„Ne kapiraš me prijatelju, nije loša večer ili loš mesec!Loša je decenija!Žešće je loše!“-Boris Milivojević u Munjama
Nakon ovog koncerta mi je tek bilo jasno da je ime benda pedeset posto uspjeha. Možeš svirati ne znam kako dobro ili ne znam kako loše, ali kad čuješ zvučno ime , kao recimo, Winona Riders, moraš vidjeti genijalce koji su se toga dosjetili. (ima toga još: Kamen za Kupus, Nož Za Brus, Srijedom Nije Petak, Buha s Proširenim Venama, Govna, Orasi, SUP-Smradovi u Prolazu, Zbunjeni Ventilatori, Petar Panglu, Panj, Podgrijani Leševi a najnoviji favorit je „Branko?“). Butthole Surfersi su u početku živjeli od popularnosti na račun svog imena, a svirati na tri tona su naučili tek 20 godina poslije (a i to je upitno). Isto kao i Zvonko i GUZK. Samo što Zvonko nikad nije naučio svirati. Ali, upornost se isplati. Sve samo zbog imena. Potaknut tim hirom iz mladosti, ne računajući posjete raznim tribute to... bendovima i partyje (to je bilo dok sam bio kreten), morao sam otići vidjeti Brkove. Jer, piše na plakatu, spoj metala i narodnjaka, dva faktora koji mogu dati samo trash. Znači, pošto je loša decenija i općenito loše vrijeme (zima je i sniježi), trash nam ne gine, kako god okreneš. Ma, zapravo, sam se išao samo malo napiti.
Brkova ima petero plus plesačica od 100 kila, i izgledaju kao da su opljačkali babinu modnu konfekciju NAME, zima '66. I stoje. Statični su za poludit. Plesačica je zbunjena i čitavo vrijeme sam imao dojam da misli „koji me je majmun nagovorio na ovo?“.Ostali stoje okićeni i sviraju svoju kao-fol-parodiju na narodnjak, ali šta im to vrijedi kad ne kuže narodnjak ni 2%. Sad bi kao oni trebali bit smješni, zato što se zajebavaju s narodnjacima? Svi osim basiste, koji moram priznati, jebe kevu. Ostale bi se još nekako dalo preboljeti da pjevač zna. Ali katastrofalno nema pojma. Frajer kronično ne zna pjevati narodnjake. Znam nekolicinu frendova koji bi bolje pjevali karaoke narodnjake u pijanom stanju, u 5 ujutro. Osim narodnjaka, sviraju i takve pop pizdarije poput „vaijajje Koko Džambo, vaijajje (put mi ap put mi daun, put maj pimpek on d graund)“ , „Tek je 12 sati“ i ostala kultna sranja koja su nas proganjala i mozak pila kad smo bili mladi. Znate šta? I mogli bi biti zanimljivi nekim poluglupanima sa Save koji vide jedan koncert u KSETU godišnje, a inače ordiniraju na pravcu posao-kuća-badminton, kao i oni koji su cijeli faks sjedili kući i učili da bi bili magistri, pa su sad kad su završili kao kuul, pa se sad napiju od dva piva i izgledaju kao da su pobjegli iz školskog autobusa za ekskurziju na Rabac. Oni koji će svojoj djeci jednog dana srati kako su u mladosti bili jebači i brijači.Takvi bi isto mogli zabauljati na „Previše Pića“ i „Opasno se drogiram“ od Brkova. Brkovi kuže narodnjake, koliko ja kužim freejazz. Da bi se zajebavao s narodnjacima, moraš barem malo biti narodnjak u srcu. A ovi su momci daleko od narodnjaka. I da se vratimo na početak: Brkovi su uspješno potvrdili tvrdnju da ime znači 50% benda. S tim zvukom mogu samo svirat na veselici osmog ce iz Kobasičara. Na moju veliku žalost, trash ne mora uvijek bit smješno. Može značiti i loše. Opasno loše.
Sad bih još vjerojatno pljuvao, ali su se odnekud pojavili Srle i Guta, naši stari pajdaši sa Cvjetnog, i donijeli su još piva pa je večer odmah izgledala bolje. Tako da smo taj četvrtak zaključili u Krivom Putu, zaboravili na Brkove i trash, te se prisjetili starih dana sa Cvjetnog kad smo išli po tribute to koncertima i partyjima
Post je objavljen 07.03.2006. u 10:14 sati.