CAffeine

utorak, 07.03.2006.

Brkovi-02.03.2006. KSET

„Ne kapiraš me prijatelju, nije loša večer ili loš mesec!Loša je decenija!Žešće je loše!“-Boris Milivojević u Munjama

Nakon ovog koncerta mi je tek bilo jasno da je ime benda pedeset posto uspjeha. Možeš svirati ne znam kako dobro ili ne znam kako loše, ali kad čuješ zvučno ime , kao recimo, Winona Riders, moraš vidjeti genijalce koji su se toga dosjetili. (ima toga još: Kamen za Kupus, Nož Za Brus, Srijedom Nije Petak, Buha s Proširenim Venama, Govna, Orasi, SUP-Smradovi u Prolazu, Zbunjeni Ventilatori, Petar Panglu, Panj, Podgrijani Leševi a najnoviji favorit je „Branko?“). Butthole Surfersi su u početku živjeli od popularnosti na račun svog imena, a svirati na tri tona su naučili tek 20 godina poslije (a i to je upitno). Isto kao i Zvonko i GUZK. Samo što Zvonko nikad nije naučio svirati. Ali, upornost se isplati. Sve samo zbog imena. Potaknut tim hirom iz mladosti, ne računajući posjete raznim tribute to... bendovima i partyje (to je bilo dok sam bio kreten), morao sam otići vidjeti Brkove. Jer, piše na plakatu, spoj metala i narodnjaka, dva faktora koji mogu dati samo trash. Znači, pošto je loša decenija i općenito loše vrijeme (zima je i sniježi), trash nam ne gine, kako god okreneš. Ma, zapravo, sam se išao samo malo napiti.
Brkova ima petero plus plesačica od 100 kila, i izgledaju kao da su opljačkali babinu modnu konfekciju NAME, zima '66. I stoje. Statični su za poludit. Plesačica je zbunjena i čitavo vrijeme sam imao dojam da misli „koji me je majmun nagovorio na ovo?“.Ostali stoje okićeni i sviraju svoju kao-fol-parodiju na narodnjak, ali šta im to vrijedi kad ne kuže narodnjak ni 2%. Sad bi kao oni trebali bit smješni, zato što se zajebavaju s narodnjacima? Svi osim basiste, koji moram priznati, jebe kevu. Ostale bi se još nekako dalo preboljeti da pjevač zna. Ali katastrofalno nema pojma. Frajer kronično ne zna pjevati narodnjake. Znam nekolicinu frendova koji bi bolje pjevali karaoke narodnjake u pijanom stanju, u 5 ujutro. Osim narodnjaka, sviraju i takve pop pizdarije poput „vaijajje Koko Džambo, vaijajje (put mi ap put mi daun, put maj pimpek on d graund)“ , „Tek je 12 sati“ i ostala kultna sranja koja su nas proganjala i mozak pila kad smo bili mladi. Znate šta? I mogli bi biti zanimljivi nekim poluglupanima sa Save koji vide jedan koncert u KSETU godišnje, a inače ordiniraju na pravcu posao-kuća-badminton, kao i oni koji su cijeli faks sjedili kući i učili da bi bili magistri, pa su sad kad su završili kao kuul, pa se sad napiju od dva piva i izgledaju kao da su pobjegli iz školskog autobusa za ekskurziju na Rabac. Oni koji će svojoj djeci jednog dana srati kako su u mladosti bili jebači i brijači.Takvi bi isto mogli zabauljati na „Previše Pića“ i „Opasno se drogiram“ od Brkova. Brkovi kuže narodnjake, koliko ja kužim freejazz. Da bi se zajebavao s narodnjacima, moraš barem malo biti narodnjak u srcu. A ovi su momci daleko od narodnjaka. I da se vratimo na početak: Brkovi su uspješno potvrdili tvrdnju da ime znači 50% benda. S tim zvukom mogu samo svirat na veselici osmog ce iz Kobasičara. Na moju veliku žalost, trash ne mora uvijek bit smješno. Može značiti i loše. Opasno loše.
Sad bih još vjerojatno pljuvao, ali su se odnekud pojavili Srle i Guta, naši stari pajdaši sa Cvjetnog, i donijeli su još piva pa je večer odmah izgledala bolje. Tako da smo taj četvrtak zaključili u Krivom Putu, zaboravili na Brkove i trash, te se prisjetili starih dana sa Cvjetnog kad smo išli po tribute to koncertima i partyjima

Dubioza Kolektiv-25.02.2006., KSET

Ma odakle su ovi došli? Kako ? Odakle? Ja sam, ljudi moji, jučer vidio čudo. Bosna nas šije po pitanju glazbe za dva debela koplja i to je očito. Naš najbolji hrvatski reper je Bosanac. Nikša Bratoš- Bosanac. Denyken-Bosanac. Mr. Muscolo Novković- Bosanac. Kemal Monteno- Bosanac. Nama ostaju takvi polutezgaroši kao legendarni, neponovljivi i nenadjebivi pučki zabavljač Ško-Du Li-Šku i onaj poluproizvod što pjeva „Pukni puško rodilo se muško“ kojem sam sad zaboravio ime, a nije ni bitno. Neuništivi su i jedan i drugi.
A Dubioza rasturaju svuda po Europi već dosta dugo vremena, ali su tek sad došli do Zagreba. Do mene su stizale glasine o nekom bosanskom Asian Dub Foundationu koji sampleira harmonike. E, kao jučer sam slušo Dubiozu, znaš ona stvar „Be Higherly“, jelda je jebena. Ma ko, šta? Pored toliko pričanja stvori se hype. Dobro, zašto tolika halabuka oko te Dubioze? Pardon, hype. Riječ koja nikad ne znači ništa dobro. Svojstvenost hypea je da izblijedi tako brzo isto kao i ono oko čega se stvorio. Ali u ovom slučaju hype je bio apsolutno opravdan. Jedan dio Dubioze dolazi iz Zenice a jedan iz Sarajeva, koliko sam čuo. Imaju tri vokala, jedan ženski (i to jeben), klavijature i DJ-a sa punom miksetom sampleova i standard gitara-bas-bubanj. Sviraju odlično, a nazvati ih bosanskim Asianom je isto što i reći za Edu da je bosanski Eminem. Da se rodiš u jebenoj Burkini Faso i sviraš domaći etno-dub-noise, moraju te usporediti s nečim američkim ili britanskim. Cijeli svijet boluje od usporedbi.Mislim, uzori su vidljivi, ali gdje Asian diže drum'n'bassom, Dubioza bez ikakvog lažnog intelektualizma prebaci na punk, ska ,reggae ili čak na HC. A zakleo bih se da sam više od nekoliko puta čuo i riffove koji opasno vuku na RATM. Momci i cura se, na moju veliku sreću, ne stide distorzije i dernjave. Kao što ne bi trebao niti jedan bend kojem je namjera kulturno i domoljubno osvješćivanje. Ili nešto u tom fazonu, što bi reko Đuro. Sastavljeni su od bivših članova grupa Gluho Doba Vs. Deaf Age i upokojenih Ornamenata (nelošeg elektronskog popa koji je mene previše podsjećao na EKV, a ljudi u Bosni su ih slušali) a ovo što sad rade nema nikakve veze s Ornamentima. Gluho Doba nisam slušao , a na Internetu piše da je to bio nekakav hip-hop demo band koji je bio i ostao samo to. A hip-hopa kod Dubioze itekako ima. O, ima...

Strašno su uvježbani, vole to što rade, a rade to sa dušom kako to samo Bosanci mogu. Cura ima nevjerojatan glas (i stas), gitarista radi čuda na gitari (i totalno je čudno svira), bas, mikseta i bubanj rade kao strojevi, obadva MC-ja su talentirani i repaju na engleskom, a sve zajedno zvuči modernije i urbanije od 90% hrvatskih urbanih idiotizama. To što uopće nisam preslušao album niti sam čuo ijednu stvar osim „Receive“,nije bilo bitno, jer sam uživao kao da jesam. To samo po sebi govori koliko Dubioza valja i da se mora vidjeti pod obavezno gdje god da svira.Mala zamjerka koju imam je to što premalo sampleiraju harmoniku, pa zvuče čak i previše urbano, kao da su došli izravno iz Londona. Kad bi dodali malo više harmonike,pojačali bi svoj identitet osvještenog angažiranog benda iz Bosne. Onda bi njihov slogan „Fight with the wisdom for Bosnian kingdom“ dobio puni smisao. Jer, ipak, ako se za bosansko kraljevstvo boriš glazbom ili mudrošću onda bar donekle moraš zvučat bosanski, jel'?
No, sve to je ništa, spram atmosfere koju Dubioza stvori na koncertu. U KSET-u je tu večer baš bilo nekako ugodno i toplo, kad zanemarimo poslovično zagušljiv balkon i razvodnjeno pivo. Ma daobog da se još više zapušilo i zadimilo, samo da je više ovakvih bendova koji dođu na stage sa stavom „'Vozdra raja, š'ima?“. Ti su ljudi cijeli koncert nasmijani i veseli, ne plešu programiranim američkim pokretima, drago im je što je nama drago, zajedno skačemo i zajedno doskočimo, zajedno pijemo razvodnjeno pivo i zajedno se njime zalijevamo. I zajedno se volimo. Ma, ono raja, brate!I sad nek mi neko kaže da glazba ne spaja ljude. Preko glazbe sam upoznao tako predivnih ljudi, kakve preko nijednog posla ne bih mogao. Dobro, i preko dima.
A mi smo se po našem dobrom starom običaju, na kraju svega običaju napili gandže, nadimili bureka i najeli piva. Život je opet dobio smisao! Hoćemo još Dubioze! Bring The System Down!

Fanfare Ciocarlia-Aquarius, 20.02.2006

Cigani!Juriiiiiiiiš! Kalašnjikov, kalašnjikov, šota po glavi stanovnika, AJ romalen, ćavalen, gazda, dam marku daš, bog ti pomogo, eke buraz će ne kenjaš, mure sasomange, marki devizi menjamo, jeftino dam, će stavim još dva deca u škola sutra, evo majke mi, oči mi moji…..
Cigani su ,zapravo, vilenjaci iz prastarih drevnih priča koji su poprimili ljudsko obličje kad su se zamjerili vragu zbog tone željeza namjenjenog za pećnice u paklu, pa ih je za kaznu pretvorio u ljude. Zato nam sad ispunjavaju želje na svadbama. Ali, ta glazba…..Ta glazba je opasna, ta je glazba predivna, tako drukčija a opet tako čovječja. To je jedina glazba zbog koje će čovjek propiti kompletnu svoju imovinu, zbog koje čovjek može isplakati dušu bez da se to smatra sramotom, zbog koje se čovjek može tresti u transu cijelu noć bez potrebe za tamo nekom jeftinim smećem od sintetike. To je glazba koja šamara, koja razdire dušu ….Ciganska glazba je opasna, srčana, dolazi iz muda, emocionalna, melankolična, izvanvremenska, drevna i sadašnja. Ona je naša i njihova. Najveći dar Roma svijetu je njihova glazba.
Fanfare su trenutno jedan od najboljih romskih puhačkih sastava u svijetu. Desetak debelih rumunjskih cigana, svi iz iste obitelji, u kojem se zanat već stoljećima prenosi s koljena na tatu, spavaju s trubama, idu na WC sa trubama, jedu sa trubama….Čim sam vidio plakat odmah mi je pao napamet onaj kobni vikend u Pauku kad su Ciocarlijci udarali nešto oko 2 sata, i kad su ljudi padali po Pauku pod utjecajem Mesečine i alkohola. Jedan od najboljih derneka u mom životu, i sigurno nešto što bi se približno moglo opisati kao romska svadba. Ali samo pibližno, jer da je to svadba trajalo bi 2 dana, a ne 2 sata. Inače, za vašu informaciju Fanfare su na jednoj svadbi prale 3 dana. Ti ljudi sviraju nezemaljsko, brzu glazbu sa 20% snage, kao da ih se uopće ne tiče što im je pod nogama krš i lom i što bi se moglo naći idiota koji bi potegli nož ili bocu o glavu kad ih obuzme sevdah. Čudno, to se u Pauku nije dogodilo. Kompletan je publikum u Pauku bio nasmijan od uha do uha. Skoro ko na techno-partyju.
Ali, jebiga… Uvijek neko ali, Mjesto zločina Aquarius nipošto nije odgovaralo. Klub koji se fura na urbano u jednoj ekstremno ruralnoj sredini kao što je Hrvatska nipošto ne odgovara. Ili pošto sam ja ipak iz ruralne sredine, red je da se izražavam ruralno: Jebeš Aquarius općenito. Kakav je to kurčev klub u koji izađeš da bi se obukao, da kupiš jedno jebeno pivo za 15 kuna (to je super ako je toliko) i koji je toliko malen da je običnim vikendom kad nema koncerata, gužva za popizdit. Ne možeš plesati, ne možeš s ni napiti kako treba jer je neki nepoznati genije jebo mu pas mater stavio jebeno Ožujsko 16 kuna. I to ne cijelo, nego pola piva. PA GDJE TO IMA? I naravno, neizbježni konobari koji su non-stop nadrkani i konstantno urlaju na mušterije jer ne čuju šta naručuju. I onda dobiješ pivo koje popiješ u pola sekunde. I još se nalazi u pički materinoj, Bogu iza tregera, sedam mora, sedam gora, sedam brežuljaka, pa kad se vraćaš kilometrima daleko, obavezno uhvatiš neku prehladu. …..I u takvom klubu sviraju Cigani?Što Hrvat može organizirat koncert to ne može nitko. Bravo!
No, sve sam to mogao pregristi, samo da još jedanput vidim majstore na djelu. A majstori na djelu su me blago razočarali,a da li je to zbog Aquariusa kao takvog ili zbog nekog drugog razloga, ne znam. Cijela se ekipa čitavo vrijeme dobro zabavljala, ali samo to. Stajali smo odmah kod ulaza, pored gelendera koji je okuživao plesni podij, tako da nismo vidjeli apsolutno ništa. Imao sam dojam kao da sam došao na slušaonicu. Piva je bilo u tragovima zbog gore navedenih razloga, gužva je ,naravno, bila nepodnošljiva, a mi smo cijelo vrijeme bili raspoloženi bez obzira na sve, iako je cijeloj ekipi bio uključen alarm za jutarnje buđenje na posao i svako je pivo dočekano s rezervom. Mesečina i Kalašnjikov su prošli bez uobičajenih scenarija, odsvirani su reda radi, zato što to ljudi vole. Bilo je nekih mini-šizenja i dizanja ruku u zrak, ali ništa spektakularno
Ne znam nijednu pjesmu poimence, što zapravo i nije bitno, ali sam svoj miniklimaks doživio na onoj koja počinje sa „delelejlejlejla!.....“ Normalno, nije dostajalo ni divljih ciganskih udaraljki, no i one su odsvirane kao po notnom papiru.
Cijeli koncert zapravo i nije toliko bio loš, za one koji su bili prvi put, ali meni su cijelo vrijeme strujale slike onog derneka iz Pauka, i nikako se nisam mogao pomiriti s tim da i majstori imaju svojih trenutaka kad odrađuju stvari profesionalno, samo da bi zadržali ugled i da im je samo stalo da uzmu pare i pobjegnu. Pa to su Cigani, jebiga.Uzeli 30 marki i pobjegli nakon jednog bisa, usput se smješeći ljudima svojim zlatnim porculanskim osmjesima. Tako se to radi.
Čekamo slijedeći koncert Fanfara. Ako se Pauk ne ponovi, obrijat ću se naćelavo, svećano obećajem.