Marketing
AA – Avantura „Aruba“, 3.10.2007.
A što reći: nikad ništa oko ovog benda neće biti mirno i ... monotono.
A sve je krenulo vrlo ležerno i profesionalno: polagano kupljenje ekipe „sa zapadne strane“, dolazak u našu bazu (studio „Pećina“), sortiranje i slaganje stvari za put ... sve ležerno.
Na putu prema jugu pokupismo i posljednjeg člana, prva benzinska za tekućinu i grickalice (to je, nekako, poput amajlije – ne u dućanu, nego na prvoj benzinskoj. Ipak smo mi road-runneri) i ... vamonos, amigos.
Lijep dan, kombuša prede i grabi kilometre pod sigurnim Teronovim vodstvom, sunčaljke na nosu, sitni tračevi „ej, a kad sam svirao ... bla-bla ... jesi čuo ... bla-bla“ ... ma milina.
Timing fenomenalan. Easy polako stižemo oko 17, kratka kavica pa odmah tonska ... da to skinemo s brige ... i onda se kreće u laganu potragu za nečim jestivim ...
Naplatne kućice Rijeka – kad prije?
OK, sad bi legla jedna kavica kod „Divne“ („Vrata Jadrana“ su malo ... prenapučena).
Dobra kava, Kvarner u punom svom sjaju.
„Halo. Edmondo je. Gdje ste?“
„Hola, Edmondo. Evo iznad Opatije. Cca sat vremena ... i mi smo dole.“
„OK. Kad želite tonsku? Odmah ili ...?“
„Gle, taman stižemo oko 17. Znači, bilo bi super ako možemo to obaviti oko 17.30.“
„Dogovoreno. Biti će sve spremno. Ćao, vidimo se.“
Eto što je organizator – nazove, brine i rješava ono što on mora riješiti. A sve na vrijeme i ležerno.
Učka. Ulaz.
„Dobar dan. Koliko? Evo ... Do viđenja“.
Učka. Izlaz.
„Ej ... šta je sad? J... te, ne radi mi servo. Ljudi ... nešto ne štima. Sad više nije kombi, nego FAP. Sranje. Kog su se vraga upalile ove lampice?“
„Hm, negdje si spušio ulje.“
„Ma daj ... ne blebeći. Sad sam bio na servisu i sve je provjereno. Niš, grabimo dalje. Valjda ćemo doklipsati do „Arube“."
40 km do Pule.
„Ljudi ... totalno sranje. Crko. Ugasio se. Gotovo. U p... m......, šta sad?“
„Gle, niš. Imam ja iskaznicu HAK-a, neiskorišteno šlepanje i kaj. To ćemo.“
„Halo, Edmondo. Frka je ...“
I da ne duljim dalje – ohrabrivali smo jedan drugog da će biti sve OK, da ćemo ... a sve čekajući šlep-službu ... koja nikako da dođe.
I ništa od brze kavice, ništa od lagane potrage za jestivim, ništa od dogovora kako da otvorimo koncert, ... ništa više nije bilo bitno osim da stignemo bilo kakvu tonsku ... na 5 minuta makar (ipak smo akustičari) ... i da počnemo što prije jer smo imali info da ima neki autobus za ZG u 23.30. Sutra se radi. A „Labuda“ kod mehaničara.
Siguran sam da u „Arubu“ niti jedan bend nije došao tako s visoka ... i na HAK-ovom kamionu uz rotirke.
I kako to biva ... kad krene po zlu ... nešto mora biti dobro.
Imali smo osjećaj, a i slike nam to govore, da je party bio dobar, a oni, koji su došli, zadovoljni našim prvim nastupom u novoj postavi i sa novim stilom.
K tome, sav jad zbog neprilika u kojima smo se našli, anulirali smo na stage-u.
Zahvaljujemo se Rosemary za photo-session ovog našeg koncerta.
Bez njenih fotki ... priča ne bi bila zaokružena. :-)
Ipak, ovim putem se ispričavamo i organizatorima i ljudima koji su nam prišli nakon koncerta što smo „šmugnuli“ kao da nas svi vrazi gone, jer ... imali smo taj jedan jedini bus u 23.30.
Ali U DOLASKU u Pulu ... a ne u odlasku.
Je, je, nije našim nevoljama bio kraj.
Tri, od 5, putnika Apokalipse, ... dočekali su bus IZ Zagreba, zaželjeli vozaču i kondukteru laku noć ... i vikali „u pomoć“.
Uz pomoć jedne drage gospođe i njene malecke „Ford Fieste“, nismo proveli noć na istom tom kolodvoru, već ipak sa krovom nad glavom, no ... tek u 4h ujutro smo sjeli na bus za Zagreb.
A onaj, koji je najviše od svih nas nagrabusio ... Mrvica naša na bas-gitari ... oči i uši naše ... on je još u Puli.
Čeka popravak kombija.
A mene ždere što mu se jednostavno nikako ne može pomoći.
Nije sam. Naš tresero je sa njim, ali ...
I sad neko kaže kako je život glazbenika lagan?
„Kaj, tam cici-mici po žici, lovicu u pađe i prst u uho“
„Fala“.
Samo da se Teron vrati doma u gnijezdo ... pa idemo dalje. A o ovoj dogodovštini ... aaaaa ... pričat će se na sljedećim putovanjima.
Vidimo se – možda još ovaj mjesec u Rijeci, no ... javiti ćemo na vrijeme.
Post je objavljen 05.10.2007. u 00:54 sati.