CAffeine

srijeda, 30.04.2008.

BOGOMOLJKA DIO OSAM - U kojem Ilija dobija mušteriju iz snova

-Ej, Dragane đe si, š'ima?-

-Evo, nako. Šta se radi?-

- Evo ćumuram. Vikend, laganica i to, vala, ništ pametno. Šta s trebo?-

-Ništ, sam što imam jednu specijalnu mušteriju koju bi trebalo odradit. Jaranica mi od jarana koji mi pripomogo kad je trebalo.-

-Jel opet neka baba Švabica?-

-Ne, ova je neka mlađa, skroz fina pička, bogata, sam što je nako, ko velim, čudna.-

-Kako to ba, čudna? Specijalne potrebe, sado-mazo…?-

-Jok, MIrso kaže da nije od toga. Dobro plaća, al oće društvo za cijelu noć.-

-Siguran si da nije neka poremećena bogatunka koja hoće kožu, lance i topljeni vosak?.-

-Majke mi moje, Ilija, ne zajebajem te. Pička je ko dobar dan, jebozovna znaš ono, ko da je sad s ekrana sišla. Došla u visokim petama, crnom kožnjaku do poda, sve onako leluja oko nje. A kad je progovorila meni se labrnja do poda objesila....

-Pa što onda plaća karanje?-

-Nemam pojma. Mirso pito jel može, ja reko može, dogovorili cifru, i on je poslo kod mene. Samo, nisam očekivo Naomi Campbell.-

-Kolko repa?-

-Dvije i pol glave za dva sata posla.-

-Čekaj, kolko je od toga moje?-

-Sve.-

-Šta sve?-

-Sve, jesi glu?-

-Ne seri, bolan, Dragane!-

-Ma kad ti kažem, jaro!-

-Jebote, za te pare me može i bičevat ak oće!-

-Znači, pristaješ?-

-Jašta brate, još pitaš!-

-Važi, jarane. Javim ti još poslije vrijeme kad će mala doć, da pripremiš gajbu.-

-Okej, ćao!-

-Ćao!-

Odjednom je cijeli dan imao smisla. Čak je i Larry Flint bio bolji nego ikada.

(....)
Ušla je u njegov stan. Crne čizme su zakloparale po podu. Bila je u svojim srednjim tridesetim, visoka kao i on, tamne puti, tamnosmeđih očiju. Nosila je dugi crni kožni mantil koji je lagano vijorio za njom, bijelu dekoltiranu bluzu i crnu suknju do koljena.

-Ćao, pastuše…- reče odmah s vrata.

-Ćao! Dragan mi nije rekao da si naša...Jugovićka.-

Imala je blago produbljen glas koji je odavao pušačke sklonosti. Glas taman poput crvenog Marlbora.

-Pa i nisam toliko. Živim ovde već duže vreme. Ne sećam se kad sam zadnji put pričala naški. Smem?- upita i pokaže na mjesto na trosjedu pored njega.

Beograđanka. Najbolje pice bivše države, pomisli.

-Naravno. Čekaj, da ti odložim stvari-

Ustade i pridrži joj kaput. Ona se elegantno okrene a kaput samo sklizne s nje. Intenzivan jebozovni miris lizne ga po nosnicama. Dok je odlazio do vješalice da joj objesi kožnjak, osjeti kako mu se diže.

Sjedne pored nje. Zapalila je cigaretu u muštiklu i nijemo gledala u RTL. Promotri je i mudro zaključi kako je ona jedna od boljih žena koju je u životu vidio. Ako ne i najbolja. Primjeti kako lagano otresa pepeo. Odmah se vidjelo da se dobro udala. Muž joj je vjerojatno bio neki glupi Švabo biznismen koji radi od jutra do sutra, dođe kući, padne u krevet i tako cijeli život do prvog infarkta. A ona, ona je sjedila kući, listala kataloge, slagala odjevne kombinacije, obilazila beauty salone i izmišljala isprazne igre i igrice s prijateljicama. Da je rođena u Mađarskoj....

-Kako to da dama ko ti treba plaćeno društvo?

-Ne bih sada o tome. Imam svoje razloge. Recimo samo da volim istraživati nove stvari i da nisam sretna sa svojim čovekom.-

-Ne dura dovoljno?-

Ona prasne u smjeh.

-Što je, bona?-

-Znaš li ti koliko ja dugo nisam čula da neko „dura“?- reče kroz smijeh.

-Otkad si se udala.- reče Ilija

Oboje prasnuše u smijeh.

Ilija se ustane i ode do frižidera.

-Jes za vino, možda?-

-Crno, molim lepo.-

Donese dvije čaše od skupog kristala i zagleda joj se u prekrižene duge noge koje su nategle usku crnu minicu.

-E, pa živjeli.- reče Ilija i kucnu se. Visok zvon kristala zapara zrak.

-Nekako mi tiho ovdje. Da stavim neku muziku. Nešto lagano?-

-Može.-

Ilija se odšeta do linije i ubaci CD s ambijentalnom nenametljivom glazbom pa se vrati do nje. Ovaj put sjedne tik uz nju. Pogledaju se.

Ona ga kratko poljubi.

Ilija ustuknu.

-Ne ljubiš se inače.- upita ga ona.

-S mušterijama ne. Pravila službe. -reče.

-Dat ću ti dodatnih 300 jevreja ako mi daš da te ljubim u usta.-

-Ako baš moram…-

-Moraš.-

Ljubljenje je počelo bezazleno, više kao kušanje nekog skupocjenog vina. Malo poslije, preraslo je u cmakanje i drpanje. Već se na početku vidjelo da voli biti glavna, što je za Iliju bio odmor nakon mučenja s polumrtvim babama s kojima je najčešće radio sam i odlazio kući prebijen poput zidara pred penzijom.

Malo pomalo cijelog ga je razodjenula i počela mu se trljati sisama o kurac. Kad je bio toliko nabubrio da je zabolilo, sjela je na njega i promeškoljilla se dok nije ušao u nju. Sav napor koji je Ilija učinio bilo je neznatno pomicanje guzice, a svaki trzaj njezine bio je sve bliže i bliže raju.

utorak, 22.04.2008.

BOGOMOLJKA DIO SEDAM – U kojem se govori što bi bilo da su se Ilija i ostali protagonisti rodili u Mađarskoj

Glancajući Sphrodomantisa, u bljeskovima stakla koje ga je uokvirivalo, vidio je Dženi kako rida u prašini te odvratne noći.

Nedugo poslije toga Zijo je iznenada poginuo u saobraćajnoj nesreći, a jednako tako porodici Radanovski zagubio se svaki trag. Gradom su kružile svakakve priče, od onih da su preselili u Italiju jer je čiča Bečo odlučio da mu je lakše raditi u Italiji s Talijanima nego u Bosni s Bosancima, pa do onih bapskih, da su svi postali džinovi i da su ih nečiji rođaci vidjeli kako lete iznad šuma oko Visokog. Dosta je noći Ilija dreždio otvorenih očiju, strahujući od odmazde familije Radanovski.

Da se održi budnim čitao je knjige o bogomoljkama, marno skupljao insekte, preparirao ih i čuvao u svojoj sobici, poklanjajući im ljubav kakva se rađa samo između junaka američkih melodrama. Noćima je prskao deterdžente po improviziranim staklenim kavezima, trzajući se na šumove koji su dolazili izvana. Mogli su to biti miševi ili mačke, no on je u svakom šumu čuo škripanje zubi čiča Beče. Strah je ponekad postajao toliko opipljiv da se činilo da čuje treptanje od bijesa okrvavljenih očiju opakog ciganskog kuma. O tom vremenu neispavanih noći najbolje govore tamni podočnjaci koje ne može skriti niti debela naslaga pudera.

Ubrzo nakon što je postalo očito da se familija Radanovski u T. više neće pojaviti, Ilija se malo opustio. Ego mu je narastao proprcionalno s veličinom kurca i za par godina postao je prava zvijezda grmlja i klupica u parkovima, u kojima bi svake druge noći, ljubio drugu curu. Iako je kući svejednako prskao deterdžent po bogomoljkama, ni u stvarnom životu prskanja nije falilo.

Laici bi se mogli zakleti da bi, kada bi poredali Ilijine cure jednu kraj druge, od ponedjeljka do subote, sve imale različite boje očiju i kose. Jedna je bila plava, jedna crna, druga smeđa, četvrta crvena i tako dalje. No, otkako se projebao, Ilija boje više nije primjećivao. Njemu je to sve bio crno-bijeli film s pokojom ovećom guzicom ili sisama čisto da poremeti kolotečinu. Bogomoljke je obožavao, a žene jebavao.

Da se bar rodio nekoliko stotina kilometara sjeverno, u Mađarskoj, slava VHS-a bila bi mu zagarantirana. Ali u trenutnoj situaciji ostala mu je samo ona od koje nije bilo para, ona zbog koje te u pričama na ulici i u birtijama, zovu „legendom“ .

No, jedna druga odmazda prijetila je Iliji. Odmazda zbog mrtvog starog svata, koja se nije ticala samo njega.

Puške i bajoneti različitih entiteta koje su se digle kao požar u zimu, jasno su govorile da od porno industrije u bivšoj državi neće biti ništa, i da će legenda o jebaču lliji ostati samo legenda iz birtija. Jer kroz koji mjesec neće više biti ni države, a kamoli industrije. Samo vrelo željezo i kuće koje gore. Sad kad je bio malo stariji, znao je da su i babo i komšinica Sena i one babe što toroču pod šljivom ispred zgrade podsvjesno naslućivali isto što i on, samo što su glupavo žmirili na oba oka odgađajući neizbježno.

Danas Ilija, a i mnogi drugi uz njega, znaju, da kad se sprema sranje, Cigani ispare.

U jeku tih događanja čija pozadina ovdje neće biti opisivana poradi dužine cijele priče, Ilija je završio u europskijem dijelu Europe, kod babine rodice u Bavarskoj. Sam s jednim koferom u koji jedva da je stala đedova oficirska uniforma, knjiga o običajima bogomoljki u ljeto, komad kruha i šnitice suđuke povezane gumicom i folijom, krenuo je na dug put vlakom, autobusom i tramvajom, misleći na svoje ljubavi u vitrini.

Čim je stigao, babina rodica je u njemu prepoznala pravog čovjeka za odnose s javnošću, te ga je stavila u svoj imbis da slaže sendviče s mesom za uglednu zlatnoruku klijentelu iz jugoslavenske dijaspore. Tu je započelo i njegovo poznanstvo s Draganom koji ga je spojio s Rođom, čovjekom koji bi, da je rođen u Mađarskoj nesumnjivo postao mag porno industrije u rangu sa Larryjem Flintom. No, eto, neki ljudi imaju sretan kurac, a neki su jednostavno kurate sreće, pa se ne rode tamo gdje bi trebali.

Izglancavši svoju posebnu bogomoljku u najvećem staklenom zvonu, nakon što je par puta puhnuo na isto, stavio je Sphrodomantisa nazad na ormar točno u sredinu gdje su pet malih sa svake strane činile savršenu simetriju. Još je jednom bacio je pogled na svoje mezimice, isti onakav kakav imaju umjetnici kad se dive svojim netom dovršenim umjetničkim dijelima, a onda otišao vježbati. Pločicama na trbuhu nikad dosta trbušnjaka.

Nakon vježbanja bacio se pod još jedan tuš da spere znoj, zamotao u bade mantil i stavio „Narod protiv Larryja Flinta“. Jedan od njegovih najmilijih.

Negdje na sredini filma zazvonio je telefon. Onaj poslovni.