CAffeine

petak, 27.10.2006.

Recenzije Yu-Trasha II :IVAN GROZNI I SLUGE POKORNE

Ivan Grozni i njegove legendarne tri pjesme ne mogu se nazvati YU-Trashom zato što su nastale debelo poslije rata, niti se mogu nazvati nekim bendom. Netko bi ih mogao svrstati rame uz rame s kojekakvim neimenovanim đubrivima koje vrludaju e-mailovima i Internetom, ali ja mislim, a bogme još dosta ljudi uz mene, da se misteriozni Ivan Grozni može svrstati rame uz rame s generalem Vasilijem Mituom. Iako je izdao samo jedan album naslova „666“, naslova koji gleda u budućnost hrvatske estrade i Hrvatske uopće, on je bio dovoljan da se kao ambrozija u proljeće proširi među ljudima željnim dobrog alkoholiziranja.

Sada dolazi ono što svakog najviše zanima, a to je faktografija, jer gdje bi inače nešto takvo saznali ako ne na ovom blogu. Ivan Grozni je zapravo Iva Leutar, županjska lokalna legenda, junak Trpinjske Ceste, član legendarnih Žutih Mrava, zajebant, i vucibatina a sad po novom i pjevač, dok su Sluge Pokorne revitalizirani članovi upokojene rock-bande Opća Opasnost. Ovi su mladci, inspirirani hard-rockom i narodnjacima sklepali svoje tri pjesme, križance hard rocka, funkyja, techna i kafanske tučnjave te u roku od godine dana postali legenda koja kruži od usta do usta, a možemo reći i od pržilice do pržilice. Dakle, legenda o o kojoj se priča. Šta se sad događa sa Slugama Pokornima, nemam podataka, no šansa da ih se u Zagrebu vidi uživo blizu je nuli. Za odvažne avanturiste uvijek postoji opcija da se HŽ-om zalete do Županje pa da okušaju sreću, mada sumnjam da bi netko normalan prihvatio nešto tako suludo (osim mene, naravno, koji sam iz Zagreba potegao do Splita da vidim Živo Blato uživo). Ako živite u provinciji ko većina Hrvata i imate malo soli u glavi, objelodanit će vam se da Ivan Grozni pjevajući o svom životu, pjeva o univerzalnoj hrvatskoj istini mladog čovjeka, njegovoj prehrani, filmovima, i težnjama, više nego bilokoji Ramirez, Pun Kufer ili bilo koji drugi novohrvatski user stoljeća. A ako jednom budemo bili zemlja visoke urbanističke strukture, s puno muzeja, parkova i kazališta (što bi pomislili kad čujete Ramirez ili Pun Kufer), mogli bismo isto tako imati muzičku televiziju na kojem bi se emitirala naša verzija Celebrity Deathmatcha gdje bi se General Vasilij Mitu mlatio protivu Ivana Groznog oružjem bi bi im bili ražnjevi od zlata s infracrvenim nišanom.
A sad zapjevajmo svi zajedno s Ivanom:

BITANGA

Mene znaju svi, mene znaju svi
Na ulici često čujem kako si

Ref.
Bitanga, bitanga to sam ja
Po selu i gradu svi za mene znadu

Imam drugove, imam drugove
Od zla oca i još gore matere

Ref.
Bitanga, bitanga to sam ja
Po selu i gradu svi za mene znadu

Hoću slagati, hoću slagati
A bogami hoću i ukrasti

Ref.
Bitanga, bitanga to sam ja
Po selu i gradu svi za mene znadu

(SOLO)

Bitanga to je on
On je našeg sela šampion

NARODNJAK

Ne volim fanki, ne volim soul,
Ne volim ljuti rokenrol,
Ne volim šlagere note lake
Ne volim ljigave zabavnjake
Ne volim bluz, ne volim džez
Kad čujem klasiku hvata me bijes
Ne volim tehno ni drogeraše
Ne volim plačljive tamburaše

Ref.
Narodna pjesma mojoj duši paše
jer uz nju mogu razbijat čaše, čaše,čaaaaaššeeeeee
Ja sam narodnjak
To ne može biti svak
Ja sam narodnjak
To ne može bit svak
Narodnjaaaaaaak

Volim popiti, volim se pobiti
Razne đinđuve po sebi nositi
Prstenje, minđuše, satove, lance
Obožavam mjesta gdje peku janjce
Ja kad se vratim s gradilišta
Ne tražim kina ni kazališta
Ne volim Hamleta ni Šekspira
Volim kad harmonika svira

Ref.
Narodna pjesma mojoj duši paše
jer uz nju mogu razbijat čaše, čaše,čaaaaaššeeeeee
Ja sam narodnjak
To ne može biti svak
Ja sam narodnjak
To ne može bit svak
Narodnjaaaaaaak

U raji mi kažu da super pjevam
Zato ću i ja snimiti ploču
Jer želim lijepo da se odijevam
Da imam para danju i noću
Znam da će me pljuvat sitna raja
Pjevači bez glasa i bez jaja
Boli me kurac što kažu kritičari
Dok me vole nogometaši i političari

Ref.
Narodna pjesma mojoj duši paše
jer uz nju mogu razbijat čaše, čaše,čaaaaaššeeeeee
Ja sam narodnjak
To ne može biti svak
Ja sam narodnjak
To ne može bit svak
Narodnjaaaaaaak

JA I MOJA JARANA DVA

Cijelu smo noć proveli u piću
Ja i moja jarana dva
Piloi smo zbog žena i raznih problema
Ja i moja jarana dva
Za maleni stol smo sjeli, mješano smo meso jeli
Kulturno smo razgovarali o poslu i politiki
Policajci naši znanci, sa rskršća nekog došli
Izvadiše petsto maraka, ajmo pit do fajronta

(oteli tajkunima i švercerima petsto kerma)

U dobroj atmosferi uz pivo i rakiju, čekali smo muziku
Kad dođe Dara Sisara našeg kraja legenda, uze mikorofon pa zapjeva
Sa stola se digla pjesma, začas duša posta tjesna
Kad je ona naša krenula: „Ajoj majko prastara!“
Zaplakaše policajci, poletješe u zrak šake
Po birtiji lete stolovi ko svemirski brodovi
Bližila se zora kad se flaša razbila o glavu mog jarana
Puče flaša, puče pička, puče šaka momačka po nepranim zubima
Udarali mi po njima ko bubnjar po bubnjevima
Bogami smo napravili lom, ko u filmu kaubojskom
Tuče šaka i palica, puca glava i stolica
Otad mene zovu Ivane, doktore za batine

Doktore za batineeee
Doktore za batineeee



P.S. Za divno čudo, nigdje ne spominje kladionicu.....