CAffeine

petak, 04.05.2007.

The Melvins, 24.04.2007, PAUK

Čim sam vidio zlokobni plakat i još zlokobniji akronim Melvins znao sam dać biti opasno.

Šta je to Melvins? Evo od početka: prvi album je izišao još davne '86, zvao se Gluey Porch Treatments, bio je nakupina agresivne tjeskobne sluzi koju naravno, nitko živ nije mogao slušati. Osim, naravno onih koji su trebali, a među njima nalazio se lepi plavooki dječarac s gitarom koji će daleke '90. snimiti sličnu bolest i nazvat je „Bleach“, i time napraviti uvertiru u grunge revoluciju. Taj će isti mladac kasnije snimiti bljutavu-fuj-tinejdžersku budnicu „Smells Like Teen Spirit“, zaraditi brdo para, oženiti dietpharm na nogama zvan Courtney Love i raznijeti si glavu Winchesterkom. Mladac je Kurt Cobain,a bend je Genesis....pardon Nirvana. Eh, da je barem Phil Collins bio s druge strane Winchesterke.....

Eto, danas Nirvane više nema , a Melvinsi su odoljeli komercijali, i dan danas ih nitko normalan ne može slušati, još su vitalni i prijete da će postati rock-dinosauri. Nakon što su usput izmislili još nekoliko žanrova, nasnimali se albuma s0 pankerčinom Jellom Baifrom, s Mikeom Pattonom iz Faith No Morea osnovali horor-eksperiment Fantomas, svirali sa ćerom Shirley Temple i izdali sijaset kojekakvih splitova, EP-jeva, singlova i inih sa isto tako povjesnim bendovima, eto ih i u nas da razvale sve usijane glave koje misle da znaju kako se roka.

A Melvinsi ga bogme rokaju. Onako momački. Skupilo se tu noisera, grungera, postpunkera i kojekakvih alternativnih sjebakisa svih mogućih vrsta, naviklih na bolove u bubnjićima. I naravno, nas nekolicina znatiželjnika koji su čuli nekoliko stvari i u svojim znatiželjnim glavama zamsilili da bi moglo biti i dobro.

Čak dvije predgrupe, imenima Porn i Big Bussiness su side-projecti Melvinsa. Prvi je nekakva spora razvaljena buka od 5 tona koja nikome nije trebala. Pa čak ni nešto što je podsjećalo na kentačdis MC Hammera nikom nije trebao. Ali šta ćemo, moraju pokazat da znaju. Pa eto znaju, ali dobro da nije potrajalo duže.

Big Bussiness su bas i dva bubnja, sva trojica iz Melvinsa. Kevin Tauraminis ili tauramidis, ne znam ni sam, visoki je momak s čupom, bradom i šlafrokom koji mu se vije u vjetru ventilatora i jako, jako me podsjetio na Leonidu iz „300“. Svira bas, koji zvuči kao distorzirani tenk i kad se stane malo bliže zvučniku, vibracije dižu svaku dlačicu na tijelu. Stari bubnjar Dale Crover iz prve praprapostave izgleda kao tipični grunger na bambusu iz vašeg lokalnog parka, s tim da je pustio pupicu i ima koju boru previše. I koji timpan previše. Dale je, kao pravi grunger spustio kožice na bubnju dokle ide, tako da isti zvuče kao limene bačve i neviđeno lako vas udaraju po stomaku. A drugi bubnjar je mlađahni momčić, čak zgodan i kratko ošišan i da ga vidim na ulici, nikad ne bih rekao da svira s Melvinsima. Rekao sam, svira? Ne, ne , taj dečko mlati, ubija, radi prelaze, tehnicira, i jebe mačku majku kao da je u bubnju rođen. Eto tako otprilike zvuče Big Bussiness.

I nakon pola sata BB-ja, izađe gitarista i pjevač King Buzzo, ujedno i glavni krivac za sve, ukopča gitaru, namjesti je da reže i eto ti Melvinsa. Nakon 5 pjesama koje skoro sve zajedno pjevaju Kevin i Buzzo, dobio sam želju za pivom, nakon još 5 dobio sam želju za rakijom po koju mi se nije dalo otići jer me muzika ulijenila, a nakon još 5 izgubio sam svaku želju za alkoholom i oglupavio od buke. Noiseri i grungeri su već počeli napuštati teren, zbog teške stomakobolje i glavobolje, ali frend i ja se nismo dali. Sve do sredine zadnje stvari kad su stvarno počei piliti i rezati s nekom ambijentalom.

Melvinsi su me u početku podsjetili na srcu dragu mi Panteru, jer teški, mastan i opor sirov zvuk volim još od srednje škole, ali ta sreća nije dugo trajala. Što sam stariji sve mi se manje da trpiti tuđu muku. Sjajan je to i usviran bend, ali nakon pola sata njihove torture počneš stvarno mrziti cijeli svijet i najradije bi se našao negdje na moru, uz čašu crnog i Trio Gušte na Ribarskoj Fešti i poslao sve povjesne bendove u trokrasan trokurac. Ipak, mi nije žao što sam otišao . Premda ću kad drugi put budu došli, zaobići u širokom luku. Samo za smjele avanturiste i neopisivo sjebane ljude, dakle.