utjecajna linija

četvrtak, 30.05.2013.

Njeno Veličanstvo -SJENICA -Ta prekrasna mala -velika stvorenja-priča u tri čina

Sve je počelo 18.04.2013.,kad sam u našem trošnom,
poštanskom sandučiću primjetila da SJENICA radi gnijezdo...
Prvi put je napravila gnijezdo prošle godine...nisam se snašla..
niti pratila razvoj događanja u gnijezdu...samo sam pazila da poštar
ne ubacuje pošiljke...Gnijezdo nisam micala nakon što su mali
otišli iz njega ...bilo mi je žao dirati taj prekrasni rad brižne majke ...
tu mrežu čipke grančica,vune i najtananijih niti trave ....
I kažu da je to razlog što mi se vratila i ove godine...da sam uništila
gnijezdo ,ne bi se vratila...Žao mi je samo bilo što nisam nabavila
veći i udobniji sandučić...mama mi je stalno govorila...a ja sam se vadila
da nemam vremena...nije mi se dalo...sad mi je bilo žao...
Naivno i iz neznanja...vjerovala sam da će iskoristiti staro gnijezdo za
polaganje jaja...ali to se nije dogodilo...evo i slika...

Upozorila sam poštara da poštu ubacuje u drugi sandučić na licu kuće...
Smijao se i križao istovremeno...Kaže : "Nisam ni to nikad vidio !"
Za sve postoji prvi put....
Kao što se vidi na drugoj slici...majka je gnijezdo radila iznova...vidi
se zelena svježa travka...koja ljubav,pedantnost u radu...nevjerojatno!
Nakon što je gnijezdo bilo spremno i dovoljno udobno za polaganje jaja i
buduće mlade...po vrhu je bila tanana vuna...neznam kako ju je samo našla
i donijela u sandučić...sav taj trud...rad...bila je prava umjetnost...
I onda ...pojavila su se prva jaja...mala bijela pjegava...

Zatim se pojavilo još više jaja...

Na kraju ih je bilo jedanaest....

Kad je položila svih jedanaest jaja u gnijezdo i kad je nije bilo u gnijezdu...mogli ste vidjeti ovo...

Skrivala je i kamuflirala jaja ,prekrivajući ih vunom dok nije na njima ležala...
Koja pametnica...Koja je to ljubav i nježnost...pazila sam da je ne uplašim i snimala dok je nema...poslije smo se sprijateljile...nije me se plašila...
Ovako su prolazili njeni dani...Kraljica majka...prekrasna SJENICA...

....gnijezdo je napravila 18.04.2013.....slika kako leži na jajima ,nakon što je posljednje izlegla je od 30.04.2013....slijedi nastavak...

Oznake: ptice, obitelj, beskrajna ljubav pažnja i briga ...

30.05.2013. u 18:37 • 23 Komentara • Print • #

baš je slatka i sretna je jer je pored tebe

U zvijezdama piše • 30.05.2013. u 20:39

Savršeno. Sklad čovjeka i ptičice. Razumijevanje njenih potreba, neugrožavanje, tolerancija, pomaganje, ljubav....
Ti si divna žena.

Violette • 30.05.2013. u 22:21

Nakon ovog posta mogu jedino citirati Alexxxl-a, skroz se pičkasto
osjećam. Prekrasno!:)

fra gavun • 30.05.2013. u 22:32

Krasno prijateljstvo i briga. Nagrada će uslijediti ka čuješ mlade.

More ljubavi • 31.05.2013. u 00:22

Ovakve stvari su rijetke danas. Pomaganje, tolerancija i briga oko nekog tako sitnog - na prvi mah i zanemarivog, ali potrebitog.

Da je oživiti to u ljudima koji su na teret svojih leđa stavili teret cijelog svijeta i uživaju u pakosti. Samo da svi ponekad, zastanemo i napravimo dobro djelo za nekoga možda bi svijet bio puno bolji.

Lijep pozdrav ostavljam

(wo)man's world • 31.05.2013. u 04:21

Upravo sam jucer imala sukob sa svojim mackom zbog mladunceta sjenice. Nasa doduse nije u postanskom sanducetu nego na grani i nas macak se uvijek sulja oko njega. Jucer je iskoristio odsutnost majke i zgrabio jedno, donio pred vrata i poceo da koluta. Na srecu vidjela sam na vrijeme i uspjela da spasim pticicu prije nego ne bude kasno. Kako nisam htjela da je ostavim blizu gnijezda jer se macak nalazio tu, ostavila sam ga iza kuce i posmatrala sta ce se desiti. Jos je bio nesiguran u letenju ali je zato cvrkutao koliko ga grlo nosi i zamislite... mama ga je nasla. A macak? Gospodin se uvrijedio i evo me i jutros ignorira.

brigita3 • 31.05.2013. u 08:12

divna simbioza teksta i fotografija... jednostavno ljubav... to se nama dogodilo sa pticom kos... izgradila je gnijezdo na našem balkonu... čudesna arhitektica čije djelo je donijelo toplinu rađanja u naše okružje...

hvala ti na divnom tragu u mojim sjećanjima...

carpe diem...!

Dinaja • 31.05.2013. u 08:17

Sada mi je jasno, ti si veliki ljubitelj životinja, a ljubitelji životinja su posebni, plemeniti ljudi. Priča je prekrasna. :)))

Teobaldin teatar • 31.05.2013. u 10:02

Divno1 Lijepo od Tebe da si pomogla ptičici i njenim potomcima...Pusa, L+B+G

luki 2 • 31.05.2013. u 12:56

Lijepo prikazano gnijezdo sjenice na neobičnom, ali i sigurnom mjestu. Nadam se i malih kljunića.

gogoo • 31.05.2013. u 14:17

18.04.2013. baš na rođendan mog sina (12 godina) , koji doma
iz vani donosi svu silu malih životinjica kojima je po njemu potribna
pomoć ... tako da san othranila desetak maca i čak dva mala ježića ...
Topla i ljudska priča ... kraljica sjenica je uistinu prekrasno živo biće ...
Rekli bi stari ljudi KO NE VOLI ŽIVOTINJE NE VOLI NI LJUDE ....
Sunčani pozdrav iz Dalmacije ....

Dovidova ...

nečmenjanka • 31.05.2013. u 14:50

Jako lijepo,i sama promatram i opažam ovakve situacije gdje je priroda zauzela čudno mjesto,ptičica je vjerovala da si joj postavila kućicu.Evo sada znaš što ti je činiti na godinu.
Čini mi se da bi i ja trebala poštaru ostaviti poruku na sandućiću.
Naime,u njega se uselile ose, ja im kažem neču vas dirati,ne dirajte me.
Neki dan susjed gleda,sjedim ja uz zid kuće ,iza leđa mi se nalazi sandučić pa kaže¨pazite susjeda u sandučić vam ulaze ose¨?,,,,kažem mu,znam moraju i one biti u zaklonu i na toplom.
Za sada je suživot moguć,ignoriramo se međusobno.

bistre,misli.hr • 31.05.2013. u 15:42

mi nemamo srca razbijati jaja golubima koji polažu gnijezdo u našoj gurli kod unutarnjeg dvorišta stana. A mačke to gledaju ko da im vidi neki pršut :)

Neverin • 31.05.2013. u 17:47

Još jednom moram reći: dirnula si me ovim postom; i bravo i svaka čast na pomoći onome, tko si ne može ba sam pomoći....Prava zaštitinica si životinjica, a takva osoba je sigurna sam i dobar čovjek....
Hvala Ti na lijepim riječima kod mene; bio je nezaboravan produženi vikend, uz druženje s Blašom, a Slovačka - moj drugi dom - što reći?! Uvijek predivno vratiti se kući! :))))) Pusa, L+B+G

luki 2 • 31.05.2013. u 20:08

Divan post uz titulu, čestitam ti od srca!

Valcer • 31.05.2013. u 20:12

Mislim da si ovim postom rekla ne samo o sjenici, nego i o sebi, kao ljubitelju života i prirode uopšte.
PS: Sjenicama se sviđa baš ovakvo sanduče, zato su ga i izabrale, da im treba veće i udobnije, našli bi neko drugo, ovako im baš odgovara ovo u ovakvom stanju ...

sve je riječ • 31.05.2013. u 21:33

builderice sori tek sam sad stigao i znam da bih bio puno propustio da nisam ovo vidio! naslovnica-apsolutno zaslužena. zadivila si me!

blogdogg • 01.06.2013. u 01:41

I ne zaviruj u kaslić, jer će napustiti gnijezdo.

Meni svake godine isto, a ondak sam dodal kućice, ali "po propisu", a ne neke bez veze i sad su po kućicama.

https://blog.dnevnik.hr/alexxl/2010/04/1627419794/pismo-od-boga.ht ml

alexxl • 01.06.2013. u 07:08

Prelijep suživot:))

viam inveniam • 01.06.2013. u 07:33

Dobro, jako dobro, je činiti dobro, ha?!

podijeljena1 • 01.06.2013. u 12:56

ANDREA-PISMA, VIOLETTE, FRA GAVUN, MORE LJUBAVI , (WO)MANS' WORLD, BRIGITA 3, DINAJINA SJEĆANJA, TEOBALDIN TEATAR, LUKI2, GOGOO, NEČMENJANKA, BISTRE MISLI BLOG.HR, NEVERIN, VALCER, SVE JE RJEČ, BLOGDOGG, ALEXXL, VIAM INVENIAM, PODIJELJENA1 - hvala svima na podršci ,lijepim riječima i savjetima...ja sam jednostavno u nekim svojim godinama,a nakon što sam upoznala jako puno ljudi u ovom stvarnom svijetu, otkrila veliku ljubav prema životinjama...nakon što nam je u dom došao psić Charlie ,ništa više nije bilo isto...sve, baš sve, životinje volim,suosjećam s njima i pomažem im u životu na sve načine...onim bespomoćnim još i više....naravno pomažem i svim ljudima koji pomoć trebaju u okviru svojih mogućnosti ,nekad i iznad njih...ali definitivno, životinje su moja najveća ljubav, psi i ptičice, posebno...

builderica • 02.06.2013. u 21:04

E baš si me raznježila ....

Emmet • 03.06.2013. u 12:27

EMMET - tako treba :-) što bi bio život bez ljepote i nježnosti ....

builderica • 03.06.2013. u 17:20

srijeda, 15.05.2013.

ASI SE VRATILA DOMA :-))

Oznake: Vjerna Asi...

15.05.2013. u 21:35 • 19 Komentara • Print • #

Lijepa je. I djevojčica je krasna.

Violette • 15.05.2013. u 22:32

stvarno je lijepa i umiljata

U zvijezdama piše • 15.05.2013. u 22:41

asi ko lesi!

blogdogg • 15.05.2013. u 23:53

Predivne, obje! Pusa, L+B+G

luki 2 • 16.05.2013. u 10:02

Divno!!!

šašava mamica • 16.05.2013. u 11:25

sretan kraj..

Euro • 16.05.2013. u 12:52

finalmente :)

Neverin • 16.05.2013. u 13:11

Lijepo ih vidjeti (sličan je Izzy od mog susjeda).

gogoo • 16.05.2013. u 13:59

Lijepo i sretno izgledaju.

gogoo • 16.05.2013. u 14:02

Ne puštati (ispuštati) iz zagrljaja! Da opet ne bi bila šetajuća :))) Pusa, L+B+G

luki 2 • 16.05.2013. u 20:35

Violete,Andrea-Pisma,Blogdogg,Luki2,Šašava mamica,Euro,Neverin, Gogoo-...
Hvala na lijepim riječima i pozitivnoj energiji- Prekrasni su i Asi i Lucija...unuka Štefa iz Priče o Asi...susreli smo se kad je Asi došla u Zagreb na cijepljenje i šišanje...stvarno je posebna,umiljata i prekrasna,prava kraljica...malo smo se družili...a onda se sa Štefom vratila u Zagorje...svoju prirodu, ljepotu i mir...

builderica • 16.05.2013. u 20:41

Hvala Ti najljepša! Udijelila si mi veliki kompliment. Pusa, L+B+G

luki 2 • 17.05.2013. u 10:01

Dvije slatkice :)

ericca_35 • 17.05.2013. u 12:54

Za opisati tu sreću nema riječi.:)

škrpun • 17.05.2013. u 20:04

Ta slatka bića!

fra gavun • 20.05.2013. u 23:35

Bravo! Dva bonbončića...

SvemirskePjesme • 23.05.2013. u 15:59

Dvostruka sreća ....

sve je riječ • 29.05.2013. u 22:10

Srdačan pozdrav i svako dobro!

navratikodmirka • 30.05.2013. u 12:57

Dobrodošla Asi natrag onda..:)

Curica je preslatka :)

Lijep pozdrav želim...

(wo)man's world • 30.05.2013. u 16:17

nedjelja, 12.05.2013.

BRAĆA I SESTRE ....NE RAZUMIJEM!

Nekad pomislim...ako i kad ovo ludo vrijeme prođe...puno toga, mnogima, bit će jasnije...ljudi su na velikim kušnjama...mnogi neće izdržati...na kušnji je savjest...ljudskost...human been...općenito....Mnogi su se sigurno već do sada razočarali u prijatelje...svoje najbliže...Mnogi su tek sad, u recesiji, pokazali svoje pravo lice...koje nije lijepo...koje je nešto što nismo mogli očekivati ni u najstrašnijim snovima...
Nikad nisam mogla razumjeti zašto brat i sestra ne razgovaraju zbog materijalnog, zemlje, ostavštine roditelja...rodbine...pa da meni brat kaže da nije zadovoljan ,da sam ja dobila više,da je moj dio bolji ,veći ...ja bih mu prepustila svoj dio,sve ako želi...ako će ga to usrećiti...
U materijalnom nije sreća....Sreća je i samo je u malim stvarima...
Evo i priča....
Ines je djete uspješnog oca, poduzetnika...jednog od prvih velikih poduzetnika u Hrvatskoj u svojoj branši...Radila sam s njim...Davno...U svemu pravi čovjek...Imao je dobre radnike,cijenio ih ...dobro plaćao ...i iz godine razvijao svoj biznis onako kako to rade pošteni i radišni ljudi...Umro je od teške bolesti...Iza njega ostao,uhodan posao, sin i kćerka...Sina sam jednom vidjela...doveo ga je na ugovaranje posla...Već tada sam pomislila...Bože,stvarno je istina da su djeca uspješnih..nesposobna...Ne mora to biti,naravno...Ali njegov sin je to već tada pokazivao..šutljiv...tupog pogleda...za sve nezainteresiran...
Ono što je godinama stvarano...sad je nakon smrti oca...ostavljeno na milost i nemilost sina i kćerke...Sina...jer sesti je odmah zabranio da se mješa u poslovanje tvrtke...Dao joj je minimalnu plaću i izjavu kojom potpisuje da je tvrtka bratova i on ima pravo raditi s njom što hoće...Bila je preplašena...Sve je potpisala...
Poslije su joj savjetovali da ne dozvoli da joj uzme i svu imovinu ,da angažira odvjetnika..
Teškom mukom odlučila se na to...jer samohrana je majka...a minimalac nije dovoljan za odgajati dijete...a otac je imao i nekretnina koje su ostale iza njega,mama je ranije umrla...
...Jednog dana, slučajno odlazeći u Općinu kako bi se informirala o uvjetima iznajmljivanja stana ... saznala je uvidom u spis da je brat pronevjerio njen potpis...kako bi otvorio hostel u objektima tvrtke njihovog oca ,a gdje je i Ines bila suvlasnik.
Predstavio je svoju ženu kao Ines i ona se potpisala kao suvlasnik koji prepušta svoj dio Davoru,svom mužu. Nitko nije tražio osobnu kartu ženi i to je prošlo.
Ines je otkrila prevaru i odvjetnik joj je rekao da ljudi iz Oćine naprave kaznenu prijavu protiv Davora, a ako oni to ne učine da će ona, Ines prijaviti općinsku službu koja je dopustila da se to dogodi...
Tjedan dana nako toga Ines je dobila obavijest da je prijava napravljena od strane općinske službe...I sad je proces u tijeku...
Ja se pitam...Kakvi smo mi to ljudi... Brat sestri neće pomoći ...Što očekivati od drugih...
Zašto se događaju ovakve stvari...Njihov otac je bio dobar i pravičan čovjek...Što je to u ljudima...Zlo zvano "Ja i samo ja"...A sve to je kratkog vijeka...Kao i život...Pa zašto onda...Ne razumijem!...A muči me !

12.05.2013. u 21:15 • 5 Komentara • Print • #

srećo moja ovo što pišeš nije niti će biti jedini primjer oduzimanja i prepiranja oko pokretnina i nekretnina nažalost nitko od nas ne razmišlja da iza nas ostaje nekoliko različitih karaktera iako su u krvnom srodstvu različiti su jedan bi sve, a drugome nije potrebno ništa jer on je to zaslužio s obzirom što je sin a ona neka se pati i njega moli da joj pomogne.
zakonski ima pravo na polovicu cjelokupne imovine u nekretninama, pokretninama bankovnim računima iza pokojnika to znam sigurno jer to je članak OZ-a i svaki sud će biti na strani oštećene osobe samo što za to treba imati dovoljno živaca, na koncu konca dobiti će ono što joj pripada
braća ponekada znaju biti velika razlika a to su krivi sami roditelji jer uvijek je jedno dijete za njih vrednije od onog drugog a to je žalosni s obzirom da su djeca istih roditelja

U zvijezdama piše • 12.05.2013. u 21:04

potresno, al istinito. takvih slučajeva ima brdo. sjećam se kod nas u istri kad su se dijelile talijanske penzije, ajmeee šta je bilo cirkusa...!?
jedna susjeda moja ima brata koji plovi i on joj je dao pare da mu kupi plac do njenog. onda su njegov brod zatočili gusari na guamu i tražili otkupninu od brodovlasnika. ona se ponadala da su ga gusari ubili i digla sebi apartmane i sad on živi u tom apartmanu i bori se sudski da dokaže da je to njegov novac...užas! super tema builderice!

blogdogg • 12.05.2013. u 23:55

a takvih primjera ima mali milijun..

Euro • 13.05.2013. u 08:52

Pohlepa. Ubitačna . I tko bi znao zašto joj neki ne mogu umaći.

Vitae... • 14.05.2013. u 00:43

Pohlepa! Ima toga puno na ovom svijetu. Otac je za života mogao raspodijeliti imovinu i obučiti djecu gospodarenju istom. I roditelji vjeruju da su te vještine genetske. A nisu.
Odgoj je presudan, u nekim se obiteljima muška djeca drže kao nasljednici, radi prezimena i loze koja pod istim prezimenom ide dalje.
Uzroci su u sistemima koji su podizali tu djecu. Jedno ugrožava ono drugo. Ono drugo ne umije postaviti jasne granice i zauzeti se za sebe.
Poučna priča.

Violette • 14.05.2013. u 12:14

nedjelja, 05.05.2013.

OZZY

Da se predstavim...Ja sam Ozzy...Malo sam nestašan i glumim
šerifa u svojoj četvrti , a u stvari sam jako nježan i željan pažnje
i ljubavi...Mnogi to nisu skužili pa sam osjetio i njihove prezirne
poglede i nogu u riti...svašta sam osjetio...ali opraštam im...To su samo ljudi...
Malo sam zbunjen i nemam pravog gazdu koji bi me učio i vodio,
kojeg bi slijedio i bio mu vjeran i zahvalan...
Moje gazde su malo prezaposleni ljudi...Imaju previše problema
i premalo vremena za mene...A ja bih se tako želio igrati, istrčavati po
zelenim livadama ,kako me to Sara naučila...Slušao sam je...
Sve sam je slušao...Hodao sam joj uz nogu...Sve što je rekla ja sam
napravio...Pojeo sam sve što mi je stavila u posudicu i ako i nisam bio
gladan...Sve sam napravio Sari za ljubav...
Ali Sara ima drugog psa...Mora brinuti o njemu...O meni je brinula kad
su moji vlasnici bili odsutni...Bilo mi je super...Sara je točno znala gdje idemo, znala je da volim trčati pa je trčala sa mnom...
Sara je bila prekrasna prema meni...Ali nema vremena za mene...Znam da joj je to žao...Ima drugog psa s kojim se igra i o kojem brine...
Moji vlasnici su ipak odlučili da trebam naći novog gospodara...nekog
ko će brinuti o meni kao Sara o svom Charliu...Odlučili su...
Sara pomaže da nađemo nekog ko voli male mješance lovačkog psa,
sa dlakom boje meda i melankoničnim medastim pametnim okicama...
Već je ona obavijestila neke udruge preko kojih se psi mogu udomiti
jer ona i volontira u jednoj od njih...
Ja bih volio da se moj gospodar ili gospodarica sami jave...Sve bi
ih slušao...Spreman sam učiti ...Nisu mi još ni tri godine ,nešto sam
već i naučio...Jako mi je potreban dom i toplina i netko ko me voli
i koga ja volim...tko će biti moj autrortet i čvrsta ruka,vođa..To mi treba..
...Kome ću pripadati i znati da je on moj dom...Sad sam malo zbunjen...
Nemam pravi dom...Jer moji vlasnici su prezaposleni ljudi i nemaju
dovoljno vremena za mene...
Sve vas volim i molim da se javite ako vam treba jedan privrženi nestaško,
melankoničnog pogleda...zdrav i zaigran...

Oznake: pas, dom, Vođa

05.05.2013. u 20:34 • 24 Komentara • Print • #

Presladak je.
Ne mogu :(

. • 05.05.2013. u 21:47

Samo onaj tko ima ljubimca zna koliko duboko pod kožu se zavuče, imam
je inače me ne bi trebalo nagovarati.:)

fra gavun • 06.05.2013. u 00:07

Eto, i ja kao i Sara imam već nestaška o kojem moram brinuti.
Napisala si predivan post... i baš zato mislim da će Ozzy naći sebi gospodara i dom! :))

Teobaldin teatar • 06.05.2013. u 08:39

Jozo i Pepi su mi zabranili samu pomisao na takve poduhvate :)

Neverin • 06.05.2013. u 10:33

Nažalost, kad sam ja u pitanju to je nemoguća misija ....

Emmet • 06.05.2013. u 13:50

Gle ti, ma znao sam ja da 'ko voli šljakere, voli i cucke :-))

Kod mene nema mjesta, osim ako nećeš da ti dam na stan i hranu nekoga od ukućana...evo , pada mi na pamet punica, na primjer , he,he...onda može.

Bobi bi bio sretan da dobije kompanjona. Ima petnaest godina i malo je čangrizav, ali nije loš i onako, duševan je pas, vuče više na gazdu:-)))

magle dolaze • 06.05.2013. u 15:02

Bravo! Tko voli životinje... taj...

Pozdrav!

SvemirskePjesme • 06.05.2013. u 18:29

Drag je, pas se veže za svog vođu pa se vode međusobno. Stvarno je važno imati vremena i uvjeta. I čitava obitelj ima posla oko potreba jednog psa.

Violette • 06.05.2013. u 21:00

Presladak je. Da imam kuću, bilo bi mjesta za njega. Za stan nije.

Valcer • 07.05.2013. u 06:15

Ne mogu nikada naci rijeci za one koji nabave psa i onda nemaju za njega vremena. A nacin na koji upozoravas na ovu pojavu je zaista originalan.

brigita3 • 07.05.2013. u 08:45

divan je...i Sara je divna...još se oporavljam od gubitka mojih ljubimaca koji su bili preko petnaest godina kod mene, pa nisam spremna, treba proć vrijeme, kažu da je vrijeme lukavo...

Sarah Bernardht • 07.05.2013. u 11:18

dobro ti jutro... nemamo dovoljno prostora da bi Ozzy bio sretan kod nas... želim da ga pronađu oni koji će mu darovati ljubav i sreću...

tvoj tekst i slike bude sjećanja na sve one psiće koji su bili djelić mog djetinjstva i mladosti...

hvala ti na posjeti i divnom komentaru u mom svijetu...

carpe diem...!

Dinaja • 08.05.2013. u 08:02

da nemam maxa i patiljastog zeku uzela bih ga ja, ali sigurna sam da će pronaći pravog gazdu dobrog srca i da će biti sretan i on i novi vlasnik
ugodan ti dan

U zvijezdama piše • 08.05.2013. u 09:03

3 komada ( tri ).....na lageru...i da je po meni ima bi ih još...
fala na posjetu i komentaru....i meni treča...:)))

nisan EL DIABLO • 08.05.2013. u 10:01

Volim životinje na svoj način i sigurno više od "ljubitelja" koji ih ostave na cesti kad idu na godišnji! Od djetinjstva vučem neke fobije..a i kasno je
da se o ovim godinama upuštam u tako zahjevne obaveze, pored onih koje imam.

Sjećanje i osvrti • 08.05.2013. u 10:05

Dobro mi je sve ovo znano, nebrojeno sam puta bila privremeni udomitelj koji je postao trajni udomitelj. Od kada znam za sebe u društvu sam životinja i ne mogu zamisliti drukčije. Trenutno imam psa i četiri mace. VJERUJEM da će Ozzy naći srce koje će ga prigrliti:)

viam inveniam • 08.05.2013. u 16:56

pozdrav odakle si
pog cetirigospe
rktkarizma
vapajgolgote
rijeczivota blog
por zajednicaemanuel

don branko • 09.05.2013. u 05:33

Jako dirljivo. tako mi je žao tih jadnih napuštenih životinja, posebno pasa. inače sam veći ljubitelj mačaka (trenutno ih imam 7) no one se ipak lakše znaju snaći nego psi.
Lijep pozdrav i hvala ti na predivnom komentaru kod mene.

kolumna jedne superžene • 10.05.2013. u 07:31

Poštovana, ni moje polastoljetno "bavljenje" poezijom, na sve moguće načine, nije mi pomoglo da shvatim Vaš komentar. Tisuće hiljada stranica teksta (svakojakog) napisah i osjetih se pred Vama nemoćan. Nejak. Slab. Negdanji pir između zahrđalih križeva razaspetih između stoljeća smatrao sam - pobjedom. O tome sam pisao još 1972. godine i nisam se bojao reći Aralici; Ivane, pjesniku daj najbogatiju tepsiju napunjenu smrdljivom kožom onih koji ne mogu shvatiti što je RIJEČ...SMRT.....LJUBAV.....SAN....što je Bog koji je rođen u našem grijehu i što je to boginja koju samo moje oči vide u kamenu.

andriano • 10.05.2013. u 09:49

Lijepa priča o Ozzyju s medastim pogledom, zaista mi je žao tih napuštenih pasa koji lutaju okolo i gledaju ljude očekujući pomoć.

gogoo • 10.05.2013. u 13:31

Ne znam koji je danas dan...je li ti možda znaš?

andriano • 10.05.2013. u 21:48

HVALA VELIKA SVIMA NA PODRŠCI I LIJEPIM RIJEČIMA...OZZYJA SU VLASNICI DAN KAKON ŠTO SAM NAPISALA POST ODVELI U AZIL GDJE ĆE SE NAKON SOCIJALIZACIJE ZATRAŽITI UDOMITELJ PO UVJETIMA AZILA...POSJETIT ĆEMO GA ....USKORO...

builderica • 11.05.2013. u 11:28

pozdrav

don branko • 11.05.2013. u 17:00

Psić ne treba socijalizaciju, psić je taj koji socijalizira obitelj i drži je na okupu. Imati psića je nešto najljepše na svijetu. Pogotovo jednog ovakvog, pametnog i prelijepog. Pas je središte obitelji i oko njega se svi okupljaju i svi imaju nešto reći. Stoga preporučujem obiteljima s djecom, posebice roditeljima, kojima se čini da su im djeca odlutala mislima ili da su im roditelji postali dosadni, ukratko, koji ne nalaze više zajednički jezik, neka usvoje ovog predivnog psića i briga za njega povezat će najčvršće sve članove obitelji. Preobrazba će biti nevjerojatna. Osim toga, svaki psić ima ljekovita svojstva, oslobađa gazde stresa, tjera ih na zrak, čak i kad im se inače ne bi dalo, snižava krvni pritisak itd. itd. itd. Da mene tko pita, uvela bih psiće u obveznu terapiju protiv visokog krvnog pritiska te protiv stresa i drugih bolesti.

lion queen • 12.05.2013. u 13:13

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	svibanj, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31