Glancajući Sphrodomantisa, u bljeskovima stakla koje ga je uokvirivalo, vidio je Dženi kako rida u prašini te odvratne noći.
Nedugo poslije toga Zijo je iznenada poginuo u saobraćajnoj nesreći, a jednako tako porodici Radanovski zagubio se svaki trag. Gradom su kružile svakakve priče, od onih da su preselili u Italiju jer je čiča Bečo odlučio da mu je lakše raditi u Italiji s Talijanima nego u Bosni s Bosancima, pa do onih bapskih, da su svi postali džinovi i da su ih nečiji rođaci vidjeli kako lete iznad šuma oko Visokog. Dosta je noći Ilija dreždio otvorenih očiju, strahujući od odmazde familije Radanovski.
Da se održi budnim čitao je knjige o bogomoljkama, marno skupljao insekte, preparirao ih i čuvao u svojoj sobici, poklanjajući im ljubav kakva se rađa samo između junaka američkih melodrama. Noćima je prskao deterdžente po improviziranim staklenim kavezima, trzajući se na šumove koji su dolazili izvana. Mogli su to biti miševi ili mačke, no on je u svakom šumu čuo škripanje zubi čiča Beče. Strah je ponekad postajao toliko opipljiv da se činilo da čuje treptanje od bijesa okrvavljenih očiju opakog ciganskog kuma. O tom vremenu neispavanih noći najbolje govore tamni podočnjaci koje ne može skriti niti debela naslaga pudera.
Ubrzo nakon što je postalo očito da se familija Radanovski u T. više neće pojaviti, Ilija se malo opustio. Ego mu je narastao proprcionalno s veličinom kurca i za par godina postao je prava zvijezda grmlja i klupica u parkovima, u kojima bi svake druge noći, ljubio drugu curu. Iako je kući svejednako prskao deterdžent po bogomoljkama, ni u stvarnom životu prskanja nije falilo.
Laici bi se mogli zakleti da bi, kada bi poredali Ilijine cure jednu kraj druge, od ponedjeljka do subote, sve imale različite boje očiju i kose. Jedna je bila plava, jedna crna, druga smeđa, četvrta crvena i tako dalje. No, otkako se projebao, Ilija boje više nije primjećivao. Njemu je to sve bio crno-bijeli film s pokojom ovećom guzicom ili sisama čisto da poremeti kolotečinu. Bogomoljke je obožavao, a žene jebavao.
Da se bar rodio nekoliko stotina kilometara sjeverno, u Mađarskoj, slava VHS-a bila bi mu zagarantirana. Ali u trenutnoj situaciji ostala mu je samo ona od koje nije bilo para, ona zbog koje te u pričama na ulici i u birtijama, zovu „legendom“ .
No, jedna druga odmazda prijetila je Iliji. Odmazda zbog mrtvog starog svata, koja se nije ticala samo njega.
Puške i bajoneti različitih entiteta koje su se digle kao požar u zimu, jasno su govorile da od porno industrije u bivšoj državi neće biti ništa, i da će legenda o jebaču lliji ostati samo legenda iz birtija. Jer kroz koji mjesec neće više biti ni države, a kamoli industrije. Samo vrelo željezo i kuće koje gore. Sad kad je bio malo stariji, znao je da su i babo i komšinica Sena i one babe što toroču pod šljivom ispred zgrade podsvjesno naslućivali isto što i on, samo što su glupavo žmirili na oba oka odgađajući neizbježno.
Danas Ilija, a i mnogi drugi uz njega, znaju, da kad se sprema sranje, Cigani ispare.
U jeku tih događanja čija pozadina ovdje neće biti opisivana poradi dužine cijele priče, Ilija je završio u europskijem dijelu Europe, kod babine rodice u Bavarskoj. Sam s jednim koferom u koji jedva da je stala đedova oficirska uniforma, knjiga o običajima bogomoljki u ljeto, komad kruha i šnitice suđuke povezane gumicom i folijom, krenuo je na dug put vlakom, autobusom i tramvajom, misleći na svoje ljubavi u vitrini.
Čim je stigao, babina rodica je u njemu prepoznala pravog čovjeka za odnose s javnošću, te ga je stavila u svoj imbis da slaže sendviče s mesom za uglednu zlatnoruku klijentelu iz jugoslavenske dijaspore. Tu je započelo i njegovo poznanstvo s Draganom koji ga je spojio s Rođom, čovjekom koji bi, da je rođen u Mađarskoj nesumnjivo postao mag porno industrije u rangu sa Larryjem Flintom. No, eto, neki ljudi imaju sretan kurac, a neki su jednostavno kurate sreće, pa se ne rode tamo gdje bi trebali.
Izglancavši svoju posebnu bogomoljku u najvećem staklenom zvonu, nakon što je par puta puhnuo na isto, stavio je Sphrodomantisa nazad na ormar točno u sredinu gdje su pet malih sa svake strane činile savršenu simetriju. Još je jednom bacio je pogled na svoje mezimice, isti onakav kakav imaju umjetnici kad se dive svojim netom dovršenim umjetničkim dijelima, a onda otišao vježbati. Pločicama na trbuhu nikad dosta trbušnjaka.
Nakon vježbanja bacio se pod još jedan tuš da spere znoj, zamotao u bade mantil i stavio „Narod protiv Larryja Flinta“. Jedan od njegovih najmilijih.
Negdje na sredini filma zazvonio je telefon. Onaj poslovni.
Post je objavljen 22.04.2008. u 20:06 sati.