CAffeine

utorak, 12.09.2006.

Paški Trokut III : Katarina! Liži jaja!

Prvotni plan mi je bio otići na trokut i gore prespavati jednu noć, no kad mi je gospodin Zvonarić, koji je trokut otkrio i markirao stazu, rekao da je tabla koja je označavala početak staze srušena burom prošle godine, predomislio sam se. Iz Novalje su prije kretale turističke ture, gdje bi bus doveo turiste do tog mjesta, koji bi se onda pješke zaputili prema gore, bitno skraćenim putom. Isto popodne je zapadala kišica i taman sam mislio sjesti na bus za Žigljen, kad mi se javilo neko šesto čulo koje me upozoravalo da je bolje da ne idem. Mulio sam na fontani još neko vrijeme i onda odlučio poslušati intuiciju. Otišao sam u sobu, što će se kasnije pokazati kao dobar izbor. Tu smo večer pijuckali pivo i Ballantines prvo uz zvuke Ragea, a kad se vratila ekipa Bosanaca i Kosovara gastarbajtera nastavili smo isto uz mrtvi turbo-folk. Jedini Švicarac od njih trojice, bio je pijan kao Turski Isus, padao je po čitavoj kući i čitavo vrijeme vikao : „Liži jaja“. Njegovi su ga bosanski prijatelji naučili da to znači na hrvatskom „dobro jutro“. Ispod nas bila je puno finija ekipa čija je ideja provoda bila litra crnoga i „Velu Luku mala ne zabalavi...“ uz gitaru, a jedna cura iz te ekipe, inače Katarina iz Grčke, strašno se omilila pijanoj budali. I tako dok je bauljao niz stepenice s bojnim pokličem «liži jaja!» okliznuo se i skotrljao ko vreća krompira i onako zgažen i sav izlupan pozdravi Katarinu s tradicionalnim hrvatskim pozdravom : «Liži jaja!». Poslije smo saznali da frajer već ima nekoliko kazni u Švicarskoj za narušavanje javnog reda i mira, te vožnje u pijanom stanju. Franza je obuzeo pijani napadaj grljenja, pa je ljubio i napadao sve oko sebe, našto ga je njegov dobar prijatelj inače regionalni prvak Švicarske u kickboxu, koji ga toliko cijeni i poštuje kao čovjeka, razvalio šakom u jaja. Jadničak se odmah otrijeznio i onda se čtavu noć žalio na bolove u stomaku.
Nagovarali su me da idem na Zrće ali nisam se dao, iako sam već bio na rubu popuštanja, uslijed popijenog Ballantinesa i piva. Odupro sam zovu alkohola i ispratio bandu u noć, i ostao sjediti ispred kuće pušeći cigaru, kontemplirajući o tome da li sam ja normalan što jednu noć vrele zabave propuštam nauštrb neke rupe u kršu. Sjedio sam tako, kadli se pojavila ona, junakinja legendarne rečenice „Katarina, Liži jaja“. Katarina je sjela preko puta mene i ja sam se zaljubio. Ballantines, hormoni, ili nešto treće nemam pojma. Ta je cura ljubila zrak dok je pričala. Tijelo minijaturno, savršeno proporcionalno, sise trojke koje prelaze na četvorku, okruglo tvrdo dupe, male pune usne, okrugle crne okice, duga plava kosa, mekani intonirani glasić. Helena Trojanska osobno . Katarina je rođena u Grčkoj, stari joj je iz Zagreba, a stara Grkinja koja je jedno vrijeme živjela u Zagrebu. Kompletna se familija preselila u Grčku i Katarina živi tamo već dugo, dugo. Ja sam glumio ludog avanturista, a ona je bila zbunjena, pa smo tako čavrljali i u jednom smo se trenutku pogledali, ja sam spomenuo kako želim otići na Rodos i to je bio taj presudni klik.
A onda se pojavila druga „ona“, Davorka, vještičetina bez metle, kompletna suprotnost Katarini, zrikavih gadnih očiju, špicastog nosa predviđenog za krigla-naočale, kreštavog glasa, buduća zaposlenica Zavoda za statistiku kojoj je sudbina namjenila ulogu nadrkane tipkačice. O, serem ti se na karmu, Djole. Nije morala ništa ni reći i već sam znao što će se dogoditi. Reda radi, počinjem pričat s njom, trudeći se biti što prijazniji no njen me ptičji mozak već odavno svrstao u kategoriju s pijanim Švicarcem. Odgovarala je preko kurca s da ili ne, a onda se samo digla i otišla. Par trenutaka kasnije, otvorila su se vrata, i iako nisam mogao vidjeti ko je stajao na vratima, znao sam da je to krava Davorka, i Katarina je pogleda poput preplašenog seldžuka ušetala u kuću. A ja sam zamislio onaj nabrijani auto s boomboxom s kojeg trešti turbofolk kako juri kokainskom brzinom i Davorku kako leži na cesti.
Ostalo mi je samo da navučem slušalice i da pustim Buldožere i „Okrutne Bogove Istoka“.

Paški trokut II : Zrće noćas mora pasti!

Prva stvar koju nećete napraviti dok boravite na Pagu: Nećete otići u kamp Straško u Novalji, jer jedan dan po osobi sa šatorom stoji 88 kuna. Nije puno? Kad znate da za 70 kuna po osobi možete noćiti u sasvim pristojnoj sobi s krevetom i WC-om, itekako je puno. Plus toga, iole pristojniji iznajmljivači će vam još očistiti sobu i stol od sinoćnjeg bančenja bez ikakvih pritužbi, dok ćete u kampu još dobiti i dosadne mrave i namrtvo pijane glupe turiste koji prije nego odu na Zrće susjede uznemiravaju Češkom verzijom turbofolka za kretene, a ujutro kad se vrate sa Zrća drogirani ko zadnje krmače, susjede uznemiravaju s 1000-kilovatnim megaboomboxom u prtljažniku iz kojeg piči naša verzija turbofolka za kretene. Jebemti turbo-folk. Svaka usrana nacija na ovoj planeti ga ima. Ponekad stvarno poželim da radim kao čuvar u kampu..
Druga stvar koju nećete napraviti dok boravite na Pagu: Nećete nikad, ali nikad otići na Zrće. Zašto? Prvo: Zrće je najbesmislenije, najnepotrebnije i najgluplje mjesto što su ga ove oči ikad vidjele. To nije plaža, to je ekološka katastrofa. Ta je plaža bez ijedne trunke hlada, izuzev nekakvih ručno pravljenih jadnih sojenica što se izvoljevaju nazvati hladom. Nemojte se ni slučajno usuditi hodati bosi po plaži jer slomljene boce, razbijeno staklo, i još puno opasnijih stvari vrebaju na neoprezne noge. Zoran primjer je na slici, a to sigurno nećete naći na Papayinom sajtu (čim uploadiram slike sve će se moći vidjeti. Matija pomagaj!).. Drugo: Velika većina ekipe. Čast iznimkama s kojima sam se ja družio, ali većina su ljudi briljantinom od glave do pete umazana metro-đubrad kojima se život svodi na što sjajniji mobitel i auto, i kokain-koktelni provod vikendom uz turbofolk Baje Malog Knindže, deep house čekićanje, i skupe drolje za 5500 kuna po satu. Najuzvišeniji cilj u životu im je pojaviti se na televiziji u „Eksplozivu“ u reportaži «I moj zec voli reiki i sad više ne jebe»Toliko drogiranih idiota i toliko reprezentativnih uzoraka za socijalnu katastrofu nećete nigdje vidjeti. Oči su me zabolile od svakojakih tonova kričave, roze, lila i ružičaste boje. Jedina stvar zbog koje vrijedi ići na Zrče: Pičke. Skupe kao zlato Švicarske banke. Dobre kao guzica Cindy Crawford poslije dvosatnog aerobika. Kome ne smeta njihova dob ispod granice punoljetnosti, samo naprijed i trpaj, no, seks za jednu noć se može intimnije i kulturnije upražnjavati na dostojanstvenijim mjestima.

Paški trokut I : Kratka povijest Lepenske civilizacije

Sad kad je jedno poglavlje mojeg klošarenja po Motovunu završilo, trebalo je krenuti u drugo fazu, a to je traženje Paškog trokuta, koji se najvjerojatnije nalazi negdje na Pagu. Ma hajde!
E, sad za one koji ne znaju, Paški je trokut, po nekim istraživačima ostatak drevne civilizacije čiji su tragovi pronađeni u Lepenskom Viru u Srbiji, koja datira negdje između 6500. i 5500. pr. Kr. Lepenski se Vir nalazi na jugoistoku Srbije, točnije u Đerdapskoj klisuri, u općini Majdanpek (drugim riječima u pizdi materini). Ta je klisura nama, nešto što je je Mezopotamija Iračanima. U nekoj drevnoj povijesti, kad je klima zatoplila, Đerdapska se klisura pokazala pogodnom za život jer se tamo u malim udaljenostima naglo mjenjaju nadmorske visine a time i do preko nekoliko mikroekoloških zona. Sve to, kao i najraznovrsnije stijene i minerali omogućile su Đerdapskoj klisuri da bude pogodna za život, u ona davna vremena dok se Metuzalemu još mogao dići, dok je klima naglo zatopljavala poslije ledenog doba. Staništa u Lepenskom Viru (Đerdapska klisura, općina Majdanpek) imaju strogo arhitektonsko matematičko uređenje koje je za naše pojmove pomalo neobično (naša arhitektura je uglavnom kvadratna ili pravokutna), jer se temelje na jednakokračnom trokutu. Jedini stambeni prostor kojim su u početku raspolagali ovi prastanovnici Balkana bila je pećina koja se od šire baze ulaza sužavala prema unutrašnjosti u otpiljeni vrh. Nakon što su se malo opametili i kad su naučili pripitomljavati životinje, naučili su i graditi , pa su im nastambe iz pećina postali trokutoliki šatori. A kad su dosegli svoj vrhunac pameti i inteligencije, kad su naučili pisati (pismo koje vjerojatno nikad neće biti dešifirirano), izrađivati umjetnine, počeli su graditi kuće iz kamena, čiji je tlocrt bio također u obliku trokuta. Staništa su projektirana tako da se najprije odredi raspon pročelja, a onda se ta ista dužina prenosi na bočne strane koje se zatim spajaju u začelju. Identičan trokut tupog vrha i zaobljene baze pronađen je na Pagu, jer su vjerojatno Lepenci, drevni potomci braće Srba, kad su doživjeli svoj kulturni procvat, i kad su se malo opametili dobili naglu želju da zapišaju susjedno stablo ili da pojebu nešto zapadnije, a ne samo međusobno. Pa su tako odbauljali na zapad, put Paga, na čijem su se kršu potpisali jednakim istostraničnim trokutom. Neuko oko će reći da je taj trokut nastao djelovanjem bure, no lucidno će oko reći, nakon što je pogledalo trokut, da bura ne može samljeti kamenje u točno odmeđenom prostoru, a okolo ostaviti netaknuto i krupno. Skeptik može reći djelovanje buldožera, no koji će kurac buldožer u onoj pustinji ravnati kamenje na 20% uspona. A neko, kao i neki lokalni istraživači iz Novalje govore da je upravo na tom mjestu sletio E. T. da pomuze ovcu i uzme uzorak mlijeka, a ja mislim da je meni već pun kurac E.T-ja koje vide samo američki tornjevi za kontrolu zračnog prometa a nikad nitko u Hrvatskoj. Da ne bi netko krivo mislio, nisam išao tamo da vidim UFO ili NLO, nego da se saživim sa svojim jinom ili jangom, odnosno da meditiram gledajući u Velebit i da popušim koju cigaru u čast pokojnih Lepenaca koji su za ono svoje doba, bili interesantna i razvijena civilizacija, u svakom slučaju dovoljno pametna i prosvjetljena da se ne kolju sa svojim susjedima zbog nekoliko četvornih kilometara zemlje.