Nisam se javio nekoliko dana ne zato što me je svijet bloga, kao dvogodišnjaka, začas prestao zanimati - nego zato što me je, baš kako bi i dvogodišnjaka, posve zaokupio. Proveo sam nekoliko noći pregledavajući ga pa sam čak odlučio da se upustim u recenziranje blogova. Ne mislim popovati i namrgođeno kritizirati, jer to je nov svijet, djevičanski čist u usporedbi s letargijom i negativnom energijom koja me zapahne svaki put kad se, u svojstvu kazališnog kritičara, približim bilo kojem našem kazalištu. Recenzije možete pratiti na web adresi Jutarnjeg, u rubrici Kultura i život, a sve ovo pišem da preduhitrim dvije stvari. Prvo, da ne pomislite kako te recenzije imaju ikakve veze s ovim mojim PRIVATNIM blogom i, drugo, da mi, ako je iako moguće, ne ostavljate OVDJE nikakve poruke, lijepe ili ružne, o tom mojem recenzentskom posliću za koji se nadam da ću dobiti barem nešto love - jer mu kanim posvetiti barem tri radna dana u tjednu. Ovdje blogam za sebe i volio bih da tako ostane.
Ako bude ikakvog stalnog interesa i kritika na račun toga moga poslića, otvorit ću novi blog, na kojem mi možete raditi što hoćete, a i usput ću lijepo konkurirati sam sebi...
Obećao sam da ću objaviti točan kemijski sastav preparata s pomoću kojeg Filip Šovagović oškrbavi u Našoj maloj klinici. Ali, sastav ne znam, našao sam na Googleu nekakve reference na japanskom i njemačkom, koje ne razumijem dovoljno (japanski uopće ne) da bih dublje prodo u materiju. Ipak, posrijedi je proizvod velike njemačke kompanije Kryolan, bezokusni crni lak koji se lako nanosi i skida i, kako svjedoči Šovagović, "vonja na lak za nokte, dakle na ženu".
Šovagović je, inače, vrlo razočaran ovim blogom jer smatra da sam mu oteo identitet a i zavidan je što sam se prije njega dosjetio da uopće otvorim blog. On sada misli da ne može otvoriti svoj, jer čim u nečemu nije prvi njemu to znači da je zauvijek zakasnio. Stvarno nije lako biti umjetnik.
|
