| < | siječanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
NASTUPI
10.11.12. - "Habana club" Green gold, Radnička cesta, 23 h
14.11.12. - šator, Trg bana Jelačića, 20.30 h
16.11.12. – Ex kinoteka, Kordunska 1, 20.30 h
17.11.12. - "Habana club" Green gold, Radnička cesta, 23 h
Članovi benda
Goran
091 / 567 98 39
Danko
098 / 380 069
Profesor
Dani
Saša
Naši dragi prijatelji, koji često zasviraju sa nama i na tome im velika hvala
Robi
Hrvoje Rupčić - Cacique
Zdravko Tabain - Barba
Mladen Ilić - Mlacka
Tomica Rukljić
Glazbenici koji su nastupali sa nama
Marijan Zagajšak
Spomenko Gazda
Igor Štimac
Nešto više i važnije
CAIMANI na internetu
Caimani na My space
HUMANITARNI KONCERT U "TVORNICI"
Tko je udruga SMA.T
SMA.T-ovci - blog
mama-mami o koncertu
LINKOVI PLESA I GLAZBE
Salsa klubovi i centri
Zagreb
PC Salsa
SalsaCroatia
CroSalsaFestival
LosMamberos
PK Elite
Salsazona
PC Ritam
Las Bailadoras de Salsoteca
Boogaloo - salsa
Havana club - Zagreb
Bailecubano
Fever
Pula
Art-dance Pula
Rijeka
Plesni centar Salsero - RI
Slovenija
Caliente- Ljubljana
Sabor cubano - SLO
Plesna škola "Rolly" - SLO
SalsaSlovenija
Budući naraštaji plesa
Plesni studio Pegaz
Kolege
Cubismo
Caimán Verde
Pitanje ... za milion kuna
- 01:11 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Tko kaže da samo jednojajčani blizanci misle isto, vole isto, rade isto ... kad nije tako. Već jedno duže vrijeme razmišljam što napisati na našem blogu. Nije da je sve napisao, ali ... za sada ... za trenutnu situaciju ... u biti, sve je napisano. Koje šarene laže, koliko toplu vodu, koje jadikovke napisati ... ma koga to interesira? A postove, tipa, „sve je lijepo i alegria“ ... di da smjestim? U koji kontekst? Kad nema konteksta. I prevrni i preokreni (a mjesta u glavi ima) šta, di i kako. Nije mi se desilo, od kad je ovog bloga, da mjesec dana ne lanem makar koju. „La-jav-ko“ benda bez „vau-vau“ inspiracije. Pa makar na neku mačku pored puta. Učahurili smo se, hiberniramo. Što drugo. Johnny je svojedobno napisao „Teška vremena, prijatelju moj“ misleći na nešto drugo, no ... kao i svaka dobra pjesma ... ja je primjenjujem na sadašnje doba i ono što mene muči. I onda (app na prvu rečenicu ovog posta) ... pročitam post mog Khooma. A da vic bude bolji, u subotu, na HTV-plus, je bio koncert „Latina“ na Šalati. -95. godine. Sve ih znam (osim Kruške – znam jedino njegov GMC-kombi koji godinama stoji na popravku u jednoj auto-mehaničarskoj radionici), svirao sa njima, Zoki mi je i kolega sa faksa. Znam kako sviraju. Znate ih i vi – sad, bez Kruške, zovu se „Garcia“. Na koncertu ... ajme ludila ... dvojica lupađija koji su mene instruirali u mojim počecima: Rade i Truba. Svi 13 godina mlađi, sa kosama, utegnuti ... ali nije u tome poanta. Slušao sam što i kako sviraju, što je „palilo i žarilo“ u to doba, koliko je ljudi došlo na taj koncert, kako su se zabavljali ... Da ne palamudim – na stranu kvaliteta razglasa, svirke ... svega što se tiče samog benda. Bili su takvi kakvi jesu, svirali su tako kako su svirali ... isto kao i mi u našim počecima u „Dublinu“ i dr. Ono što je zajedničko i njihovom koncertu ... krajem prošlog :-) milenija ... i našim svirkama ... početkom :-) ovog milenija ... je publika. Mi, kao da smo ulovili zadnje trzaje „posjećivanja live-svirki“. Ima i tehnologija tu svoje prste: ti „metalni“ ili „poluplastični“ svirači glazbe su ipak bili podosta skuplji, spori (ma ... pa još se debelo koristio floppy sa 1,4 Mb za prijenos podataka). Malo brus se rippalo u mp.3 formate ... a još manji brus je bilo sviralica koje bi te formate pretvarale u glazbu. U biti ... sve je isto kao i sa kinima – internet + limewire + 2 Gb radne memorije ... daj 20 Kn ... i ono što je bilo prekjučer premijera u SAD ... eto ti pa gledaj doma do besvjesti. Za jučerašnju premijeru ćeš „pljunuti“ 50 Kn. Ili „sagradi“ nešto tipa „Cinestar“ i sl., sa stolicama koje pružaju ... skoro pa sva zadovoljstva tog položaja ... zvučnicima ... da ti se gadi što si iz mašte ponovo došao u stvarnost ... i imaš publiku. Stari „Kinematografi“ ... sa onim svim sadržajima prije filma ... za vrijeme filma (zadnji redovi naročito) ... i nakon filma ... uuuuuuuuuuuu. E pa zato hiberniramo. Dosta mi je pisanja o reorganizaciji benda, o drugom zvuku benda, o tome kako smo u stanju sutra odsvirati najnormalniji koncert od 2 sata ... ili više ... Toliko sam puta to spomenuo i naglasio na ovom blogu ... i neda mi se više. Jer, i na ono malo „zatvorenih sirki“ gdje smo bili ... slušam: „Pa kaj se vi niste raspali? A niste? Ma daj. Stvarno? Joj ... da sam znao/la ... a baš sam htio/la .........“. „Ma, gle, redovito čitam vaš blog ....“ Kako ide ona: „Čuj, daj, molim te, pogledaj što mi piše na leđima? Jel možda piše ... „??? E pa zato hiberniramo. Što, onda, sad radimo? Slažemo novi repertoar. Kad ga složimo ... naći ćemo neki prostor da to i izvedemo. Kad dođu neka bolja vremena. Jer ... Khoome ... vratiti će se „ketaač“ na početak. Biti će klubova gdje će opet glazbu stvarati „mesno – koštani“, a ne samo „metalno – plastični“. Improvizacije ... igranje tonovima ... koje niti jedan blueray i slične novosti ne mogu stvoriti. Samo živi prsti i šašava glava. Tjah ... hoćemo li mi to doživjeti ... daj neko lakše pitanje. To je ipak ... pitanje za milion kuna. |
Caiman nuevo
- 23:08 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Napiše moj khoom post prošle godine i nestade ko magare u magli. E pa svi vi ljudi dobre volje kako vas on nazva...po njemu bi mogli klikati na blog još tri mjeseca i niš' novo ne bi našli. Kako mi to volimo reći....band je trenutno u hibernaciji. Odbjegli članovi su nas malo vratili unatrag, jer treba s novima pošteno (čitaj..bolje) napraviti sound banda. Neće više biti diletantizma i slučajnosti. Prelazimo na slijedeći nivo koji i nama i publici mora priuštiti pravu uživanciju i vatromet izvorne cubanske svirke. Tradicional je ono čemu težimo, a do sada smo bili samo osrednja kopija spomenutog zvuka. Zvuk bandova koji sviraju ili pokušavaju svirati glazbu s Cube se zbog tržišta amerikanizirao pa su u son-band uvedeni timballes-i i električne gitare. To možda je davalo jaču ritmičku podlogu, ali je narušilo izvornost zvuka. Mi sve vraćamo na početak (vidi post od 3.10.2007). Od udaraljki ostavljamo samo conge (ev. bongose), tu je tres, dvije akustične gitare, flauta , višeglasno pjevanje (ovaj puta čisto) koje treba zamijeniti klavir i bas gitara. Bas je tu i jedini uljez jer malo ljudi dobro svira contrabass pa da bi ih mogli iskoristiti za svirku. Zato je ostavih violinu i primih se debljih žica. Okosnica zvuka Caimana bi, po novom konceptu, trebali biti bolleros-i (sa elementima Jazza), merenge i son...plesna glazba ulice. Možda ćemo razočarati neke dosadašnje fanove koji su nas pratili jer smo bili svojevrstan "Caiman dance machine", ali neka nam oproste. Pokušat ćemo biti svoji, a opet svirati za sve njih podjednako. Želja nam je da u prvi plan dođe glazba i svirka, a ako još i netko na to želi i zaplesati.....nitko sretniji od nas.  Mislimo da naši sadašnji suradnici u bandu zaslužuju veću pozornost na stageu jer su redom vrsni svirači i virtuozi na svojim instrumentima. A valjda ni Goran i ja nismo još za staro željezo. Spojila nas je ljubav prema istoj glazbi i želja da ju prezentiramo što bolje možemo. Proba se, radi se, brusi se, renovira se.....Caiman kuhinja ne gasi peći već dodaje nova drva za potpalu fitilja.  Hvala svima na strpljenju i iskazivanju želje da se ponovo sretnemo oči u oči u nekom klubu. Radimo na tome. Uskoro za vas Goran, Darko, Dani, Robi, Kruno i Danko!  Do tog dana pozdrav svima koliko vas ima. Caimani!  PS: Naravno da primamo sve pozive za svirku, pa da se makar vidimo i zpjevamo i zaplešemo zajedno. Salud!  |