CAffeine

ponedjeljak, 28.05.2007.

LJUBAV U SHOPPING CENTRU „UAN“

Ovi lijenčine nikako da dostave slike. Pa dok čekamo, evo jedna u revijelnom tonu

Upoznali su se na poslovnom sastanku. Ona je odmah znala da je on taj, čim joj je na salvetu napisao slijedeće suptilne i nježne riječi: Mala, nema auta do Mercedesa, zapamti to.

Ona, uzbuđena kao lastavica u proljeće, predloži mu kavicu u najboljem mjestu u Shopping Centru Uan, u caffe baru Seventy gdje sve stolice imaju fine boje one čudne krave s austrijske čokolade.

On je oduvijek bio nježni romantičar koji bi svakog znao zadiviti svojom jednostavnošću i iskrenošću. Uostalom, dolazio je iz kraja gdje su svi ljudi bili tankoćutni i iskreni, a vještina govorenja ulazila je u sastav kućnog odgoja. Zato su radi ljepote jezika za različite iznose koristili razne pametne fraze, pa je tako cifra od 2000 kuna bila „pun kurac para“, cifra od 5000 kuna bila je „puno novaca u pičku materinu“, a cifra od 10000 kuna se kvalificirala kao „Bog te jebo, kol'ko para!“. Otkad je uz svoj mukotrpan, uglavnom pošten rad, postao vanjskim suradnikom, plaća mu je bila „Bog te jebo u pičku materinu kol'ko para“, iliti kraće rečeno 15000 kuna.

Nakon tri kao naprstak sitna macchiata, začme se priča o intimnim stvarima. Evo baš ovaj tjedan je napunio 20.000 kilometara na svom Passatu i još nije morao promijeniti lamelu. Kakav stroj! A jučer je uzeo Mercedes ML 170 na leasing, tek toliko da mu stoji ispred zgrade. S takvim čovjekom besprijekorna duha svatko se morao oduševiti. Bio je odjeven u usku narančastu majicu iz Springfielda, kakvu je svaki romantik zvao kurton-majica i koja bi svaku djevojku dirnula u dušu čim bi vidjela dvije okrugle mrlje znoja pod pazusima.
Ona je obukla roza majicu s bretelama, mekani šal od svile i naočale koje su isto tako mogli biti prozori na Zagrepčanki. Voljela je romantične priče o autima, industrijskom turizmu i prehrani, a san joj je bio da sa Zvonetom Bobanom zapleše lagani valcer uz ljubavnu pjesmu Seje Kalača „Ana, Ana, Ana, to ne ide, da zbog tebe pijanog me vide“

Zube nije nikad prala, ali je koristila rijetku i teško nabavljivu vodicu za ispiranje. Kad se podrignula on joj reče:
- Draga, mirišeš na salatu „1000 otoka“ –

Za nju je to bio najljepši kompliment na svijetu.

I tako, sjedoše u njegovog izglancanog Passata, te pojuriše ususret skorašnjem bračnom životu, u istom stanu s njenom majkom reiki majstorom i zlatnim retrieverom koga strašno muče vjetrovi, dok se u daljini u zalasku sunca presijavao Hotel Antunović.

Pet godina poslije, ruku pod ruku sa izabranicom svog srca, šarmantni romantičar je na istom mjestu Shopping Centra Uan i muči ga gadan mamurluk. On i pet njegovih dobrih prijatelja s posla, svi odreda zaljubljenici u Baudelairea, umrežili su u petak kompjutere u jednoj garaži i zaigrali Call of Duty 2. Završili su prije tri sata, a danas je naime bila nedjelja. Za to vrijeme pili su pivo, whiskey, šmrkali speed i ubijali virtualne Švabe. Računao je da je ispio negdje tri gajbe piva, tri litre Hennesy whiskeyja i pošmrkao nekoliko grama. Nema pravog romaničara bez pravog mamurluka.

Dok su tako hodali ona poželi Raffaelo i instinktivno nestane iza vrata čokoladnice. On to i ne primijeti, pa otkliza dalje. Učini mu se da su gomile ljudi koje dolaze iz Spara nadiruće krvožedne Švabe, a vrećice sa špecerajem učine mu se kao prenosivi detonatori, isti onakvi s kakvima je Yul Brynner digao u zrak most na Neretvi.

Tad mu se neko blesavo hiperaktivno dijete zabije u trbuh. Ne znajući jel kriv on ili to dijete koje nije gledalo, držeći se za stomak, izgubljeno promrmlja „sori“ u pravcu gdje je mislio da je djetetov otac, a zapravo je bio izlog. Od siline udarca želudac mu se počne opasno dizati.
Tek jedan flash Švabe u teatralnom padu bio je dovoljan da se poput Nikoletine Bursaća razmičući hrpe ljudi zaleti prema WC-u da povrati.

Ona dotle izađe van s fišekom punim slasnog tiramisua tražeći svog ljubljenog. Sigurno je opet u Peek & Cloppenburgu i kupuje odijelo. Kad će konačno naći neko koje može zakopčati? Onda pojede jedan tiramisu. Otkad su se zaredali oni poslovni sastanci preko vikenda, trbuh mu je bivao sve veći i veći. Stomak mu je curio preko onog vojničkog Levi Strauss opasača koji je nosio kad ga je upoznala prvi put. Kad su zadnji put vodili ljubav? Početkom prošlog mjeseca stisnuli su se u ljubavni zagrljaj, ali tek što je ušao u nju, već je svršio, okrenuo se na stranu i zaspao. Ma ti poslovni sastanci za vikend. Stvarno previše radi. Još jedan tiramisu. Stiže poruka od prijateljice: „ Danas je Sejo Kalač u Lampašima! Bit će ludo!Ideš?“ Raspoloženje joj se vine u nebeske visine. Možda bude bio i Darijo Srna. I Modrić. I Boban. A ne Boban, Boban je pristojan, on ne pije. Vraća poruku da potvrdi izlazak. Još jedan tiramisu.

Ususret joj je dolazio kršan muškarac blaga pogleda i brižno njegovanih brčića. Izgledao je prekrasno u security odijelu Sokol Marića. Ona zamisli kako bi joj bilo da je povede na romantično krstarenje po Jarunu. Prvo bi popili jedan koktel u Piranhi, pa bi plesali na nove hitove s Otvorenog radija. Onda bi otišli u Lake City i tamo bi popili još nekoliko koktela. Zatim bi došao nježni nogometaš Zvone, kupio bi joj koktel Sex on the Beach, i kada bi počeo turbo-folk, otišli bi kod nje u stan.

Sjedne i naruči kavu u Seventyju. Nakon prvog gutljaja, potekne prava bujica misli, na temu idealne romantične večeri. Ona i Sokol u jacuzziju pijuckaju martini, mjehurići im golicaju tijela, a Zvone Boban u uniformi njemačkog oficira donosi limenu posudu s Dom Perignonom. Nakon drugog gutljaja, Zvone svlači uniformu i uskače u bazen. Zvone voli citirati grčke filozofe. Život je opet bio lijep.

Primijeti da je Sokol Marić promatra, pa povuče majicu unazad da istakne sise. Sokol se još dugo osvrtao dok svojim velikim tijelom nije pokupio reklamnog čovjeka jagodu koji dijeli letke.

Srkne gutljajčić i krene pisati poruku, kadli joj odjedanput gadno pozli. Jutros je pojela jednu naranču koja joj je loše sjela na želudac, a sad je popila dva gutljaja espressa. A majka joj je lijepo govorila da od tog buba trbuščić.
Digne se od stola, i žurno krene prema WC-u držeći se za usta, i usput zaobiđe Sokol Marića koji upravo uljudno objašnjava čovjeku jagodi nešto o porijeklu njegove familije.

Nakon nekog vremena izađe van iz WC-a, brišući usta maramicom, da se sabere i zapali cigaretu, kad eto njenog šarmantnog romantičara, koji laktom upravo briše usta. Gledaju se dugo i nježno,dok sunce tiho zalazi iza jumbo-reklame za Diesel, a Dolce&Gabbana satovi iz Guessa obasjavaju njenu plavu kosu. On je lagano obujmi oko struka i strasno poljubi na francuski način. Poljubac je trajao dugo, dugo. I onda ona prošapće slijedeće nježne riječi:
-Dragi, mirišeš na salatu „1000 otoka“
A on će:
-I ti draga.-

I onda zadovoljno odjedriše u večernji sumrak, zaštićeni crnim staklima njegovog najnovijeg Volva XC90. Njena majka javlja porukom da će gamberi biti gotovi za pola sata i da psa treba prošetati.

petak, 04.05.2007.

Post đe se preseravam

Ovo je post đe se ja kakti preseravam.

Daklem, vratih se sa prvomajske putešestvije i ovlaš otvorim mejl, jerbo sam pomislio da se možda i njeki javio, kukala mu majka. Kad ono, mejl od Bestselera, prve blog mreže u Rvata, gdje lijepo stoji da je moja priča Horda u kojoj sam opisao svoj boravak na Dirty Old Festivalu u Požegi, ušla u završni krug od 65 priča, te da će u skorije vrijeme biti otisnuta na papiru. Bezmalo se iznenadih! Fala Gawrunu, MCN-u i Portu što su me odabrali i time dali dodatni potencijal ovom blogu. Kad će knjiga izać pojma nemam, valjda će bit nekih vijesti..... Ali najprije hvala ljudima koji ovo redovito čitaju i time me tjeraju da i dalje pišem ova svoja sranja, jer bi bez njih ona bila samo prazna sranja....

Premda me trenutno muči želudac, koji zbog enornmnih količina alkohola i cigareta koje sam potrpao u Crnoj Gori naliči na groblje slonova iz jedne Gruove epizode , u skorije vrijeme namjeravam napraviti putopis o tom jedinstvenom mjestu na Balkanu koje se zove kanjon Tare. Tara ostaje jedno od svjetskih čuda koje se mora vidjeti da bi se povjerovalo. Čim kolega dostavi CD sa slikama, krećem u akciju, jer jebeš putopis bez slika, jel'?

The Melvins, 24.04.2007, PAUK

Čim sam vidio zlokobni plakat i još zlokobniji akronim Melvins znao sam dać biti opasno.

Šta je to Melvins? Evo od početka: prvi album je izišao još davne '86, zvao se Gluey Porch Treatments, bio je nakupina agresivne tjeskobne sluzi koju naravno, nitko živ nije mogao slušati. Osim, naravno onih koji su trebali, a među njima nalazio se lepi plavooki dječarac s gitarom koji će daleke '90. snimiti sličnu bolest i nazvat je „Bleach“, i time napraviti uvertiru u grunge revoluciju. Taj će isti mladac kasnije snimiti bljutavu-fuj-tinejdžersku budnicu „Smells Like Teen Spirit“, zaraditi brdo para, oženiti dietpharm na nogama zvan Courtney Love i raznijeti si glavu Winchesterkom. Mladac je Kurt Cobain,a bend je Genesis....pardon Nirvana. Eh, da je barem Phil Collins bio s druge strane Winchesterke.....

Eto, danas Nirvane više nema , a Melvinsi su odoljeli komercijali, i dan danas ih nitko normalan ne može slušati, još su vitalni i prijete da će postati rock-dinosauri. Nakon što su usput izmislili još nekoliko žanrova, nasnimali se albuma s0 pankerčinom Jellom Baifrom, s Mikeom Pattonom iz Faith No Morea osnovali horor-eksperiment Fantomas, svirali sa ćerom Shirley Temple i izdali sijaset kojekakvih splitova, EP-jeva, singlova i inih sa isto tako povjesnim bendovima, eto ih i u nas da razvale sve usijane glave koje misle da znaju kako se roka.

A Melvinsi ga bogme rokaju. Onako momački. Skupilo se tu noisera, grungera, postpunkera i kojekakvih alternativnih sjebakisa svih mogućih vrsta, naviklih na bolove u bubnjićima. I naravno, nas nekolicina znatiželjnika koji su čuli nekoliko stvari i u svojim znatiželjnim glavama zamsilili da bi moglo biti i dobro.

Čak dvije predgrupe, imenima Porn i Big Bussiness su side-projecti Melvinsa. Prvi je nekakva spora razvaljena buka od 5 tona koja nikome nije trebala. Pa čak ni nešto što je podsjećalo na kentačdis MC Hammera nikom nije trebao. Ali šta ćemo, moraju pokazat da znaju. Pa eto znaju, ali dobro da nije potrajalo duže.

Big Bussiness su bas i dva bubnja, sva trojica iz Melvinsa. Kevin Tauraminis ili tauramidis, ne znam ni sam, visoki je momak s čupom, bradom i šlafrokom koji mu se vije u vjetru ventilatora i jako, jako me podsjetio na Leonidu iz „300“. Svira bas, koji zvuči kao distorzirani tenk i kad se stane malo bliže zvučniku, vibracije dižu svaku dlačicu na tijelu. Stari bubnjar Dale Crover iz prve praprapostave izgleda kao tipični grunger na bambusu iz vašeg lokalnog parka, s tim da je pustio pupicu i ima koju boru previše. I koji timpan previše. Dale je, kao pravi grunger spustio kožice na bubnju dokle ide, tako da isti zvuče kao limene bačve i neviđeno lako vas udaraju po stomaku. A drugi bubnjar je mlađahni momčić, čak zgodan i kratko ošišan i da ga vidim na ulici, nikad ne bih rekao da svira s Melvinsima. Rekao sam, svira? Ne, ne , taj dečko mlati, ubija, radi prelaze, tehnicira, i jebe mačku majku kao da je u bubnju rođen. Eto tako otprilike zvuče Big Bussiness.

I nakon pola sata BB-ja, izađe gitarista i pjevač King Buzzo, ujedno i glavni krivac za sve, ukopča gitaru, namjesti je da reže i eto ti Melvinsa. Nakon 5 pjesama koje skoro sve zajedno pjevaju Kevin i Buzzo, dobio sam želju za pivom, nakon još 5 dobio sam želju za rakijom po koju mi se nije dalo otići jer me muzika ulijenila, a nakon još 5 izgubio sam svaku želju za alkoholom i oglupavio od buke. Noiseri i grungeri su već počeli napuštati teren, zbog teške stomakobolje i glavobolje, ali frend i ja se nismo dali. Sve do sredine zadnje stvari kad su stvarno počei piliti i rezati s nekom ambijentalom.

Melvinsi su me u početku podsjetili na srcu dragu mi Panteru, jer teški, mastan i opor sirov zvuk volim još od srednje škole, ali ta sreća nije dugo trajala. Što sam stariji sve mi se manje da trpiti tuđu muku. Sjajan je to i usviran bend, ali nakon pola sata njihove torture počneš stvarno mrziti cijeli svijet i najradije bi se našao negdje na moru, uz čašu crnog i Trio Gušte na Ribarskoj Fešti i poslao sve povjesne bendove u trokrasan trokurac. Ipak, mi nije žao što sam otišao . Premda ću kad drugi put budu došli, zaobići u širokom luku. Samo za smjele avanturiste i neopisivo sjebane ljude, dakle.