CAffeine

utorak, 07.03.2006.

Fanfare Ciocarlia-Aquarius, 20.02.2006

Cigani!Juriiiiiiiiš! Kalašnjikov, kalašnjikov, šota po glavi stanovnika, AJ romalen, ćavalen, gazda, dam marku daš, bog ti pomogo, eke buraz će ne kenjaš, mure sasomange, marki devizi menjamo, jeftino dam, će stavim još dva deca u škola sutra, evo majke mi, oči mi moji…..
Cigani su ,zapravo, vilenjaci iz prastarih drevnih priča koji su poprimili ljudsko obličje kad su se zamjerili vragu zbog tone željeza namjenjenog za pećnice u paklu, pa ih je za kaznu pretvorio u ljude. Zato nam sad ispunjavaju želje na svadbama. Ali, ta glazba…..Ta glazba je opasna, ta je glazba predivna, tako drukčija a opet tako čovječja. To je jedina glazba zbog koje će čovjek propiti kompletnu svoju imovinu, zbog koje čovjek može isplakati dušu bez da se to smatra sramotom, zbog koje se čovjek može tresti u transu cijelu noć bez potrebe za tamo nekom jeftinim smećem od sintetike. To je glazba koja šamara, koja razdire dušu ….Ciganska glazba je opasna, srčana, dolazi iz muda, emocionalna, melankolična, izvanvremenska, drevna i sadašnja. Ona je naša i njihova. Najveći dar Roma svijetu je njihova glazba.
Fanfare su trenutno jedan od najboljih romskih puhačkih sastava u svijetu. Desetak debelih rumunjskih cigana, svi iz iste obitelji, u kojem se zanat već stoljećima prenosi s koljena na tatu, spavaju s trubama, idu na WC sa trubama, jedu sa trubama….Čim sam vidio plakat odmah mi je pao napamet onaj kobni vikend u Pauku kad su Ciocarlijci udarali nešto oko 2 sata, i kad su ljudi padali po Pauku pod utjecajem Mesečine i alkohola. Jedan od najboljih derneka u mom životu, i sigurno nešto što bi se približno moglo opisati kao romska svadba. Ali samo pibližno, jer da je to svadba trajalo bi 2 dana, a ne 2 sata. Inače, za vašu informaciju Fanfare su na jednoj svadbi prale 3 dana. Ti ljudi sviraju nezemaljsko, brzu glazbu sa 20% snage, kao da ih se uopće ne tiče što im je pod nogama krš i lom i što bi se moglo naći idiota koji bi potegli nož ili bocu o glavu kad ih obuzme sevdah. Čudno, to se u Pauku nije dogodilo. Kompletan je publikum u Pauku bio nasmijan od uha do uha. Skoro ko na techno-partyju.
Ali, jebiga… Uvijek neko ali, Mjesto zločina Aquarius nipošto nije odgovaralo. Klub koji se fura na urbano u jednoj ekstremno ruralnoj sredini kao što je Hrvatska nipošto ne odgovara. Ili pošto sam ja ipak iz ruralne sredine, red je da se izražavam ruralno: Jebeš Aquarius općenito. Kakav je to kurčev klub u koji izađeš da bi se obukao, da kupiš jedno jebeno pivo za 15 kuna (to je super ako je toliko) i koji je toliko malen da je običnim vikendom kad nema koncerata, gužva za popizdit. Ne možeš plesati, ne možeš s ni napiti kako treba jer je neki nepoznati genije jebo mu pas mater stavio jebeno Ožujsko 16 kuna. I to ne cijelo, nego pola piva. PA GDJE TO IMA? I naravno, neizbježni konobari koji su non-stop nadrkani i konstantno urlaju na mušterije jer ne čuju šta naručuju. I onda dobiješ pivo koje popiješ u pola sekunde. I još se nalazi u pički materinoj, Bogu iza tregera, sedam mora, sedam gora, sedam brežuljaka, pa kad se vraćaš kilometrima daleko, obavezno uhvatiš neku prehladu. …..I u takvom klubu sviraju Cigani?Što Hrvat može organizirat koncert to ne može nitko. Bravo!
No, sve sam to mogao pregristi, samo da još jedanput vidim majstore na djelu. A majstori na djelu su me blago razočarali,a da li je to zbog Aquariusa kao takvog ili zbog nekog drugog razloga, ne znam. Cijela se ekipa čitavo vrijeme dobro zabavljala, ali samo to. Stajali smo odmah kod ulaza, pored gelendera koji je okuživao plesni podij, tako da nismo vidjeli apsolutno ništa. Imao sam dojam kao da sam došao na slušaonicu. Piva je bilo u tragovima zbog gore navedenih razloga, gužva je ,naravno, bila nepodnošljiva, a mi smo cijelo vrijeme bili raspoloženi bez obzira na sve, iako je cijeloj ekipi bio uključen alarm za jutarnje buđenje na posao i svako je pivo dočekano s rezervom. Mesečina i Kalašnjikov su prošli bez uobičajenih scenarija, odsvirani su reda radi, zato što to ljudi vole. Bilo je nekih mini-šizenja i dizanja ruku u zrak, ali ništa spektakularno
Ne znam nijednu pjesmu poimence, što zapravo i nije bitno, ali sam svoj miniklimaks doživio na onoj koja počinje sa „delelejlejlejla!.....“ Normalno, nije dostajalo ni divljih ciganskih udaraljki, no i one su odsvirane kao po notnom papiru.
Cijeli koncert zapravo i nije toliko bio loš, za one koji su bili prvi put, ali meni su cijelo vrijeme strujale slike onog derneka iz Pauka, i nikako se nisam mogao pomiriti s tim da i majstori imaju svojih trenutaka kad odrađuju stvari profesionalno, samo da bi zadržali ugled i da im je samo stalo da uzmu pare i pobjegnu. Pa to su Cigani, jebiga.Uzeli 30 marki i pobjegli nakon jednog bisa, usput se smješeći ljudima svojim zlatnim porculanskim osmjesima. Tako se to radi.
Čekamo slijedeći koncert Fanfara. Ako se Pauk ne ponovi, obrijat ću se naćelavo, svećano obećajem.