| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
NASTUPI
10.11.12. - "Habana club" Green gold, Radnička cesta, 23 h
14.11.12. - šator, Trg bana Jelačića, 20.30 h
16.11.12. – Ex kinoteka, Kordunska 1, 20.30 h
17.11.12. - "Habana club" Green gold, Radnička cesta, 23 h
Članovi benda
Goran
091 / 567 98 39
Danko
098 / 380 069
Profesor
Dani
Saša
Naši dragi prijatelji, koji često zasviraju sa nama i na tome im velika hvala
Robi
Hrvoje Rupčić - Cacique
Zdravko Tabain - Barba
Mladen Ilić - Mlacka
Tomica Rukljić
Glazbenici koji su nastupali sa nama
Marijan Zagajšak
Spomenko Gazda
Igor Štimac
Nešto više i važnije
CAIMANI na internetu
Caimani na My space
HUMANITARNI KONCERT U "TVORNICI"
Tko je udruga SMA.T
SMA.T-ovci - blog
mama-mami o koncertu
LINKOVI PLESA I GLAZBE
Salsa klubovi i centri
Zagreb
PC Salsa
SalsaCroatia
CroSalsaFestival
LosMamberos
PK Elite
Salsazona
PC Ritam
Las Bailadoras de Salsoteca
Boogaloo - salsa
Havana club - Zagreb
Bailecubano
Fever
Pula
Art-dance Pula
Rijeka
Plesni centar Salsero - RI
Slovenija
Caliente- Ljubljana
Sabor cubano - SLO
Plesna škola "Rolly" - SLO
SalsaSlovenija
Budući naraštaji plesa
Plesni studio Pegaz
Kolege
Cubismo
Caimán Verde
Ovo morate čuti i vidjeti. Nemrem blivit.
- 02:26 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|
Ja sam ovo morao objaviti. Koliko je? Pola 3 u jutro. Radio, roštao po netu i ... veze nemam kako sam dospio ovdje, ali ... razbudi me malecka. Nema veze sa cubanom, ali ... 11 godina, ma kad to bilo ... i ovako odpjevati ??? Sklidam kapu i ... razmišljam ... :-)) |
Kao što svaka revolucija jede svoju djecu ...
- 22:35 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
|
... tako želja za velikim profitom jede umjetnost. To je moj odgovor na komentar kako će nas publika zaboraviti u Zagrebu. Svaki rad ima neku svoju vrijednost. Kad se zapošljavate dogovarate plaću i ostale uvijete rada ... ili pristajete na ponuđeno. Kad radite bilo što drugo ... ili to bude za neke novce ili neku drugu vrijednost. I zadovoljstvo je vrijednost. Zadovoljstvo učinjenim ili zadovoljstvo što ste pomogli prijatelju ili ... Mi smo prošle godine imali zadovoljstvo organizirati Humanitarac. I mnogo njih nam je iz istog zadovoljstva pomoglo u tome bilo svojim radom bilo produktom ili uslugom koju pruža njihovo Poduzeće. No, morali smo imati i onoga tko će financijski pomoći, jer postojali su oni koji su nam rekli: „ Je, mi od takvih manifestacija živimo.“ Dragi naši, zadovoljstvo nam je svirati ovu glazbu. Svi imamo osnovni posao koji radimo puno radno vrijeme, a nakon toga dolazi glazba. Ono što je uvijek krasilo ovaj bend je da se na nama se vidi da uživamo izvodeći ovu glazbu. Ne znam da li je ikad itko vidio „mrtvo puhalo“ na stage-u: ja sam imao dosta puta prilike vidjeti takve, nazovi, glazbenike. „Daj da to odradim, pa pinku u pađe i livada.“. Kod nas takvih nije nikad bilo. Samo ... bilo bi smiješno za nastup dobiti ništa ili „kikiriki“. I naš trud ima svoju vrijednost jer ... ne spadamo u glazbenike koji sviraju samo zato da imaju dogovoren „otvoreni šank“ – trampa „svirka za cugu“. Imamo kvalitetu koja nešto vrijedi. Nismo ni megalomani – svjesni smo gdje smo i kakva je situacija u našem okruženju. Znamo i da puno poznatiji izvođači „kubure“ sa „preživljavanjem od glazbe“. No nismo ni „ovce za šišanje“. Hm, sad kad čitam napisao, ispada sve jako crno. Bolno crno. Tjah, barem koliko ja baratam informacijama, rijetko se što i dešava u Gradu. „Buldog“ ima večeri sa živom glazbom, vjerojatno „BP“ ... jesam što zaboravio? Na drugim mjestima su večeri ... sa DJ-em. Ili sa „CD-jem“. Razlikujem to, bez brige. Biti DJ ... dobar DJ ... treba to znati i imati iskustva. Prati što se dešava, bitna mu je publika ... „miksa“ ... a za to treba pratiti trendove, glazbu, uložiti u tehniku kojom to radi. Dakle ... ulaže u sebe i svoj rad ... i biva za to plaćen (adekvatno ili ne ... to bolje znaju DJ-i). No, u trci za svim mogućim smanjenjem troškova, a time većom zaradom ... vlasnici se koriste i sa „CD-jem“. Nalupaju mp.3-ca i puste ga. Čujem ... i svako veče isti CD. Dok ih publika ne „osvjesti“, dok ne negoduju, dok i uz takvu glazbu dođu, popiju ... a „suma“ na kraju večeri pokaže zadovoljavajuću cifru ... i ostati će tako. Čemu se izlagati većim troškovima kad i ovako nije loše? Honorar za DJ-a ... je za jednog čovjeka. Nas je 5, u skoro vrijeme i 6. I svatko od nas jednako vrijedi. Ne trebam dalje, zar ne? Ovi, koji nas zovu, našli su računicu ili spadaju u one da „sve što vrijedi ima svoju cijenu“ oko koje se uvijek može dogovoriti. Ili razmišljaju dugoročnije. Nama je žao što takvih nema u Zagrebu, već u Puli i Rijeci ... ili Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori. Možda sutra ... možda ... ipak uspijemo nešto dogovoriti i za našu zagrebačku publiku. Nadam se. Ovo je naš grad ... a najmanje tu nastupamo. Svjesni smo toga ... i žalosni, no ... Prije par godina ipak je bilo ... bolje. Dalo se naći mjesto za svirku. Na žalost, umjesto na bolje ... I, ono što se zna već ... desetljećima ... i opet ću se poslužiti naslovom posta ... ako revolucija jede svoju djecu, tako radi i ovaj grad. I mi moramo van njega ... da bi opstali. Dok se nešto ne promijeni. |
Ovo sam čekao - Rijeka, 24.11.
- 22:16 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
Mogu najaviti naš nastup u Rijeci, 24.11. Kad ... skupim još malo informacija, javim vrijeme i mjesto i ... što već treba. Kao da je bitno gdje počne sezona - neka mi s juga prema sjeveru kako se približava zima. Doduše, krajem 12. mjeseca smo opet u Puli ... ako ne zapadne na Zavižanu. A, kako nam je krenulo sa događajima na putu, ... bude, valjda, OK. Naime, nakon frke na našem putu prema Puli, pročitajte na blogu kod Terona kako se proveo sa Ricardom. Sve si mislim da se dokopam neke tete na Kubi ... tete od sanaterije ... pa da vidi što kosti, grah, kamenčići, šišmišova krila, žablji znoj ... devini brabonjčići ... sve avaliable ... kaže kakva mu je karma do Nove ... a i nama s njim. :-))) No ... debela je krokodilska koža ... NNNI (tko se sjeća: Ništa Nas Ne Smije Iznenaditi), ili, kako bi za nas vrijedilo i da ipak budemo suvremeni te u koraku sa vremenom, ... USUIRA - Uzdaj Se Use I Rane Autobuse. Dakle ... Rijeka, 24.11. :-) |
Roštam po You Tube-u i ...
- 02:17 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
... naiđem na ovaj zapis. :-) Eto, tko to nije vidio ... živo je u Osijeku. Samo mala kritika: ako se stavi glazbena podloga, mora se stišati audio originala. Za drugi put ... da se pazi. :-)) Salsa, son cuba son, Croatia, Osijek - 26.5.07. |
Toše Proeski
- 19:38 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
|
Eto. Što sad reći? Niš. Ni kriv ni dužan ... i ode. I to ne u nekoj „papirnatoj kanti“ – Touareg je stroj, samo ... kamion je ipak jači. Sad je svejedno tko je kriv. Kako kaže Gobac, svi smo mi glazbenici ko ... nešto ... na cesti. I uvijek jednom nogom „šakljamo“ po lijesu. No ... tako je sa svima kojima je cesta „drugi dom“. Žao mi je. Trabunjam i otkrivam toplu vodu jer ... žao mi je. Meni je žao svakog normalnog ... kad nas je tako malo. A o njemu čitam sve u superlativima koji su daleko od kurtoazije. Znači ... stvarno je bio član tog kluba „Jako nas je malo“. Khoome, samo da znaš, kad si ti za volanom ja ću i dalje ćoriti punim povjerenjem. |
Malo glazbe
- 00:57 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
Grupo Cimarron de Cuba
Y por mi amiga Liurka ... Polo Montańez - Un monton estrellas
|
AA – Avantura „Aruba“, 3.10.2007.
- 00:54 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
|
A što reći: nikad ništa oko ovog benda neće biti mirno i ... monotono. A sve je krenulo vrlo ležerno i profesionalno: polagano kupljenje ekipe „sa zapadne strane“, dolazak u našu bazu (studio „Pećina“), sortiranje i slaganje stvari za put ... sve ležerno. Na putu prema jugu pokupismo i posljednjeg člana, prva benzinska za tekućinu i grickalice (to je, nekako, poput amajlije – ne u dućanu, nego na prvoj benzinskoj. Ipak smo mi road-runneri) i ... vamonos, amigos. Lijep dan, kombuša prede i grabi kilometre pod sigurnim Teronovim vodstvom, sunčaljke na nosu, sitni tračevi „ej, a kad sam svirao ... bla-bla ... jesi čuo ... bla-bla“ ... ma milina. Timing fenomenalan. Easy polako stižemo oko 17, kratka kavica pa odmah tonska ... da to skinemo s brige ... i onda se kreće u laganu potragu za nečim jestivim ... Naplatne kućice Rijeka – kad prije? OK, sad bi legla jedna kavica kod „Divne“ („Vrata Jadrana“ su malo ... prenapučena). Dobra kava, Kvarner u punom svom sjaju. „Halo. Edmondo je. Gdje ste?“ „Hola, Edmondo. Evo iznad Opatije. Cca sat vremena ... i mi smo dole.“ „OK. Kad želite tonsku? Odmah ili ...?“ „Gle, taman stižemo oko 17. Znači, bilo bi super ako možemo to obaviti oko 17.30.“ „Dogovoreno. Biti će sve spremno. Ćao, vidimo se.“ Eto što je organizator – nazove, brine i rješava ono što on mora riješiti. A sve na vrijeme i ležerno. Učka. Ulaz. „Dobar dan. Koliko? Evo ... Do viđenja“. Učka. Izlaz. „Ej ... šta je sad? J... te, ne radi mi servo. Ljudi ... nešto ne štima. Sad više nije kombi, nego FAP. Sranje. Kog su se vraga upalile ove lampice?“ „Hm, negdje si spušio ulje.“ „Ma daj ... ne blebeći. Sad sam bio na servisu i sve je provjereno. Niš, grabimo dalje. Valjda ćemo doklipsati do „Arube“." 40 km do Pule. „Ljudi ... totalno sranje. Crko. Ugasio se. Gotovo. U p... m......, šta sad?“ „Gle, niš. Imam ja iskaznicu HAK-a, neiskorišteno šlepanje i kaj. To ćemo.“ „Halo, Edmondo. Frka je ...“   I da ne duljim dalje – ohrabrivali smo jedan drugog da će biti sve OK, da ćemo ... a sve čekajući šlep-službu ... koja nikako da dođe.    I ništa od brze kavice, ništa od lagane potrage za jestivim, ništa od dogovora kako da otvorimo koncert, ... ništa više nije bilo bitno osim da stignemo bilo kakvu tonsku ... na 5 minuta makar (ipak smo akustičari) ... i da počnemo što prije jer smo imali info da ima neki autobus za ZG u 23.30. Sutra se radi. A „Labuda“ kod mehaničara. Siguran sam da u „Arubu“ niti jedan bend nije došao tako s visoka ... i na HAK-ovom kamionu uz rotirke.  I kako to biva ... kad krene po zlu ... nešto mora biti dobro.  Imali smo osjećaj, a i slike nam to govore, da je party bio dobar, a oni, koji su došli, zadovoljni našim prvim nastupom u novoj postavi i sa novim stilom. K tome, sav jad zbog neprilika u kojima smo se našli, anulirali smo na stage-u.            Zahvaljujemo se Rosemary za photo-session ovog našeg koncerta. Bez njenih fotki ... priča ne bi bila zaokružena. :-) Ipak, ovim putem se ispričavamo i organizatorima i ljudima koji su nam prišli nakon koncerta što smo „šmugnuli“ kao da nas svi vrazi gone, jer ... imali smo taj jedan jedini bus u 23.30. Ali U DOLASKU u Pulu ... a ne u odlasku. Je, je, nije našim nevoljama bio kraj. Tri, od 5, putnika Apokalipse, ... dočekali su bus IZ Zagreba, zaželjeli vozaču i kondukteru laku noć ... i vikali „u pomoć“. Uz pomoć jedne drage gospođe i njene malecke „Ford Fieste“, nismo proveli noć na istom tom kolodvoru, već ipak sa krovom nad glavom, no ... tek u 4h ujutro smo sjeli na bus za Zagreb. A onaj, koji je najviše od svih nas nagrabusio ... Mrvica naša na bas-gitari ... oči i uši naše ... on je još u Puli. Čeka popravak kombija. A mene ždere što mu se jednostavno nikako ne može pomoći. Nije sam. Naš tresero je sa njim, ali ... I sad neko kaže kako je život glazbenika lagan? „Kaj, tam cici-mici po žici, lovicu u pađe i prst u uho“ „Fala“. Samo da se Teron vrati doma u gnijezdo ... pa idemo dalje. A o ovoj dogodovštini ... aaaaa ... pričat će se na sljedećim putovanjima. Vidimo se – možda još ovaj mjesec u Rijeci, no ... javiti ćemo na vrijeme. |