|
|
| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog postoji od: 18.05.2007. 18:35(ali stari postovi su izbrisani i sada ih ima jako malo.)
Burning Moonlight
Ona voli. Ona biva voljena. Ona ima 16 godina. Ona je nesebična. Ona je tvrdoglava. Ona je samokritična. Ona je romantičarka. Ona je duhovita. Ona obožava plesati. Ona obožava crtati. Ona obožava pisati. Ona obožava fotografirati. Ona obožava kišu. Ona vjeruje u Boga. Ona obožava muziku. Ona voli anđele. Ona ne voli bolesti i smrt. Ona voli životinje. Ona ne voli rastanke. Ona voli pivu. Ona je emotivna. Ona je brbljava. Ona je perverzna. Ona ide u jezičnu gimnaziju. Ona je hip-hoperica. Ona je hetero. Ona obožava ljeto i zimu. Ona obožava suprotnosti. Ona voli techno. Ona ne voli emače. Ona ne voli darkere. Ona voli trčati. Ona se boji smrti, kukaca, mraka i porculanskih lutki. Ona je optimist. Ona je luda za breakdanceom. Ona voli vaniliju. Ona nije više dijete. I ona obožava dijete u sebi.
Neželim ni sebi priznati... Neželim priznati da sve polako propada, sve što sam se trudila dobro učiniti, sve što sam se trudila stvoriti propada... Sva moja snaga polako teče iz mene, moj razum bježi sve više i sve dalje od mene... Činim stvari za koje ču se kajati, i za koje se već kajem, vrijeđam ljude koje mi previše znače... A znam i zašto je to... Jednostavno ne želim nekoga opet jako zavoljeti pa ga izgubiti jer nebi imala snage preživjeti još jedan gubitak. Samo se nadam da će proći ovo, da će sve biti bolje... Gubim polako ljude koji su mi sve u životu... Možda i mojom greškom, a možda i njihovom... Žao mi je što vam to činim, žao mi je... Postoji par ljudi koji i ne žele da postojim.. Pa onda vama... OPROSTITE ŠTO POSTOJIM! Ali, vi niste vrijedni da ja patim zbog vas... No, koliko god mi bilo teško nikada nebih ni pomislila učiniti si nešto i zato mislim da sam bar normalna u tom području... Ali samo u tome... Jer za sve druge stvari ja sam luda, i nitko me ne shvaća niti će ikada moći... Samo ja znam što se događa u mojoj glavi, u mojim mislima, u mome srcu! Sve mi klizi iz ruku, svi ljudi koje volim polako uzmiču pod mojim mislima, pod mojim riječima jer ponekad se prestraše mojeg govora, mojih riječi. Nikada ne lažem o svojim osjećajima, nikada ne pokušavam promjeniti nekoga... Ali zato oni lažu... Svi glume da me vole, da im značim nešto no znam što je pravo u njihovim srcima, u njihovim umovima. I shvaćam ih, i zato molim vas oprostite što sam takva.. Ali volite me zato jer sam takva, ja nemogu se promijeniti, a i neželim se mijenjati zbog vas... Voljet ćete me, ako želite, zbog toga kakva sam, zbog svih mojih mušica.. Jer da toga nema ja bi bila još samo jedna kopija bez samo svojih osjećaja, još jedna ispijena, prazna duša koja stoji u redu za propast, u redu za zaborav... Trudim se da ne postanem još jedna klinka izgubljenog pogleda, izgubljena u prostoru i vremenu, izgubljena u zbrci koja se zove svijet... No bojim se da me ta bitka polako ali sigurno porazuje... Možda ni vi, koji ovo čitate ne kužite o čemu pričam... No iskreno, nije mi ni briga... Ja znam o čemu pričam...
Nećete ni znati čemu ova slika.. No ja hoću... I uživat ču u značenju te slike, u značenju svega napisanoga... Jer to je samo još nešto, još samo jedna karika u nizu koju nećete shvatiti o meni...
Idem... idem nastaviti glumiti veselu klinku bez briga, curu bez pameti, curu bez svojeg ja...