CAffeine

utorak, 27.05.2008.

DNEVNIK TRGOVCA 2

DIDA

-Ma predsjednik je pederčina!-

Konačno netko normalan, pomislih. Troje s juga. Djed, muž i žena.

-Zašto?- glumim čuđenje.

Kao trgovac moraš zauzeti neutralan stav. Drugim riječima moraš biti šupak. Trećim riječima, moraš biti ljubazan sa svima. I s normalnima i s kretenima. Iako bi možda s prvima radije popio pivo. A kretene spalio i rasuo im pepeo po zraku.

- Oli vi ne znate da je pisa pisme o dici?-
- Ne.-
- Pa to bi trebalo značiti da je pedofil, a ne peder.-
- Je, al on je to radi sa šesnajs.-
- Znači da je bija pedofil sa šesnajs.- reče njegova žena.
- Kako moš bit pedofil sa šesnajs?- upita muž.
- Evo vidiš da može. Predsjednik može sve.-


-A kako vi znate da je pisao te pjesme?- upitam ja.

-Jednostavno. Izašlo u Slobodnu Dalmaciju prije deset godin. Iman je doma.-

-Ma pederčina!- reče djed

-Zar nije bio poduzetnik? Imao je dvije firme u inozemstvu, čitao sam.- rekoh

-Ma je kitu Marjanovu!- reče djed

-Dide!-

- Šta je, Luce! –

-Nemoj beštimat pred gospodinon!-

- Ih! Ka da on ne beštima. Samo sad ne smi jer radi. Ja smin jer ne radin. Već trideset godin. I svaki dan beštimajen. Ne falivan njanci jedan dan! Oli nisan zdrav ka dren!-

- Nisi zdrav. Imaš tlak!-

-Ma kitu Marjanovu tlak!-

-Dide!- u glas će muž i žena.

- Iman tlak samo kad me baba Mare najidi. Inače mi je normalan. Slušaj, sad sinko ča će ti stari did reć. Beštimat nije pristojno ali je zdravo. Čovik može izgubit sve, ali nikad pravo na dobru beštimju. Ja bi ispalija na živce već tristo puti da nisan moga dobro zabeštimat. I vidi me sad! Zdrav ka dren!-

-Dide ne laprdaj!-

-Vidiću ja vas u mojin godinaman. Nekad se ni smilo reć da je predsjednik pederčina. Moglo se samo dobro zabeštimat.-

Ja i dalje volim dobro opsovat, I često govorim da je predsjednik pederčina. Znači, ne moram se brinuti. Zasigurno ću doživjeti pozne godine i provestI ih u dobrom zdravlju.

Svo troje je izašlo iz dućana ne kupivši ništa.

Jebem ti državu!

subota, 17.05.2008.

DNEVNIK TRGOVCA

KRAVA

Ulazim u salon koji odmilja zovem „dućan“ baš zato što tako izgleda. Ulazna vrata su siva, izlozi su sivi, stakla na njima su prljava kolikogod da ih se čisti, prozori od skladišta su sivi. Čitav dojam je da je ovdje nekad bilo pogrebno poduzeće koje je zbog bankrota moralo zatvoriti radnju. Nitko lud ne bi ovdje kupio bilo što a kamoli robu koju ja prodajem.

Pred vratima me čeka okrugla ženica sa staklenim pogledom. Izgleda mi kao tip koji dolazi na sastanke točno u stotinku sekunde. Ja kasnim nekih dvadesetak minuta. Po tome kako cupka nogom, mogu vidjeti da je živčana.

-Dobar dan. Di ste vi dosad?- pita me nervozna
-Ispričavam se. Gužva na cesti. Kamion zgazio pješaka na Slavonskoj.-
To, naravno, nije istina.
- Ma nemojte? Čudno. Sad sam prošla tamo i nije bilo ništa.-
-Dogodilo se prije pet minuta.-

Ne znam vjeruje li, ali me nije niti briga. Ne gledam je dok to pričam, da mi u očima ne pročita laž. Ulazimo unutra. Ona sjeda za stol, ja je konačno gledam i vidim joj u očima kravu. Onu vrstu koja služi za zapregu, stvorenu da vuče samo u pravcu gdje joj se kaže. Oči su joj širom otvorene, baš kao u krave. Govori mi da želi napraviti povrat robe. Ona hoće samo to, i ne postoji ništa što će je spriječiti u tome. Kupila je previše robe i sad bi vratila dio. Onda opet ponovi to isto. Rekoh da sam shvatio, ali ona i dalje govori . Ponavlja ono što je rekla malo prije, ali obrće red riječi i to radi nekoliko puta. Govorim „da, da“, nadajući se da će prestati, ali uzalud. Kao neki životinjski robot.

Radim polako da ne utipkam krivi broj. Uvijek radim polako kad sam napušen. Ne znam da li me više pere umor ili jutarnje tupilo od dima. Teško mi je pratiti nju i tipkati dokument, pa nekoliko puta provjeravam istu stvar, toliko očitu da bi je retardiran čovjek točno uradio. Kava bi pomogla. Krava s tupim očima i dalje tupi svoje.

Ustajem od stola i kažem joj da zašuti. Gleda me onim istim kravljim tupilom i priča svojim ravnomjernim tonom kao pop u seoskoj crkvi, samo brže. I dalje me gleda svojim tupim bezličnim okicama i melje. Kažem joj da sačeka malo i da ću se odmah vratiti. I dalje se ne gasi. Odlazim u skladište, uzimam tešku drvenu letvu s ekserom i vraćam se nazad. Obliva me tiha euforija.

Dok baba i dalje neumoljivo melje, zamahujem letvom i pogodim je u lijevu stranu glave koja joj se otkine s ramena, zabije u izlog, ostavljajući mrlju krvi i mozga na izlogu. Zubi se razlete okolo kao kockice u casinu. Svršavam od sreće. Gaće su mi mokre. Iz trupa lipti krv.


Pružam babi dokument i uvježbano se smijem i govorim:

-Izvolite vaš dokument! Hvala i doviđenja!-

Marš u pičku materinu, baba.

utorak, 06.05.2008.

BOGOMOLJKA DIO DEVET - Finale

Poslije svršavanja otišao se istuširati, dok je dama koketno lizala vince. Kad je bila sigurna da je upalio tuš i da neće skoro izaći, elegantno posegne za torbicom i izvuče malenu bočicu sličnu laku za nokte. Otklopi je, pa pomiriši i zabaci glavu unazad opijena mirisom i kolutajući očima.

Istrese ga u Ilijino vino, pazeći da ne ostane niti kapljica. Uzme ga i promješa laganim kružnim pokretima, gledajući u nj sve dok se prljava boja praškaste tvari nije izgubila u crvenilu.

Nakon svega, legne na trosjed i zapali još jedan Marlboro, čekajući raskrečena na kauču, zadovoljna malom spačkom.
Ilija se vratio brišući leđa crvenim ručnikom sa svojim inicijalima izvezenim zlatnim koncem.

Uzme čašu pa se kucnu, i Ilija gucne vino naiskap. Dok je pio, Beograđanka je poput mačke proučavala svaki njegov pokret. On to, naravno, nije primjetio.

-Auu, batice, što si žedan!- reče odjednom

-Ma jok, ba, naviko na pivo. Vino pijem onako, zbog atmosfere.-

-Oćeš da ja tebi priuštim jednu oralnu atmosferu?- reče vrteći uvojak kose.

-Jes ti to neka načitana?-

Ilija se izvali na trosjed a ona se ponovo popne na njega. Dok joj trlja kurac uz butinu, ona se spušta sve niže i uzima mu kurac u usta. Dok je radila čudesne stvari s jezikom, učini mu se da je profesionalka. Tko zna što je radila prije nego se dobro udala? Zabaci glavu unazad i dođe mu da zapali cigaretu. Onda se sjeti pravila službe. Cigareta dođe tek poslije seksa.

Beograđanka je tako dobro radila da je osjetio trnce u kičmi. Bio je to stari, dobro poznat osjećaj kojeg je već davno zaboravio. Digne glavu da pogleda dolje u nju. Leđa su joj oblikovala sjajni savršeni zavoj koji je završavao toplim mesnatim dupetom, neznatno ovješenim. Kosa joj je povremeno zakrivala pogled i kompletno lice. Kad bi je makla, vidio je da i ona njega opijenim poluzatvorenim očima. To ga još i više raspali, pa je uhvati za glavu i krene nabijati na kurac. Svaki njen mumljaj i cuclaj dizao ga je sve više i vše tako da mu se u jednom trenutku učinilo da će mu mozak prsnuti od užitka. Taj osjećaj ekstaze zbog kojeg je sad već udarao glavom u jastuk i ispuštao mrmljanje nalik medvjeđem, popeo se do neke razine i držao se konstantnim, Ruke su mu zadrhtale i obamrle, glavić natekao i poplavio poput telećeg srca. Kratko baci pogled po prostoriji i učini mu se da su bogomoljke oživjele i da grebu po stijenkama svojih staklenih zatvora. Na usnama osjeti slani okus znoja, a onda i na tijelu koje se počelo ljepiti za trosjed. Očni kapci su mu postali neobično vlažni. Postajalo je toliko vruće da mu se činilo da se zidovi znoje.

Osjeti sitni ugriz na kurcu. Javi mu se misao da joj kaže „Lakše malo, bona“, ali ga usta nisu slušala. Kapci su postajali sve teži i teži. Znojna vlaga u zraku bila je gusta, toliko da se mogla nožem rezati. Tijelo kao da mu se već razmekšalo i razmazivalo po trosjedu, stolu i podu, kao želatina. Pogledao je dolje prema njoj i vidio svoja nadimajuća rebra koja su pumpala u ritmu srca. Učini mu se da se od sreće hoće probiti van na slobodu iz svog koščatog kaveza.
Zatvori oči i zadrži prizor njenog lica u ekstazi. Jebote, kako radi!

Onda osjeti mali svrbež na nosu, pa ga makinalno protrlja. Za trenutak opet osjeti svrbež. Pa protrlja. Onda se svrbež pomakne na obraz, pa na oko. Nešto ga je diralo po licu. Onda zaboravi na tren na opijeno lice Beograđanke i otvori oči. Iznad svojih pulsirajućih prsa, kod međunožja, tada ugleda nešto strašno.

Vidi dvije oštre sjajne mandibule kako se nervozno meškolje točno iznad njegove kite koju drži oštra račvasta kandža. Ugleda dva nijema ukočena oka, boje opala, iznad kojih su se nadvijala dva ispitujuća gipka i dugačka ticala koja su ga dirala po licu. Glava ogromnog Sphrodomantisa krivila se čas lijevo, čas desno, kao da ga proučava. A gore, na ormaru, njegove mezimice i dalje su greble po svojim staklenim kavezima.

Kao da je čuje iz vode, u pamet mu se dozva kletva iz davnina, puno prije nego je u rodnom gradu postao "legenda":

„Daobog ti žena otkinula od ponosa koliko si ti meni od glave.“

Osjeti kako mu se na oči spuštaju dvije teške roletne i kako mu tijelo otkazuje poslušnost . Zadnje što je vidio bio je sjaj svojih trbušnih pločica i vrpoljeće mandibule svoje najveće ljubavi točno iznad njegova kurca. Znoj na čelu i trbuha postao je neobično hladan.

A onda mu se učini da čuje sebe kako govori: „Šta se nisam rodio u Mađarskoj?“ i utonu u šuplji mrak.