| < | srpanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
NASTUPI
10.11.12. - "Habana club" Green gold, Radnička cesta, 23 h
14.11.12. - šator, Trg bana Jelačića, 20.30 h
16.11.12. – Ex kinoteka, Kordunska 1, 20.30 h
17.11.12. - "Habana club" Green gold, Radnička cesta, 23 h
Članovi benda
Goran
091 / 567 98 39
Danko
098 / 380 069
Profesor
Dani
Saša
Naši dragi prijatelji, koji često zasviraju sa nama i na tome im velika hvala
Robi
Hrvoje Rupčić - Cacique
Zdravko Tabain - Barba
Mladen Ilić - Mlacka
Tomica Rukljić
Glazbenici koji su nastupali sa nama
Marijan Zagajšak
Spomenko Gazda
Igor Štimac
Nešto više i važnije
CAIMANI na internetu
Caimani na My space
HUMANITARNI KONCERT U "TVORNICI"
Tko je udruga SMA.T
SMA.T-ovci - blog
mama-mami o koncertu
LINKOVI PLESA I GLAZBE
Salsa klubovi i centri
Zagreb
PC Salsa
SalsaCroatia
CroSalsaFestival
LosMamberos
PK Elite
Salsazona
PC Ritam
Las Bailadoras de Salsoteca
Boogaloo - salsa
Havana club - Zagreb
Bailecubano
Fever
Pula
Art-dance Pula
Rijeka
Plesni centar Salsero - RI
Slovenija
Caliente- Ljubljana
Sabor cubano - SLO
Plesna škola "Rolly" - SLO
SalsaSlovenija
Budući naraštaji plesa
Plesni studio Pegaz
Kolege
Cubismo
Caimán Verde
Ovo nema veze s mozgom
- 09:54 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
Neka mi se oprosti … na uzurpaciji prostora Bande, no ja sam užasno potresen. Potresen sam toliko da … ni dan nakon ne mogu doći k sebi. Čim mi se vrati sjećanje na jučerašnji dan, … ne znam zašto teku, ali teku same. Pokušat ću vam objasniti što se desilo i kako. Mog najstarijeg Daltona znate sigurno, jer je nebrojeno puta bio na našim svirkama i pomagao nam oko instrumenata – i u Dublinu i u Boogaloo-u. Uglavnom, osumnjičen je za nekakvu tarapanu od prije godinu dana. Nije bio tamo, tko i što ima protiv njega, ne znamo, no ništa to nije bitno za ovo moje stanje. Svatko, tko ima momka od 15-tak godina, može očekivati da će napraviti neku idiotariju, a i mulac mora biti svjestan da za to mora snositi posljedice. Jest to briga, ali …. Dakle, nakon svih tih nekih obrada na policiji od 8 –16 h, morao je biti sproveden sucu za prekršaje na Županijski sud na Zrinjevcu. Tu sad odmah moram reći, makar ima i drugačijih slučajeva – na ponašanje i obradu od strane policije nemam apsolutno nikakvih primjedbi. Morali su napraviti obradu po prijavi i napravili su je profesionalno, stručno i bili susretljivi koliko se to god može u ovakvom slučaju. Jučer je bio prolom oblaka nad Zagrebom – negdje oko 17.30. Naša kalvarija počinje kad su moj sin i njegov prijatelj dovedeni u pomenuti Županijski sud. Dakle, uz dečke smo došli i mi, roditelji. Dok sam se parkirao, mame su htjele biti sa dečkima. Kad sam sparkao auto, vidim ih da stoje pred ulaznim vratima Suda – izbacili su ih van, uz primjedbu, dok ne dođu odvjetnici. Nisam mogao vjerovati, no …. tek slijedi. Čučali smo pred ulaznim vratima i čekali odvjetnike. Kad su došli – STOP – samo odvjetnici mogu unutra. Mi ne možemo vjerovati. Da vic bude bolji, na tom Sudu postoji prostor za stranke, na samom ulazu, koji se i koristi za to u UREDOVNO VRIJEME. Nakon toga ne. U to vrijeme sam ja nabrojao 3 pravosudna policajca moje konstitucije i veći od mene, a znate da ja nisam mali čovjek. Dakle, mi smo došli na Sud oko 16.30, čučali dok nisu došli odvjetnici, kišica škrapa, no sve jače. Do 18.00 je to sve preraslo u prolom oblaka, a dvije žene i muškarac stoje PRED Sudom, … na kiši, … vani, … jer je predsjednik Županijskog Suda u Zagrebu zabranio ulazak stranaka u njihov prostor nakon uredovnog vremena. I pravosudni policajac (na žalost, ne znam mu broj značke) nas nije pustio. Da je padalo vani ne znam što – NE MOŽE. Naša djeca unutra, čekamo što će biti, ali vani. Kad se morala potpisati punomoć odvjetnicima, SAMO JEDAN RODITELJ OD SVAKOG može unutra. Naravno da je išla mama, ja sam ostao vani. Nakon nekog vremena, ponovo su ih izbacili van. Dragi moji, ni to nije uzrok mojoj tuzi. Tek slijedi. Gore sam pomenuo da sam ja nabrojao, kroz rešetke vrata, barem 3 pravosudna policajca, i to, onako, ljudine. Hodajući pred vratima, mokar do kože, pogledao sam prema unutra i vidio da mi sina negdje vode. Čudno se nekako drži, no, pomislio sam, nikako da ga naučim da ispravi ta ramena. Nedugo nakon njega odveli su i njegovog prijatelja, isto tako zgrbljenog. Tek sam tada shvatio – OBOJICI SU STAVILI LISICE NA RUKE. Da bi ih odveli iz prostorije u prostoriju, uz pratnju mrge od policajaca, ONI SU 15-GODIŠNJEM MOMKU STAVILI LISICE. Ja sa bio, ja sam još u šoku. Kao zadnjem ološu, ubojici, teškom kriminalcu, opasnom po život – lisice na ruke. Ja nisam mogao ovo zadržati u sebi – ja sam ovo negdje morao napisati. Ja nema ništa drugo nego ovaj Blog Bande. Istražujemo kako da ovo stavimo u neke novine, jer je ovo sramota. Ne znam da li bi to ikoga interesiralo da objavi, ne znam da li ću time naškoditi svom djetetu, ništa ne znam osim da sam PUKAO KAO DINJA. Ovo mi je samo potvrdilo zašto je oružje opasno. Da ga nosim, ja bi ga jučer upotrijebio. Bez razloga. Napravio bih glupost. Tragediju za ništa. Zato je jedino što nosim uz sebe tuckalica za duhan i upaljač – plastični. Ja nisam htio ovakvu Državu sa ovakvim pravosuđem, ja se nisam borio za ovakvu Državu. Ako je u pravilniku Pravosuđa ove Države da se lisice stavljaju svakom tko tamo dođe, bez obzira na težinu djela i dob, onda je žali Bože bilo što dati toj Državi, a kamo li se boriti za nju i u ratu i u miru. Morati ću budno paziti da se Demijan, kad bude imao 4 ili 5 godina, ne potuče s nekim i završi tamo, pa da i on dobije lisice, jer, kako mi je rekao policajac, to dobije svatko tko tamo dođe i da se ne uzrujavam. Ljudi, ja sam pukao, urlao, plakao, nudio da meni stave 10 lisica, ako ih to već toliko veseli. Pravosudni je spominjao nešto da će zvati policiju – samo zovi, pa ćemo sin i ja, naravno, sa lisicama na rukama, zajedno sisati limun. Oni to zovu odgojnom mjerom. Ima još – strpali su ih, skupa sa lisicama u neku prostoriju – valjda za ispitivanje – da ˝malo ohlade˝. Sa lisicama na rukama. To je Sud – Županijski Sud u Zagrebu. Naš. Ja sad trebam vjerovati u njega? Hvala, od jučer više ne. Znate, ja se i sada suzdržavam da napišem točno što osjećam i mislim i što im želim u budućnosti i što ja mislim o njihovoj budućnosti, i što mislim o Predsjedniku tog Suda, kojem ne znam, na žalost, ime, i …. Neću. Ja sam gospodin glazbenik, član najbolje Bande na svijetu, otac najbolje djece na svijetu, muž, prijatelj, sve i svašta, ali nisam kriminalac, niti je itko u mojoj porodici kriminalac, niti je itko od mojih prijatelja kriminalac. Mi smo dame i gospoda. Mi ne rabimo vulgarizme na javnim nastupima i istupima, a ovi, koji mene škakljaju su … i više od toga. Ali ću se potruditi da ova sramota našeg Pravosuđa izađe na vidjelo i da više ni jedno dijete ne dobije lisice na ruke. Ne znam kako, ali truditi ću se. Sorry ako sam vas bacio u bad-stanje, ali … ja nisam ovo mogao zadržati za sebe. Preteško je. Sorry još jednom. |