Marketing
To!
Znači uspjeli smo! Ovi komentari i dobri i "loši" sve govore. Napravili smo odmak od one rokerske nazovi cubane od prije. Tooo! Bilo nekad, sad se spominjalo. U pravom "son bandu" nema timballessa, nema surogata tresa... dvanaestožičane gitare s efektima, nema klavijatura. E to mi hoćemo i imamo! Dobro, priznajem, nema ni bas gitare, ali brundanje je uvijek brundanje na struju ili bez nje. A navježbat ću ja kontrabas.
Mi imamo akustične gitare, conge, bongose, tres, drvenu flautu a to su sve tihi instrumenti koje se svira s osjećajem. Palice i ostala ortopedska pomagala isključeni.
Jasno mi je da ovaj tip svirke nekima ne odgovara i to je ok, ali ovaj naš novi zvuk je puno harmoničniji i mekši, tempa su daleko sporija i bliža izvornim verzijama skinutih pjesama, svirači su puno KOMPETENTIJI od prošlih pronta i charlija, a to doprinosi kvaliteti u svim pravcima. Kako smo uvijek bili maksimalno iskreni i samokritični tako i ovaj puta treba reći da smo par stvari dogovorenih na probi zeznuli jer nam je ovo tek druga zajednička svirka. To, međutim, nimalo nije utjecalo na krajnji ishod samih pjesama a sumnjam da je to itko i primjetio. Caiman verde (a ne Caiman 2) sazrijeva i konačno s novim glazbenicima može svirati što god hoće. Glazbenici kojima nije stran niti jedan akord, a kamoli složena ritmika cubanske glazbe spremni su na sve zahtjeve te glazbe, a ono energija, veselica, fešta i sl. Neka ostane u davnoj prošlosti. Bilo je dobro dok je trajalo. Natočili smo kvalitetnije gorivo i polijećemo.
Na probama se napravi i po 7-8 novih pjesama pa makar ih se tog časa prvi put čuje, dok netko svira solo ispod ostali sviraju harmonije (divno), improvizacije su velemajstorske....uglavnom, u prvi plan je došla glazba, a ne samo „energija“.
Naravno da je to nekome sad čudno jer se od prijašnje 1,2,3,4 salse postepenim i polaganim sazrijevanjem odjednom dogodila svirka i za slušanje. Prijašnje smo nedostatke pokrivali bukom, pjevanjem i tko zna čim, a sada dok dole bas i udaraljke predu, netko ima i nešto za reći na svom instrumentu koji je samo jednim kablom povezan s razglasom (nema Cape Kenedya na podu)...ostalo je umijeće i to kakvo umijeće.
I zato Caiman verde raste i svakoga dana u svakom pogledu sve više napreduje. U vlaku ima mjesta za sve pa tko voli nek izvoli. Kritike su dobrodošle jer nas zanima svačije mišljenje, ali ostajemo kod svog izbora repertoara i načina svirke. Tiho i polako. Godine su to....
Budućnost?...Mali klubovi gdje se sluša glazba i glazbenike pljeskom nagrađuje za njihovu svirku,a možda netko u tome i prepozna tu toliko spominjanu energiju.
Celje je bilo mjesto gdje smo pošteno odradili svirku a to svjedoči i puni plesni podij od početka do kraja. Što je još važnije od toga? Glazbeni ukusi su različiti i njih se ne komentira. Branko je majstorski organizirao 
, mi odsvirali najbolje što smo mogli 
, Tiho odradio razglas i light profesionalno 
, svi se naplesali 
i to je to.
Ostalo su rasprave za razne forume.
Mi ipak nastojimo pričati kroz instrumente jer to možemo. 
Post je objavljen 11.03.2008. u 17:16 sati.