utjecajna linija

subota, 18.06.2016.

Još o reformi obrazovanja, kako god se ona zvala…

Moja generacija, kao i mnoge generacije, ispred i iza moje, učile su toliko nepotrebnih stvari, kako kroz osnovnu školu, tako i kroz srednju i u konačnici fakultet. Puno puta, štrebajući nepotrebne stvari, znala sam reći „Nadam se da će onima iza mene, biti bolje i da će se skužiti što je nepotrebno i opterećujuće, što nema smisla stavljati u obrazovne programe…. Nisam ni slutila da će proći toliko godina i ništa se promijeniti neće……. Docentica na Građevinskom fakultetu, energična, vrijedna i uspješna mlada žena i k tome majka troje djece pozvala me da studentima pete godine građevine održim sat predavanja, o tome što ih
očekuje u praksi, nakon završetka fakulteta, jer mnogi još nisu znali za što bi se opredijelili, ured i projektiranje ili teren i gradilište. Napravila je to samoinicijativno, jer je osjetila da treba, da su mnogi studenti u nedoumici, zbunjeni, a ne znaju kako si pomoći… Sat predavanja pretvorio se u četiri sata predavanja i druženja . Pokazalo se da je njena ideja bila pun pogodak . Osim mene, bila su tu još dvojica muških kolega, svi smo radili u različitim oblastima, smjerovima građevinarstva i pričali o svojim iskustvima. Studenti su postavljali pitanja, nakon što bi mi ono najvažnije iz prakse ispričali i pokazalo se da itekako razmišljaju o svemu i da im treba pomoći. Motivirali su me da završim stručnu knjigu koju sam počela pisati još prije tri godine , „Praktični savjeti za početnike u građevinarstvu“ i koju ću zbog njih u najbržem mogućem roku završiti jer vidim koliko im je potrebno da se opskrbe osnovnim znanjem iz prakse da bi uopće mogli bez straha, nakon završenog fakulteta, krenuti u izazove koje donosi njihov budući posao, struka za koju imaju teoretska, ali ne i sva potrebna praktična znanje i zbog čega su u strahu da neće moći i da neće znati, da nisu dovoljno spremni za izazove koji ih očekuju u praksi. Olakšanje je bilo, osjetila sam to, kad sam rekla da nakon završenog fakulteta, kad sam došla na gradilište jedne velike građevinske tvrtke, nisam gotovo ništa znala, osim što sam znala, da ću znati i naučiti, samo treba malo vremena.Tako je i bilo…
Uskoro, sve je došlo na svoje mjesto i još uvijek radim posao koji volim najviše na svijetu. Bilo je jako teško, u početku, upravo zbog nedostatka tog praktičnog znanja, ali uspjela sam posložiti sve na svoje mjesto… Poruka studentima je bila, da vjeruju u sebe i svoja stečena znanja, budu strpljivi i uče, rade na sebi, upijaju od starijih, iskusnijih, kolega, cijene rad i radnike i kroz kratko vrijeme uvjerit će se da sve mogu i riješiti kompleksa nedostatka praktičnog znanja.
Žao mi što ti mladi ljudi, umorni od učenja na fakultetu, kroz redovni studij nemaju mogućnost dobivanja praktičnih znanja kroz satove koje bi eventualno provodili na gradilištima, projektantskim uredima….
Na taj način bi dobili jasniju sliku što i kako dalje… Ne bi se plašili budućnosti, brže i jednostavnije bi mogli , nakon završetka školovanja odlučiti kojim smjerom dalje krenuti.
Ovo je poruka onima koji će raditi na reformi, kako god se ona zvala, da se razmišlja i o ovim problemima jer sigurna sam , ako je tako sa studentima Građevinskog fakulteta, na drugima fakultetima je sigurno ista ili slična situacija.
Sa profesoricom smo dogovorili i slijedeća druženja, jer smo vidjeli koliko je ovo druženje bilo korisno i učinkovito.

Oznake: Teorija i praksa

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv