| < | lipanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
NASTUPI
10.11.12. - "Habana club" Green gold, Radnička cesta, 23 h
14.11.12. - šator, Trg bana Jelačića, 20.30 h
16.11.12. – Ex kinoteka, Kordunska 1, 20.30 h
17.11.12. - "Habana club" Green gold, Radnička cesta, 23 h
Članovi benda
Goran
091 / 567 98 39
Danko
098 / 380 069
Profesor
Dani
Saša
Naši dragi prijatelji, koji često zasviraju sa nama i na tome im velika hvala
Robi
Hrvoje Rupčić - Cacique
Zdravko Tabain - Barba
Mladen Ilić - Mlacka
Tomica Rukljić
Glazbenici koji su nastupali sa nama
Marijan Zagajšak
Spomenko Gazda
Igor Štimac
Nešto više i važnije
CAIMANI na internetu
Caimani na My space
HUMANITARNI KONCERT U "TVORNICI"
Tko je udruga SMA.T
SMA.T-ovci - blog
mama-mami o koncertu
LINKOVI PLESA I GLAZBE
Salsa klubovi i centri
Zagreb
PC Salsa
SalsaCroatia
CroSalsaFestival
LosMamberos
PK Elite
Salsazona
PC Ritam
Las Bailadoras de Salsoteca
Boogaloo - salsa
Havana club - Zagreb
Bailecubano
Fever
Pula
Art-dance Pula
Rijeka
Plesni centar Salsero - RI
Slovenija
Caliente- Ljubljana
Sabor cubano - SLO
Plesna škola "Rolly" - SLO
SalsaSlovenija
Budući naraštaji plesa
Plesni studio Pegaz
Kolege
Cubismo
Caimán Verde
Pollo de Rovische
- 14:35 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
Jest da nas glazba i ples spaja i, manje više, pričamo i raspravljamo o tome, no zašto na Blogu ne bi bilo i o nečem drugom. A ima veze sa glazbom i plesom. Vidjet ćete na kraju posta. Ljubav je, možda, preosobna tema i ne znam koliko bi sudjelovali u raspravama (makar, dotakli smo se toga kod pitanja bolerosa, zar ne?)? Možda i bi. Vidjet ćemo. Trećina Bande je provela vikend na ribnjaku u Rovišću. To nije kod Pambukovice, a prije Čučugovaca, nego je to mjesto prije Bjelovara – Spokovo carstvo. Mi se odavno spremamo na jedno druženje na tako nekom mjestu, i to sa familijama. Gdje god i kod koga god da se nađemo, za domaćina to znači hrpa posla prije i hrpa posla nakon – znate kako se kaže ˝....š život kad je robija˝. To bi se moglo primijeniti i za takav party. No, našli smo oazu gdje se vrijeme računa po položaju sunca, klorofila po svuda oko nas, sve blagodati jezera također (bube, komarci, vretenca, konjske smrti, vodeni pauci, kopnice – pomoć u nabrajanju imao od Caimána juniora u 6. razredu-Tonińo). Konačno smo dokazali da rode ne nose djecu. Ili je gđa Roda, koja je sletjela kraj jezera, bila u štrajku – nismo provjerili. Može se, ako je ruka spretna, nešto korisno ponijeti i kući – šaran, amur, smuđ, štuka. Mi nismo imali te sreće unatoč Spoku, kao iskusnom ribiču, i Zlatku, našem fanu iz Bjelovara (navodno, još priznatiji majstor u široj regiji – hm?) :-)), ali su neki drugi stričeki (bez teta - one doma spremaju pac za ribu) počupali nekoliko krasnih primjeraka. Dakle, kako bi bili sigurni da je to mjesto baš to što nam treba, pokupio sam svoju mlađariju komada 3 (najmlađi je na moru do jeseni i uzrokuje opadanje kose kod dide i srčane aritmije kod bake – sav je na mamu) i pravac ribnjak. Ljudi – to je to. Jednom, kad se skupimo svi, tamo će biti urnebes. E sad, ovo je sve bio uvod. Sad dolazi ono najbolje. Predpostavka je bila (pokazala se opravdanom) da se ništa neće uloviti, osim kedera i polutana (mali somići dosadni, proždrljivi i brzi ko vrag), poneke crvenperke i sl. primjeraka. Zato se pripremio roštilj. E to je vrhunac. Tekuće potrebe su se prilagodile (pivo, skovi - ima tamo i djece, vino) i to smo donjeli, no Spok i Zlatko su pripremili nešto što mora na naš Blog. Evo recepta, mi gente. Piletina sa rovišćanskog ribnjaka Pollo de Rovische (ne tjerajte me na doslovan prijevod) Pac za meso, koji je poslije i umak, se sastoji od: sol, biber, chili, slatka paprika, curry, mažuran, ružmarin, bosiljak, kadulja, celer, peršin, vegeta ( može i bez nje, no tko voli...), luk, češnjak, estragon umak, vegetko (e, to već ne znam kako izgleda), ulje. Količine su sve sistemom ˝malo toga, pa malo toga, ali ničeg previše˝ i prilagođeno količini mesa. Piletina (ono, boce i zaboce, bijelo meso, krilca i sl.) se raskomada i stavi u pac 1 dan prije pečenja (onaj tko ne voli bijelo meso, sad će ga zavoljeti, jer nema ni traga suhoći, kakvo bijelo meso inače je – u ovom slučaju je meko i sočno za podivljati). Šampinjoni (jedan dio), bez zemlje – dakle oprani, se nasjeckaju, ali onako, deblje, a drugom dijelu se skinu samo peteljke. Krumpir mora biti mlad ili sitnije nasjeckan – za nabosti na vilicu. Klobuci šampinjona, gore pomenuti, se pune sitno sjeckanim špekom i to onim, kako bi Balašević rekao, ˝red slanine, red šunke˝. Panceta može zamijeniti, no špek je bolji za ovo. E sad. Vatre moraju biti lagane, a za još bolju aromu, tu i tamo ubaciti suhu šišarku. Rekoh, vatre. Dakle, rade se dvije vatre. Na jednoj vatri se peče piletina + ako ima neki šiš ili obićan ćevap ili neko meso. Na drugu vatru se stavlja posuda u kojoj je krompir sa sjeckanim šampinjonima i pac od mesa, izmješano i pokriveno Al-folijom – ni za Boga ne otvarati foliju dok se krompir peče. To je grijeh. Dok se to peče, pripremiti klobuke od šampinjona i malo ih nauljiti izvana. Kad je meso pečeno – na red dolaze klobuci na toj slabijoj vatri. Sve se to popuni još sa mladim lukom, paradajzom i sl. salatama. Ljudi, jedna preporuka. Sve to treba klopati jako polako, jer je jako i zasitno. Napravite li grešku i svim srcem navalite, trebat će vam vremena da bi došli k sebi i to podosta. Probali mi u Mariboru. :-)) Ono, što su Spok i Zlatko najavili, je lonac na njigov način. Da li je to sa ribom ili što drugo, vidjet ćemo, ali je klopa iz kazana na tronožcu i vatri. Pao je prijedlog da se podignu šatori pa da se taj lonac zvizne noćom. Što je zajedničko ovome i glazbi i plesu? Strast za životom. Ljudi smo, volimo užitke, no ne vrijeđamo nikoga, poštujemo prirodu i ono što nam ona daje. Ovakve priče sam slušao i od Caciquea i od Carlosa – oni su meni jedini mjerodavni za opis života na Cubi. Ono što sam ih ja, na sve to, pitao je odraz života modernog čovjeka – a tko, onda, radi i zarađuje za goli život? Stoji to moje pitanje, no ovo mi govori koliko je malo dobre volje potrebno da bi se vratili, barem ponekad, tamo odakle smo došli – prirodi i životu s njom. Odatle strast, pokret, glazba – rumba i son. Nikad duži post, no ... |