VUKOVAR
|
Ne, nisam jučer mogao ni pogledati u tipkovnicu, a kamoli nešto napisati. Bio sam toliko pod dojmom petnaestogodišnjice pada toga grada. Toliko sam puno pročitao, vidio na TV, razgovarao sa preživjelima, da nisam znao što napisati. Jednostavno, HVALA SVIMA koji su se bilo kojim ralogom tih mjeseci i posljednjih dana nalazili u Vukovaru. Naročito braniocima, jer da nije bilo njihova herojstva, mislim da danas nebi bilo ni Hrvatske. Prisjetio sam se mog predposljednjeg boravka u tom gradu u jesen 1990. Sa kolegom A.Vojinovićem prikupljao sam materijale o ljudima koji su preživjeli Bleiburg i "križni put". Kolega je pisao o tome knjigu a ja sam brinuo o fotografijama. U Vukovaru smo posjetili gospođu Slavicu Kumpf, koja je kao dvadesetgodišnja studentica ekonomije u Zagrebu, inaće rodom iz Vukovara, morala po nalogu ustaških vlasti, kao i tisuće drugih, zadnjih dana svibnja 1945 krenuti prema Englezima. Manje više sna se kako je to završilo. Gospođa Slavica bila je ni kriva ni dužna na tom Križnom putu dvije godine. Njene doživljaje iz tog vremena kolega Vojinović opisao je u knjizi "Križni put" na dvadesetak stranica. Gospođa Slavica stanovala je u kuči Šumarije u kojoj je dva kata niže provela svoj radni vijek, sa pogledom na Dunav. Prošle su godine i u najgorjim danima Vukovara ćesto sam se sjetio nje i pitao se dali je preživjela sve one strahote. Početkom 1992, iznenadio me je telefonski poziv. S druge strane bila je gospođa Slavica, koja je kao prognanica došla do Zagreba. Sastali smo se nekoliko puta i ispričala mi što je preživjela najprije u podrumu zgrade u kojoj je živela, o koraćanju u onoj poznatoj koloni preživjelih, tada već prognanika. Kasnije 1998, vratila se u Vukovar. U istu zgradu u kojoj je i prije živjela. Sjetio sam se je jučer i cijelo vrijema za vrijeme TV prijenosa komemoracije razmišljao što je sada sa njom. Predvečer sam nazvao njen telefonski broj još iz 1990. Predstavio sam se, a onda je ona živahnim glasom odgovorila - da ja sam Slavica. Gotovo sam poskoćio od sreće. Dugo smo pričali, sada ima 82 godine, vitalna je, bila nedavno u Zagrebu na otkrivanju nove grobnice, u kojoj su cigle iz Zida boli. Jasno, prije podne bila je i u koloni na putu prema Spomen groblju u Vukovaru. Divim se toj ženi i naprosto ne mogu povjerovati - a znam - što je sve preživjela. DVA KRIŽNA PUTA. Gospođo Slavice poživjeli mi još dugo,dugo ovako vitalni sa pogledom na Dunav, i tamo preko njega od kud vam je došlo sve zlo, koje ste dva puta doživjeli. I preživjeli. Ovog puta samo za Vas moj veliki rukoljub! |
