Na posljednjem blogu, sav sretan, obečao sam da nakon godišnjeg odmora počinjem redovno pisati. Ali kaj čete! zacoprale su me coprnice. Nije slučajno množina. I ako ste prinijetili, zadnje javljanje bilo je u petek 13. u mjesecu. Sad vam je valjda sve jasno. Danas je opet petak, ali nije trinaesti (hvala Bogu) i mislim da sam prebrodio krizu šutnje. Osim toga moje Pile malo dosada nije imalo vremena da mi objasni, meni duduku za računala, neke stvari. Danas je između dva spavanja na jedvite jade to učinila, i ako ovaj tekst ugleda svjetlo monitora, uspio sam nešto naučiti. Bumo vidli, rekli bi preksljemenski stanovnici. Gradski Bože približi ih nam tunelom! Moj rukoljub damama i pozdrav gospodi!
|
