će se desiti … potpisao bih unaprijed.
Naime … većina benda je već otišla svojim kućama, no ja sam ostao malo i prokomentirati koncert, porazgovarati s prijateljima o nekim mogućim suradnjama … truć-truć vamo-tamo … otkucavalo je oko 3 u jutro. Mario i ja smo sve fino spremili u kombi (ono što su ostali već složili i pripremili) i već smišljali gdje „ubosti“ neki sendvičak, kad …
Kad … jedan dio ključa ostade u bravi od vrata … a drugi u ruci.
Svašta je meni Mario nabrbljao kroz smijeh … i ništa ga nisam razumio – ni na njegovom jeziku niti na hrvatskom … u njegovoj interpretaciji. Znao sam samo da sam … nagrabusio, jer je rezerva par desetaka KM daleko (ne konvertibilnih maraka, nego kilometara).
I eto trenutka koji se pamti – objašnjavajući Ivanima i ekipi što se desilo … u ruke dobivam ključ od jurilice zvane Audi TT cabrio od čovjeka koji me pozna 2 dana. 20 dkg lima i 200 KS, zadnji kotači ispod dupeta, vrijedno … kako da ja to znam, ali znam da mu retrovizor vrijedi više od mog kombija.
Šok, nevjerica, ali i … neka toplina u oteklom grlu.
Sve smo sredili – Kubanca sam nahranio, odvezao doma, uzeo svoj rezervni … i sve je prošlo u najboljem redu.
A ovaj … za današnje vrijeme … čudan čovjek, vlasnik jurilice, zove se DJ Gec.
Samo da se zna.
Subota, „Promenada klub“, Karlovac
Cijelu subotu sam šutio ko zaliven, gutao med, malo sirovih jaja, čaj s limunom … sve u nadi da će se grlo barem koliko toliko oporaviti.
I je … ali ostalo isto. Kuku mene.
Probao sam bilo kako, za vrijeme tonske probe, pronaći način kako upotrijebiti onaj preostali „zvučni dio“.
Sam nastup – malo drugačiji.
Ne samo zbog mog problema, već i zbog toga što je Mario sad imao klavijature i bongiće.
Na žalost, nemam nikakvih fotografija. Osim mog glasa, desio se i taj peh.
I, kako sam dobio informaciju, bili smo iznenađenje. Samo … ne znam kakvo. Nadam se dobro.
Vidjeli smo nekoliko poznatih i dragih lica i mislio sam da će to pomoći, no … ostali smo iznenađenje.
I, konačno, sam vidio što je to Zumba.
Naime, Zumba-party je bio dio programa u našoj pauzi.
Sad … da ne prepričavam što je sve i kako teklo … čini mi se da malo treba poraditi u Karlovcu sa organizacijom.
Ni u kojem slučaju ne mislim pri tome na gostoprimstvo. Što se toga tiče, sve je bilo u najboljem redu i na mjestu.
Mislio sam tematski.
Na stranu publika koja nas je u ovom klubu dočekala – čini mi se da je u KA sve to još u povojima i da je postojao mali strah ljudi kako zaplesati na glazbu koju mi izvodimo, no to je lako rješivo, ali i pravi izazov za instruktore. Ljudi bi htjeli i to je jedino bitno i važno. Ostalo je na svima nama koji se time bavimo godinama.
No … Zumba (barem ona prezentirana u klubu) i mi … nekako … ne idemo skupa.
Ne kažem da mi se ne dopada i da se time ljudi ne trebaju baviti – ja bi vrisnuo nakon samo par minuta onih vježbi (dobro, o samom kraju zumba-dijela … ne bih ovom prilikom), ali … premlada je ova karlovačka scena i za zumbu i za salsu, a kamo li i za cubanu … da bi svi mogli sudjelovati isto veče u jednom takvom miksu.
A ja osobno … ostao sam veliki dužnik onima koji su slušali naš nastup – dečki su me „vadili“ kako su god znali i umjeli i hvala im na tome.
Toplo se nadam da ću u skorije vrijeme imati priliku … nekako vratiti dug.
Eto.
I kako sad sve ovo ne nazvati „Turbo – vikendom“.
Pomaknutim.
Totalno.
Post je objavljen 14.12.2010. u 13:52 sati.