CAffeine

ponedjeljak, 08.09.2008.

OSVETA KRALJICE PROLJEĆA (dio 2.)

-Nisam ja, gospođo, nikome ništa uvalio! Gospodin je sam birao vengue. Još ste mu i vi rekli preko telefona!-
-Kako sam ja mogla znati koje se nalazi na kojoj strani? Ja sam birala ovo i hoću to!!!!!-
-Ali gospođo, pa nemoguće je da bude isto kao i ovo. To je drvo i to je prirodni materijal!-
-Nemojte vi meni prodavati te prazne priče, gospodine! To su vaši trgovački trikovi, znam ja vas sve! Pa gdje vam je dostojanstvo, čovječe?!!! Kako se vi usuđujete zvati čovjekom?!!!-

Amerikanac između uzdaha stenje Jambalayu:. „Son of a gun, we'll have big fun on the bayo-uuuu-uh-uh-uh! „. Alexis dahće u country ritmu. Prodala je dancehall, drolja.

-Ali gospođo, gospodin Makaza je već platio ponudu koju sam mu napisao. Ta se uplata sad mora stornirati preko banke. Znate li vi koji je to proces?-

-Baš mene briga za te vaše procese! To je vaša krivica! Vi ste njemu namjerno podvalili tu robu! Jednom tako finom čovjeku, gospodinu odvjetniku koji je tolike slavne slučajeve u svojoj karijeri završio pobjedom ? Kako vas nije sramota? Da jedan gospodin odvjetnik takvog kalibra mora imati ovakvo ruglo u svom uredu?!!!!- kad kaže ruglo, bjesomučno lupa prstima po parketu prijeteći da slomi umjetni nokat - To je nečuveno! Pa zašto vi uopće tu sjedite?-

Ne odgovaraj natrag. Nikad ne znaš koga znaju.

Pudlica laje i maše batrljkom od repa. Drhturi još gore nego prije. Izgleda kao da će se raspasti. Laje visoko bau-bau-bau, probija zidove i moje dragocjene bubnjiće.

Amerikanac sa ekrana ne skida smješak s lica, kao da su mu kutovi usana zašiveni za obraze. Hvata rukama kameru, i proučava je je svojim čudovišnim metalnim pogledom. Ekran se počinje širiti, a on proturi nogu kroz ekran i staje na moj stol, u apsurdnu hrvatsku stvarnost. Velik momak, nema šta. Stopalo mu je toliko da prekriva čitav komad A4 papira. Na crvenim mu gaćama piše „lifeguard on duty“. Ubrzo zatim protura i drugu nogu, onda trbuh i na kraju cijeli trup, gumasto se izvinuvši unazad da može proći kroz ekran. Onda se polako uspravi, zabljesne kroz prostor svojim cerom, a ekran se vrati u svoje prvobitne dimenzije. Između Amerikančevog pupka i ekrana širi se duga melasasta vrpca, slična pupčanoj. Kosa mu je začešljana i nagelirana debelim slojem tafta, a ispod nje praznjikave metalno-plave oči krijese se zlobom . Pudl stoji ispred svoje gazdarice i laje u isprekidanim serijama, svakim lavežom pomičući se unazad. Gazdarica je mrtvački blijeda, oči joj staklene od straha, a grlo joj pleše gore-dolje boreći se s nevidljivom knedlom. Amerikanac prihvati svoj baseball-kurac, zagrabi krupnim koracima prema naprijed i iz krošea odalami pudla koji se uz potmuli udarac razlijepljuje na zid u krvavu smeđu dlakavu fresku. Po podu skakuću njegovi zubi na feder, čuje se sićušno bau-bau-bau, a dva crna oka kao dva klikera odbijaju se od zidova i dokotrljaju mu se ravno pred noge. Alexis plješće ručicama u ekran i viče „Ohhhh, yeaaa!....“ i grči se u orgazmu. Amerikanac se žmireći okreće prema kraljici koja jeca nad gorkom sudbinom svog psića.. Otvara oči, a umjesto hladnog metalnog pogleda prazne očne duplje s porculanski bijelim zubima koje promatrački fiksiraju kraljicu. ispuni pluća zrakom koja se rašire poput balona prikopčanog na plinsku bocu. Sav zrak i srdžbu zbog propale karijere sruči na kraljicu, jednim dugačkim metalnim vriskom od kojeg zaboli mozak. Zemlja se trese, prozori puknu, staklo se raspada u paramaparčad sa zidova otpadaju komadi žbuke, kraljici kosa vijori unazad kao poderana zastava na divljem vjetru. Oči su joj čvrsto stisnute, a uši pokrivene rukama. Plaši se pogledati u one šiljaste ralje, tamnu usnu šupljinu, prazne zubate očne šupljine i njegovu glavu koja se deformirala u duguljasti sivi vrišteći polumjesec. Slina se iz njegovih usta lijepi na zid iza kraljice i na njezino lice. Kičma mu se napela i prijeti da će iskočiti iz trupa. Nakon polusatnog ultrazvučnog vriska, „kraljica proljeća“ pada na pod ukočena, blijeda i prazna pogleda, a Amerikanac se okreće prema meni u svom normalnom izdanju, uredno začešljane i izblajhane kose, i reče „Budite i vi normalni!“ . Nasmiješi se reklamnim smješkom i migne a iz oka mu bljesne sintetička zvijezdica. Nakon tog bljeska eto me, začas u salonu u normalnoom izdanju, bez nacerenih Amerikanaca i porušenih zidova. Preda mnom i dalje stoji kraljica i njeno pseto.


(nastavit će se)