CAffeine

četvrtak, 13.04.2006.

Trobezove Krušne Peći, 4. travnja, 2006. subota

„Ti nisi čovjek, ti si poluproizvod“ - Luka Jurić, prijatelj u brojnim prilikama

Ponovo među nama, kaže njihov reklamni slogan. A ja se zapravo ni ne sjećam da su ikad bile među nama, te čudne krušne peći. U Zagrebu sam već stvarno dugo, a ne sjećam se nikakvih krušnih peći, a opet odnekud su mi poznate. Načuo sam nešto od jednog starog purgera koji sad ima preko 35 godina, da je on kao mlad išao na njihove koncerte, negdje tamo davnih osamdesetih. Da, Trobezi su zadnji koncert svirali 1987. godine. Prije točno 19 godina. Dok je Isusov magarac bio mlad, dok sam ja bježao s vjeronauka i odlazio u park pušit i pravit se frajer (e, to su bili dani, jedna Kolumbo cigareta i cijeli dan si razbijen). I sad s neba pa u rebra, ajmo napravit koncert. Jel to volja ili dosada, ne znam. Oduvijek sam imao predrasude prema starim neuništivim bivolima koji se tako nekad svake prijestupne zažele stare slave, pa naprave ono, kak se ono zove „rijunjn“. Šta znači „rijunjn“? Znači puno matorih, debelih dotrajalih brijača sa dioptrijama i mnoštvo starih šarenih gospođa novinarki sa muževima zidarima, a isto tako i puno veće mnoštvo napaljenih debelih i mršavih gospođa makrobiotičarki u crnom. Eto mi kad se ne znam bolje zabavit. Zovnuo sam Belog, mog sudruga u piću, koji inače obožava bendove koji se zovu po mrtvim slavnim ličnostima (Trobez je original serijski ubojica iz Zagorja, koji je sve svoje žrtve narezao na komade i spalio u krušnoj peći) i alkohol, da nazočimo rijunjnu Trobeza. Da, Beli inače voli noise i povremeno pije Schweppes (ali stvarno povremeno), a gle ti slučaja i Trobezi isto sviraju noise. Kako se sve poklopilo!
Po našem dobrom starom običaju, na koncert smo dobrano zakasnili, jer smo se zapričali o najnovijim T-com tarifama, ali bitno da smo ubili po Q-pack i unučić putem. Pa, jebiga, ipak idemo na noise - valja se dobro podmazat. Bar ja moram.
Na stageu svi u crnom, a u auditoriju svi u mraku, svi crni, i svi preko 40. Jebote, izgubio sam se. Bježimo na balkon i slušamo. Beli čuje Jesus Lizard. Slijedeća pjesma, najavljuje nekad magnet-za-pičke-pjevač zove se Lesi. Refren ide nešto kao: „Vrati se Kujooo!!!!!!!“ Jebote, gle, ko Sexa. Imaju fazoniranu bistu od Elvisa na stageu na kojoj je nekakva naprava koja pušta opake frekvencije zujavih i pištavih tonova koji puze uz kičmu podižući dlake na tijelu. U, da sam pijaniji. Zanimljiv scenski rekvizit, taj Elvis. Ekipa kao na misi, stoji i čeka da pop kaže: „Pomolimo se“ pa da svi sjednu. Kako možeš stajati na noise? Al dobro, tu ima tipova koji bi mi mogli biti tata. Basista definitivno izgleda kao neko ko bi mogao biti tata. I deda. U isto vrijeme. Joooj mene!
Znači, kad uzmemo sve to u obzir, ovoj je večeri suđeno da bude jedna od onih kad Belom tražimo idealnu ženu, Veselu Slavonku koja zna tajnu kulena i rakije, i još svira bas marke Tramus*, zavezanih očiju. Tražili smo je nebrojeno puta, ali nikad je nismo uspjevali naći, vjerojatno zato što smo obojica bazdili na kulen i na rakiju. Jebiga, nitko nije savršen.
Skužim vokal. Ovi iza gruvaju, udaraju, kopaju bunare, a pjevač se trudi da nešto otpjeva. Poje kao slavuj. O, Bože! Prvi noise pjevac u Hrvata. Ja se ispričavam svekolikim noiserima zbog nepoznavanja materije, jer sve što sam ja od noisea čuo je Sexa, Fugazi, Rapeman, Jesus Lizard, NoMeansNo, Shellac, sve starije od 90-te, a tamo nisam čuo nikakvo pjevanje, već vrištanje iz dna pete. I mislim da ovakvoj muzici ne treba pjevač nego poderani, alkoholni nikotizirani vibrato. Ispravite me ako griješim.
Noisea se nismo nagledali, jer su se Trobezi nakon dvije pjesme pokupili sa stagea. Taman kad sam počeo uživati. Na Muzika.hr je netko napisao da im se muzički izričaj temelji na glazbi Gang of Foura, ali zadnje što sam ja čuo kod ovih zlikovaca je Gang of Four. Al šta ja znam, vidio sam samo dvije pjesme, pa nije na meni da sudim. No, s Gang of Fourom ili bez, ja sam bio gladan old school noisea u maniru Sexe, a to ovdje nisam dočekao. Možda Trobezi i valjaju, ali ne mogu reću kad sam vidio samo dvije pjesme. Znači da moramo tugu zaliječiti u birtiji kao svi pravi Hrvati. Samo kojoj?
Kad ne znaš u koju ćeš birtiju , najbolje je ići u sve. Samo polako u po redu, da ne izostane koja.
Prva birtija u nizu bila je Limb, koja mi se apsolutno nikad nije sviđala, upravo zbog baba novinarki u krizi udavanja, i zbog toga što imam dojam da sam ušao u špajz birtije na kraju sela, a ne u BIRC usred Zagreba. Zašto ga ne preimenuju u Predsoblje? (zato što mora zvučat egzotično, glupane-) No, otamo su nas brzo istjerali, jer više nije bilo pelinkovca.
Gomila ljudi i pivo Tomislav i mala simpatična crnka iz Makarske koja vjerojatno i nije bilo toliko dobra kako mi se tada činila (naravno da nije), al svejedno mogu reći: nikad ne vjeruj Makareni u Krivom Putu, pogotovo ako ne znaš kako se zove.Da, Mirko, imaš pozdrave od neke Makarene iz Krivog Puta. (Baš sam pizda, naići ću jedanput poslije plivanja da popričamo po jedan.OK? J.
Odiseja za tajnom kulena i rakije nastavlja se u prostorijama Pulsa, gdje sam napokon došao do malo pelinkovca, a odnekud se stvorio Laki ( naravno da je nervozan,zato ga i zovu kako ga zovu) još jedan pacijent koji traži tajnu kulena i rakije u ovoj nemirnoj subotnjoj noći. Morali smo se kazniti sa još par žestokih, a onda Beli dobiva ingenioznu ideju da se tvrde stolice u Pulsu zamjene toplim foteljama u stanu kod cura veterinarki, što smo ih sreli vani ispred birtije. Ali prije toga idemo u Labirint- da u jebeni Labirint- dobit batina, kad se već ne možemo sami istući. Tamo trgnemo gin-tonic, ali smo izgledali tako prisebno i trezveno da nas niko nije htio taknuti, čak niti izbacivači. Nitko nas nije htio pogledati a kamoli tući. Znači, sad je ona mrtva ura kad treba pustit nešto od Bajage (Ruski Voz- Grčki trajekt) i tražit nešt za pojebat, kao pravi Hrvat...Sjedamo u auto i gubimo se prema Šari, kod onih veterinarki......
Netko spomenuo koncert?....BanjaLuka, Prijedor....o, ja sam iz Đakova....Veterina ma nemoj... Zašto me pi(t)paš?.........Kavkaski ovčar , curo, ti je jedina autohtona pasmina u svijetu.............................MA, Pop Đujić ti je mama........................................... taTjana Holjevac je peder..........................r.................................................... .........................................Hrvati su Srbi su prvi počeli..................................................................................................!

Izvadak iz članka objavljen Crnoj Kronici NEWS-a, 05.03. 2006. godine:

Zagreb-U noći sa subote na nedjelju, trojica mladića korpulentnije i markantnije građe, napustila su noćni klub Labirint dajući utisak vidno pijanih lica. Prema riječima anonimnog garderobijera, inače, porno zvijezde u usponu, trojica mladića su raspravljali o liku i djelu popa Đujića, i njegovom utjecaju na estradu te na modu i trend hrvatskog društva uopće. Naša porno zvijezda u usponu, koji iza sebe već ima nekoliko Hot d'Orova, nagrada Cezar te sijaset uspješnih penetracija, još je dodala da ih je isto tako čula kako ispod glasa pričaju o svojim namjerama (koje zasigurno nisu bile moralne prirode) „da odu nešt pojebat“ i „da pokupe one veterinarke i odvedu ih na željeznicu da gledaju izlazak sunca u sjeni teretnog voza za Bogojevo“.
Molimo poštene građane da ako imaju kakve informacije o mladićima koji se odazivaju na imena Nebojša Beli, Danijel Đole i Saša Laki, da nazovu Pučku kuhinju u Jagićevoj, zbog nestanka poveće količine konzerviranih mesnih narezaka iz skladišta iste. Upozorenje: Posebno su nervozni kad su gladni!