| < | svibanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
NASTUPI
10.11.12. - "Habana club" Green gold, Radnička cesta, 23 h
14.11.12. - šator, Trg bana Jelačića, 20.30 h
16.11.12. – Ex kinoteka, Kordunska 1, 20.30 h
17.11.12. - "Habana club" Green gold, Radnička cesta, 23 h
Članovi benda
Goran

091 / 567 98 39
Danko

098 / 380 069
Profesor

Dani

Saša

Naši dragi prijatelji, koji često zasviraju sa nama i na tome im velika hvala
Robi

Hrvoje Rupčić - Cacique

Zdravko Tabain - Barba

Mladen Ilić - Mlacka

Tomica Rukljić

Glazbenici koji su nastupali sa nama
Marijan Zagajšak

Spomenko Gazda

Igor Štimac

Nešto više i važnije
CAIMANI na internetu
Caimani na My space
HUMANITARNI KONCERT U "TVORNICI"
Tko je udruga SMA.T
SMA.T-ovci - blog
mama-mami o koncertu
LINKOVI PLESA I GLAZBE
Salsa klubovi i centri
Zagreb
PC Salsa
SalsaCroatia
CroSalsaFestival
LosMamberos
PK Elite
Salsazona
PC Ritam
Las Bailadoras de Salsoteca
Boogaloo - salsa
Havana club - Zagreb
Bailecubano
Fever
Pula
Art-dance Pula
Rijeka
Plesni centar Salsero - RI
Slovenija
Caliente- Ljubljana
Sabor cubano - SLO
Plesna škola "Rolly" - SLO
SalsaSlovenija
Budući naraštaji plesa
Plesni studio Pegaz
Kolege
Cubismo
E ovo je posebna priča. Klubovi - tamo smo kod kuće. Dublin, Buldog, Boogaloo, Lake city – tu smo počeli, tu smo doma. Prvo smo se, ponekad, osjećali kao đubox, sada je to jedna tajna veza između vas i nas gdje god se nađemo. Ovo? Ovo je bio naš prvi pravi koncert i to u gradu gdje nismo nikada nastupali, gdje ne znamo koliko se sluša ova glazba. Da će, na koncu, biti super, govorilo nam je to da je sve kasnilo radi tehnike. Bogme, bilo je li-la da odustanemo, jer je razglas bio u komi. No, nekako su to tamošnji dečki sredili da se stvore makar minimalni uvijeti. I kako to biva, nakon oblaka ... iznenađenje. Od prve stvari, pa sve do kraja, makar nismo vidjeli od reflektora, osjećali smo publiku tu, kraj nas. Pratili su, sudjelovali – ma prekrasno. Trebalo se vidjeti plesne točke Papija i Igora, čak se i Teron zaljuljao, a o solima na violi ... mmmm. Papi je «pojeo» gitaru, Spok se razigrao na basu, ali čvrsto držao Bandu u tempu, Igor ludovao na proširenoj verziji timbala. Caciquea samo na lusteru nije bilo – nije ga mogao dohvatiti bilo rukama bilo palicama. Ostalo je sve poslužilo kao udaraljka. Sve u svemu, uz vrisak i pljesak publike i njihovo sudjelovanje u svirci (ponekad sam se zapitao odakle znaju sve te stvari) – za nas ne vrijedi ona «prvi se mačići u vodu bacaju». Ovako nešto se ne zaboravlja. Hvala gradu Karlovcu i fantastičnoj publici ... al' baš na svemu. Vama, dragi naši u Zagrebu, poruka – otiđite u Karlovac i nađite Klub ili Klubove koji plešu salsu, jer ovo nije palo s neba. Tamo sigurno nekoga ima, jer čagali su, na ono malo prostora između stolica, kako treba. Povežite se s njima – barem Karlovac nije daleko. Po čemu ću ja još pamtiti Karlovac 21.5.2005 je da sam službeno, usred koncerta, dobio nadimak – El Montero. He, he, sviđa mi se. Samo se pitam što će biti kad završim svoju 20-godišnju dijetu pa budem vitak i .... možda Exmontero? :-) |
