CAffeine

utorak, 12.09.2006.

Paški Trokut III : Katarina! Liži jaja!

Prvotni plan mi je bio otići na trokut i gore prespavati jednu noć, no kad mi je gospodin Zvonarić, koji je trokut otkrio i markirao stazu, rekao da je tabla koja je označavala početak staze srušena burom prošle godine, predomislio sam se. Iz Novalje su prije kretale turističke ture, gdje bi bus doveo turiste do tog mjesta, koji bi se onda pješke zaputili prema gore, bitno skraćenim putom. Isto popodne je zapadala kišica i taman sam mislio sjesti na bus za Žigljen, kad mi se javilo neko šesto čulo koje me upozoravalo da je bolje da ne idem. Mulio sam na fontani još neko vrijeme i onda odlučio poslušati intuiciju. Otišao sam u sobu, što će se kasnije pokazati kao dobar izbor. Tu smo večer pijuckali pivo i Ballantines prvo uz zvuke Ragea, a kad se vratila ekipa Bosanaca i Kosovara gastarbajtera nastavili smo isto uz mrtvi turbo-folk. Jedini Švicarac od njih trojice, bio je pijan kao Turski Isus, padao je po čitavoj kući i čitavo vrijeme vikao : „Liži jaja“. Njegovi su ga bosanski prijatelji naučili da to znači na hrvatskom „dobro jutro“. Ispod nas bila je puno finija ekipa čija je ideja provoda bila litra crnoga i „Velu Luku mala ne zabalavi...“ uz gitaru, a jedna cura iz te ekipe, inače Katarina iz Grčke, strašno se omilila pijanoj budali. I tako dok je bauljao niz stepenice s bojnim pokličem «liži jaja!» okliznuo se i skotrljao ko vreća krompira i onako zgažen i sav izlupan pozdravi Katarinu s tradicionalnim hrvatskim pozdravom : «Liži jaja!». Poslije smo saznali da frajer već ima nekoliko kazni u Švicarskoj za narušavanje javnog reda i mira, te vožnje u pijanom stanju. Franza je obuzeo pijani napadaj grljenja, pa je ljubio i napadao sve oko sebe, našto ga je njegov dobar prijatelj inače regionalni prvak Švicarske u kickboxu, koji ga toliko cijeni i poštuje kao čovjeka, razvalio šakom u jaja. Jadničak se odmah otrijeznio i onda se čtavu noć žalio na bolove u stomaku.
Nagovarali su me da idem na Zrće ali nisam se dao, iako sam već bio na rubu popuštanja, uslijed popijenog Ballantinesa i piva. Odupro sam zovu alkohola i ispratio bandu u noć, i ostao sjediti ispred kuće pušeći cigaru, kontemplirajući o tome da li sam ja normalan što jednu noć vrele zabave propuštam nauštrb neke rupe u kršu. Sjedio sam tako, kadli se pojavila ona, junakinja legendarne rečenice „Katarina, Liži jaja“. Katarina je sjela preko puta mene i ja sam se zaljubio. Ballantines, hormoni, ili nešto treće nemam pojma. Ta je cura ljubila zrak dok je pričala. Tijelo minijaturno, savršeno proporcionalno, sise trojke koje prelaze na četvorku, okruglo tvrdo dupe, male pune usne, okrugle crne okice, duga plava kosa, mekani intonirani glasić. Helena Trojanska osobno . Katarina je rođena u Grčkoj, stari joj je iz Zagreba, a stara Grkinja koja je jedno vrijeme živjela u Zagrebu. Kompletna se familija preselila u Grčku i Katarina živi tamo već dugo, dugo. Ja sam glumio ludog avanturista, a ona je bila zbunjena, pa smo tako čavrljali i u jednom smo se trenutku pogledali, ja sam spomenuo kako želim otići na Rodos i to je bio taj presudni klik.
A onda se pojavila druga „ona“, Davorka, vještičetina bez metle, kompletna suprotnost Katarini, zrikavih gadnih očiju, špicastog nosa predviđenog za krigla-naočale, kreštavog glasa, buduća zaposlenica Zavoda za statistiku kojoj je sudbina namjenila ulogu nadrkane tipkačice. O, serem ti se na karmu, Djole. Nije morala ništa ni reći i već sam znao što će se dogoditi. Reda radi, počinjem pričat s njom, trudeći se biti što prijazniji no njen me ptičji mozak već odavno svrstao u kategoriju s pijanim Švicarcem. Odgovarala je preko kurca s da ili ne, a onda se samo digla i otišla. Par trenutaka kasnije, otvorila su se vrata, i iako nisam mogao vidjeti ko je stajao na vratima, znao sam da je to krava Davorka, i Katarina je pogleda poput preplašenog seldžuka ušetala u kuću. A ja sam zamislio onaj nabrijani auto s boomboxom s kojeg trešti turbofolk kako juri kokainskom brzinom i Davorku kako leži na cesti.
Ostalo mi je samo da navučem slušalice i da pustim Buldožere i „Okrutne Bogove Istoka“.