< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

NASTUPI
10.11.12. - "Habana club" Green gold, Radnička cesta, 23 h
14.11.12. - šator, Trg bana Jelačića, 20.30 h
16.11.12. – Ex kinoteka, Kordunska 1, 20.30 h
17.11.12. - "Habana club" Green gold, Radnička cesta, 23 h

Članovi benda

Goran

Photobucket - Video and Image Hosting
091 / 567 98 39

Danko

Photobucket - Video and Image Hosting
098 / 380 069

Profesor

Profesor

Dani

Danielito

Saša

Photobucket - Video and Image Hosting



Naši dragi prijatelji, koji često zasviraju sa nama i na tome im velika hvala

Robi

Robi

Hrvoje Rupčić - Cacique

Photobucket - Video and Image Hosting

Zdravko Tabain - Barba

Photobucket - Video and Image Hosting

Mladen Ilić - Mlacka

Photobucket - Video and Image Hosting

Tomica Rukljić

Photobucket - Video and Image Hosting



Glazbenici koji su nastupali sa nama

Marijan Zagajšak

Photobucket - Video and Image Hosting

Spomenko Gazda

Photobucket - Video and Image Hosting

Igor Štimac

Photobucket - Video and Image Hosting

Nešto više i važnije

CAIMANI na internetu

Caimani na My space


HUMANITARNI KONCERT U "TVORNICI"

Tko je udruga SMA.T
SMA.T-ovci - blog
mama-mami o koncertu

LINKOVI PLESA I GLAZBE
Salsa klubovi i centri

Zagreb

PC Salsa
SalsaCroatia
CroSalsaFestival
LosMamberos
PK Elite
Salsazona
PC Ritam
Las Bailadoras de Salsoteca
Boogaloo - salsa
Havana club - Zagreb
Bailecubano
Fever

Pula
Art-dance Pula

Rijeka
Plesni centar Salsero - RI

Slovenija

Caliente- Ljubljana
Sabor cubano - SLO
Plesna škola "Rolly" - SLO
SalsaSlovenija


Budući naraštaji plesa

Plesni studio Pegaz

Kolege

Cubismo

Caimán Verde
11.03.2008., utorak
To!

Znači uspjeli smo! Ovi komentari i dobri i "loši" sve govore. Napravili smo odmak od one rokerske nazovi cubane od prije. Tooo! Bilo nekad, sad se spominjalo. U pravom "son bandu" nema timballessa, nema surogata tresa... dvanaestožičane gitare s efektima, nema klavijatura. E to mi hoćemo i imamo! Dobro, priznajem, nema ni bas gitare, ali brundanje je uvijek brundanje na struju ili bez nje. A navježbat ću ja kontrabas.

Mi imamo akustične gitare, conge, bongose, tres, drvenu flautu a to su sve tihi instrumenti koje se svira s osjećajem. Palice i ostala ortopedska pomagala isključeni.

Jasno mi je da ovaj tip svirke nekima ne odgovara i to je ok, ali ovaj naš novi zvuk je puno harmoničniji i mekši, tempa su daleko sporija i bliža izvornim verzijama skinutih pjesama, svirači su puno KOMPETENTIJI od prošlih pronta i charlija, a to doprinosi kvaliteti u svim pravcima. Kako smo uvijek bili maksimalno iskreni i samokritični tako i ovaj puta treba reći da smo par stvari dogovorenih na probi zeznuli jer nam je ovo tek druga zajednička svirka. To, međutim, nimalo nije utjecalo na krajnji ishod samih pjesama a sumnjam da je to itko i primjetio. Caiman verde (a ne Caiman 2) sazrijeva i konačno s novim glazbenicima može svirati što god hoće. Glazbenici kojima nije stran niti jedan akord, a kamoli složena ritmika cubanske glazbe spremni su na sve zahtjeve te glazbe, a ono energija, veselica, fešta i sl. Neka ostane u davnoj prošlosti. Bilo je dobro dok je trajalo. Natočili smo kvalitetnije gorivo i polijećemo.

Na probama se napravi i po 7-8 novih pjesama pa makar ih se tog časa prvi put čuje, dok netko svira solo ispod ostali sviraju harmonije (divno), improvizacije su velemajstorske....uglavnom, u prvi plan je došla glazba, a ne samo „energija“.

Naravno da je to nekome sad čudno jer se od prijašnje 1,2,3,4 salse postepenim i polaganim sazrijevanjem odjednom dogodila svirka i za slušanje. Prijašnje smo nedostatke pokrivali bukom, pjevanjem i tko zna čim, a sada dok dole bas i udaraljke predu, netko ima i nešto za reći na svom instrumentu koji je samo jednim kablom povezan s razglasom (nema Cape Kenedya na podu)...ostalo je umijeće i to kakvo umijeće.

I zato Caiman verde raste i svakoga dana u svakom pogledu sve više napreduje. U vlaku ima mjesta za sve pa tko voli nek izvoli. Kritike su dobrodošle jer nas zanima svačije mišljenje, ali ostajemo kod svog izbora repertoara i načina svirke. Tiho i polako. Godine su to....rolleyes

Budućnost?...Mali klubovi gdje se sluša glazba i glazbenike pljeskom nagrađuje za njihovu svirku,a možda netko u tome i prepozna tu toliko spominjanu energiju.

Celje je bilo mjesto gdje smo pošteno odradili svirku a to svjedoči i puni plesni podij od početka do kraja. Što je još važnije od toga? Glazbeni ukusi su različiti i njih se ne komentira. Branko je majstorski organizirao thumbup, mi odsvirali najbolje što smo mogli smokin, Tiho odradio razglas i light profesionalno yes, svi se naplesali nuti to je to.

Ostalo su rasprave za razne forume.

Mi ipak nastojimo pričati kroz instrumente jer to možemo. pjevapjeva

- 17:16 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>