CAffeine

petak, 13.10.2006.

Zašto premalo ljudi sluša Beatlese?

Prođem ulicom i pogled mi kao i uvijek odluta prema trafici s novinama. Jbiga, svima je jasno da se ljudi lijepe na šareno i sjajno, a što se mene tiče, stara mi je navada da automatski snimam šta ima u trafici. Iako uopće neću stati i promotriti pobliže, ja ću blejati ko tele u šarena vrata, glave okrenute u smjeru trafike, a noge će i dalje ići svojom nepromjenjenom putanjom. Rezultat je toga, da se obično zabijem u nekakav stup ili iznenandim kakvu babu s cekerom, pa se onda moram ispričavat. No, ovaj puta se desilo nešto suprotno. Ovaj put sam se ja iznenadio, a ne rečena, u ovom slučaju nepostojeća baba. Osvanuo naslov u Gloriji: «Janica trudna?». Zamalo sam dobio mlade.
Pa, dobro, kad će više ovo naše malo selo pustiti tu jadnu curu na miru i pustiti je da živi svojim životom? Mene, osobno, stvarno nije briga kako će ona nastaviti živjeti, ali kad vidim da ljude u ovom našem malom selu to itekako zanima, kosa mi se diže na glavi. Janici svaka čast, za ono što je cura napravila skidam joj kapu. Ona je vjerojatno jedini razlog zbog kojeg će na drugoj strani svijeta neki stanovnik Oceanije znati za Hrvatsku, i zbog kojeg ću ja,ako ikad odem tamo, kao njen zemljak dobiti pivo ili jestvine džabe. O Europi da ne govorim. Da se podsjetimo samo nekih Kraljičinih uspjeha: tri zlata u Salt Lake Cityju jedno za slalom, drugo za veleslalom i kombinaciju te srebro u Super G-ju, sve 2002. godine, Torino, 2006.zlato u kombinaciji, srebro u Super G-ju, plus još prva mjesta na natjecanjima u St. Moritzu, Ofterschwangu, Hafjellu, Leviju, Aareu, Bad Kleinkirchheimu, San Sicariju....I sad bih mogao cijeli post pretvoriti u nabrajanje njezinih uspjeha, ali neću, jer za to postoje predviđene stranice.
Taj naslov u Gloriji ponukao me da malo istražim Internet, pa sam otišao do njenog sitea do kojeg inače ne bih ni u ludilu otišao. I imam šta za vidjeti. Gomila patetičnih guzolizačkih, srcedrapateljnih poruka najgoreg, američkog tipa, kakvo se može vidjeti u Oprinim emisijama. Bisera ima dosta i neću ih sve nabrajati ali Recimo, nepoznata je genijalka ovako napisala:»Draga Janice,gledam danas tvoju sliku u novinama i mogu ti reći da si se jako proljepšala i zračiš nekom pozitivnom energijom i kad te vidim tako sretnu onda mi nije žao što ovu zimu neću biti ispred TV i uživati u tvojoj vožnji. Drago mi je što si sretna jer si zaslužila da uživaš u životu.Što god odlučila druge godine ti ćeš biti i ostati herojina.P.S: 17.01.1999. kad si prvi put pobijedila u Sv.kupu ja sam rodila sina.Volimo te....». Gramatičke ćemo pogreške zanemariti u ovom slučaju
Ili biser nekog srednjoškolca koji će valjda u skorije vrijeme prerezati vene ili napustiti školu zbog Jane: «Kada je u onaj petak objavila da prekida, kakvu sam kolčinu dobio u školi jer sam cijeli dan mislio na nju. I vrtio si u glavi: Jel baš morala? Zašt baš ona? Hoće se ikada više vratiti?» A vrhunac patetike dosegla je nepoznat netko ženskog roda svojom izjavom: «Tara,znam točno o čemu pričaš.... Jako ti je žao i suze ti jednostavno krenu kad vidiš bilo koju Janičinu utrku,ali ako je ona zadovoljna i mi smo.... Moramo biti.... Kada sam gledala Dnevnik pobjednika,plakala sam kao nikad u životu..». Kad normalan čovjek ovo pročita, stekne dojam da je Janica počinila samoubojstvo, a ne otišla preranu mirovinu. Kao da je potopila Titanic zato što je otišla. Alo, ljudi, pa ženi je dosta, ne skija joj se više, ima brdo novaca, hrpu medalja i 24 godine, ne mora više ništa raditi do kraja života. Osnovat će obitelj od 6-ero djece , živjet će na Mljetu i uživat će do kraja života u zasluženoj idili....Ali poseban me slučaj, koji kao da je od riječi do riječi iskopiran iz Eminemove pjesme «Stan» stanoviti je BBB, koji je vidno iznerviran Janičinom odlukom napisao slijedeće: «Osjećam se jako mučno i izdano.Način na koji si rekla skijanju zbogom nije dostojan tebe i tvoje veličine.Nisi nas razočarala ali kako kaže Ivor to si trebala napraviti na način koji je dostojan tebe.Uzašno sam ljut na tebe jer sve ono kaj si radila i borila se cijeli život sada je palo u vodu.Razočarala si nas jako jer te volimo a tebe nije briga za nas.» Nisi nas razočarala, pa onda na kraju ipak jesi. On se osjeća jako mučno i izdano, a ona ima potrgana koljena i pije hormonske tablete. Pa šta bi onda ona trebala reći? Iz ovoga je razvidno (čisto hrvatska riječ) da frajer ima simptome.
Činjenica jest da je Janica pretvorena u hodajući oglasni stup izlijepljen bezbrojnim logoima i da je mnogim svekoilikim izgubljenim dušama postala utjrelovljenje mladalačkih snova i fantazija, jer to su ljudi, kosooki, crni, ćelavi, glupi, pametni, muški, ženski ovakvi, onakvi. Svuda su isti i svi očajnički trebaju uzore da si lakše organiziraju život. Ja, na svu sreću nisam bio dio te masovne histerije masa koje su navijale svoje biološke satove prema terminima Janičinih trka, ali uvelike poštujem njene uspjehe. Ali ovu travestiju koja me podsjeća na provale emocija slične onima koje su se dogodile kad je Kurt Cobain počinio samoubojstvo (ili bolje reći kad je emitirana zadnja epizoda Marisol) ne mogu svariti pa da se ubijem. Sasvim je očito da je njen odlazak u mirovinu, isto tako odlazak u mirovinu živadi koja je najviše čučila pred televizorima i grizla jastuke dok se Jana spuštala niz padinu nekog elitnog skijališta Janičin uspjeh je samo njen i ničiji više. Njen ionako očekivan odlazak u mirovinu je tako normalna stvar, a reakcije koje je polučio samo su dokaz da je naša dična sportom zadojena zemlja, zapravo jedno malo selo u kojem svak svakog zna i svak svakog ogovara, pa čak i ruši ako vidi da je trava u tuđem dvorištu zelenija nego u njegovom. Pa ako postoji američki način, onda svakako postoji i hrvatski način, a meni se i jedan i drugi gade jer kao takvi odudaraju od načina normalnog čovjeka. Rekao je jednom davno neki Paul: «Live and Let Die» i bio u potpunosti u pravu. Samo što je problem u tome što ljudi previše gledaju televiziju a premalo slušaju Beatlese.