| < | lipanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
NASTUPI
10.11.12. - "Habana club" Green gold, Radnička cesta, 23 h
14.11.12. - šator, Trg bana Jelačića, 20.30 h
16.11.12. – Ex kinoteka, Kordunska 1, 20.30 h
17.11.12. - "Habana club" Green gold, Radnička cesta, 23 h
Članovi benda
Goran
091 / 567 98 39
Danko
098 / 380 069
Profesor
Dani
Saša
Naši dragi prijatelji, koji često zasviraju sa nama i na tome im velika hvala
Robi
Hrvoje Rupčić - Cacique
Zdravko Tabain - Barba
Mladen Ilić - Mlacka
Tomica Rukljić
Glazbenici koji su nastupali sa nama
Marijan Zagajšak
Spomenko Gazda
Igor Štimac
Nešto više i važnije
CAIMANI na internetu
Caimani na My space
HUMANITARNI KONCERT U "TVORNICI"
Tko je udruga SMA.T
SMA.T-ovci - blog
mama-mami o koncertu
LINKOVI PLESA I GLAZBE
Salsa klubovi i centri
Zagreb
PC Salsa
SalsaCroatia
CroSalsaFestival
LosMamberos
PK Elite
Salsazona
PC Ritam
Las Bailadoras de Salsoteca
Boogaloo - salsa
Havana club - Zagreb
Bailecubano
Fever
Pula
Art-dance Pula
Rijeka
Plesni centar Salsero - RI
Slovenija
Caliente- Ljubljana
Sabor cubano - SLO
Plesna škola "Rolly" - SLO
SalsaSlovenija
Budući naraštaji plesa
Plesni studio Pegaz
Kolege
Cubismo
Caimán Verde
Moje na zadnja 3 posta
- 23:53 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Rijetko se za jedan dan može reći da je poseban. Za mene je ovaj bio poseban. Caimánci su se skupili sa porodicama u, već pomenutom, Rovišću, na ribnjaku, tamo odakle je post o Pollo de Rovische. Svemu je nedostajao El Gracioso, koji nije mogao zbog obaveza, i moja bolja polovica da bi zatvorila četverolist žena koje nas trpe takvi kakvi jesmo, koje nas vide kad nas vide i koje nas razumiju, jer radimo posao koji radimo. Demijan-Caimán je na moru i mamino srce je prevagnulo na tu stranu. Normalno. Uz njega, nedostajala su i moja još 2 Daltona, da bi juniorska ekipa bila kompletna. Najmlađi Caimán junior, sa svih svojih 10 mjeseci bio je prekrasan i predobar na svom prvom izletu. Prvo stajanje, prvo sjedenje na travi samo u pelenama, hrpetina novih lica koje je podario širokim osmjehom obogaćenim sa svih svojih 6 zuba, bez plača. Na putu kući, juniorska ekipa je pozaspala u rekordnom roku. Na putu kući, vidjeli smo vatromet na koncertu Dugmeta. Sve ono što sam doživio uz njihovu glazbu, svi oni koje sam upoznao uz njihovu glazbu, sve one koje sam volio uz njihovu glazbu - sve je to prozujalo u mojoj glavi i dokazali mi da sam imao vrlo bogat i sadržajan život. Volim ga i poštujem, ali i ostavljam tamo gdje je - u prošlosti. Moja prošlost koja mi mami osmjeh na lice. Zato jer ne opterećuje moju budućnost - dapače, daje mi poticaj. Zato i moj komentar o Dugmetu - volim ih i nek ostanu tamo gdje mi znače sve. Ipak nisam u cvijetu mladosti i temelji su mi bitni, a oni, kao i sve i svi oko njih, su dio tih temelja, na kojima gradim svoju budućnost. Vlastitu i onih koji su uz mene vezani. Nadam se da razumijete i shvaćate što sam htio reći. Pun sam emocija, a pretočiti emocije u smislene rečenice koje će pročitati mnogi - nije jednostavno. Nije, no toliko sam toga podijelio sa vama na ovom Blogu, da mislim ... da me razumijete. Nakon svega, gledao sam film o bitci na Neretvi - skidam kapu. Gledao sam ga kao netko tko ima svoj cilj, tko se ima za koga boriti - gledao sam ga kao borac. Nije nužno ovakav film gledati na nacionalnoj osnovi, niti povijesnoj, niti umjetničkoj, niti ... činjenice postoje i to se doista zbilo. Na stranu glorificiranja - stvar je politike, a toga nema na ovom Blogu. Na stranu tehnika i umjetnički dojam - stvar je vremena kad se film snimao i režisera. Fakte su tu, oni su to napravili u takim uslovima - do jarca, njihovi porivi nisu u sukobu sa ničim ljudskim, oni su prkosili ideji uništenja i uspjeli. Mene impresionira granica ljudskih mogućnosti. Fraze kao ˝nadljudski napori˝, ˝povijesni˝ - toliko su izlizane i krivo upotrebljene da gube bilo kakav značaj. Za mene, poruka ovog i sl. filmova je: sve se može- zavisno od toga koliko to želiš. Da li možeš? Saznati ćeš kad probaš. Sve činjenice salsa-scene govore o tome da budućnost postoji, no trenutno se sastoji od 200-tinjak ljudi koji dolaze svagdje gdje se čuje (pušta ili svira) ova glazba. O svima nama ovisi da li će to ostati tako, pa time dovesti u pitanje opravdanost bavljenja tom glazbom, ili će se nešto mijenjati. O tome smo već pisali i raspravljali. Sada samo mogu reći da niste još došli do granice koja će vas osvijestiti i poslati vam poruku živi ili umri. Grubo sam ovo rekao? Smanjite patnje i napore iz filma za 70 % i probajte to izvesti. Bio sam u ratu. Vjerujte mi, i sa tih 30 % odustanite. No, za uzvrat, napravite takvih 70 % (30 % zaboravite, kako ne bi bilo idealno) kako bi prevazišli sve, kažem SVE nesuglasice i okrenuli se zajedničkom kostruktivnom radu. Caimán Verde nije Banda globalne popularnosti, čak ni nacionalne, pa ni regionalne, ... to daje težinu našem mišljenju. Ono što daje težinu je misao i ideja. Ostvarivo? Sve je, danas, ostvarivo ako se dovoljno želi - fakte o Neretvi potvrđuju to. Salsa koncert u Rovišću? Tko je ovdje lud? Da li je itko lud? Ne. Ne tako davno pisali smo o postojanju mogućnosti ostvarenja Centra salse za ovaj dio Evrope (pošto sam retro navudren - neću napisati Europe, dok god se ne dogovore, konačno, kako izgleda hrvatski pravopis). Pisali smo o potrebi buđenja zanimanja za salsu van Zagreba, pohvalili Rijeku i Sl. Brod, pisali o tome kako treba iskoristiti ono što nam je rođenjem dano - rođeni smo ovdje, nas ovom dijelu kugle Zemaljske. Zašto svi susreti i kongresi i, nazovite ih kako hoćete, unatoč pravom značenju, trebaju biti u velikom gradovima i zatvorenim prostorima? Tko je gledao ˝Družba Pere Kvržice˝? Smiješan film? Aha. Poruka filma (znate kako se to objašnjava na satovima hrvatskog jezika)? Aha. Primjenjivo za naš cilj? Aha. Onda nije smiješan. Mi bi ono što nitko nije - van Zagreba i van svih uobičajenih gabarita - vani, u Rovišću, na Mrežnici, u Delnicama, bilo gdje, gdje postoje ljudi koji nas, kao danas na ribnjaku, niti znaju niti fermaju (fermati - imati zanimanje za nešto), ali uz vašu podršku i sudjelovanje - BUM, TRAS, što je ovo? Izvedivo? Je. Kada? Kada sve na sceni sjedne na svoje mjesto. Kada? Moguće je odmah, no ... i ne - zavisi koliko se želi omasoviti publika što plesna, što glazbena. Dakle, ... pioniri? Možda. Ovo je bilo moje mišljenje, moj konac današnjeg dana. Ovo je ono što nosim u sebi. Ovo je ono što svi Caimánci žele, ali ... ne znači da i vjeruju kako je to moguće. Jedino kao SF- priča. Mi smo glazbenici i dajemo maksimum u onome što radimo. Iznenadite nas. Uz vas, želimo vidjeti 200 ili više novih lica, pa jo 200, pa još 200, ... napravite taj dio. Vi to možete. Znam to. |