Pokušavam napisati pjesmu o:
SREĆI !...(sreća može biti i kad odjednom padne
kiša ,a ti imaš kišobran)
VESELJU!.. ( susjed kupio navi televizor LCD i SVI susjedi se vesele)
LJEPOTI!...(evo magnolija procvjetala u punom sjaju u vrtu!)
LJUBAVI!.. ( Iva i Zoran se vole!)
PRIJATELJSTVU!... (sutra je rođendan Sanji ,kupit ću joj nešto,od
srca!)
Posvećenu Svima .......
Dobrima,da ostanu dobri!
Drugima ,da postanu dobri!
Tražim uzaludno riječi koje bi mogle izraziti
Sve što mislim i osjećam.................
Pokušavam napisati pjesmu o:
CVRKUTU PTICE !...(tu je na procvjetaloj krošnji jabuke)
SMIJEHU DJETETA!...(samo sam se skrila iza zavjese i evo ga!)
MIRISNOM USNULOM PUPOLJKU!...(ljubičice sramežljive!)
MILOM POGLEDU MAJKE!...(u njemu ima ljubavi do «crne
rupe» i dalje)
RUCI U ČVRSTOM ZAGRLJAJU DRUGE!...(tko i što im može
učiniti tako jakima?!)
Posvećenu Svima.........
Da probudi radost i rastereti dušu!
Otjera tugu i povrati vjeru!........
...Nemogu, jer TA pjesma je u nama !...Sreća je u malim stvarima!
Otkrijmo je i darujmo dobro jedni drugima!............
LJUBAVI I PRIJATELJSTVA NIKAD DOSTA!
GRADIMO IH DA NARASTU DO «CRNE RUPE» I DALJE!
Pojašnjenje: moje Princeze su ,kad su
bile male govorile da me vole do «crne rupe» i dalje ,jer im je to
bio pojam za beskonačnost ...pa sam i ja njima odgovarala na isti
način,jer svaki drugi odgovor, za njih , NIJE BIO PRAVI!
23.04.2006. u 19:13 •
47
Komentara •
Print •
#
četvrtak, 13.04.2006.
DRAGI MOJI
BLOGERI I BLOGERICE...VEĆ DVIJE GODINE NISAM IŠLA U POSJETU
RODITELJIMA...ONI SU DOLAZILI MENI...EVO OVE GODINE SMO
ODLUČILI SVI IĆI...NAPOKON!
SVE VAS PUNO POZDRAVLJAM, ŽELIM DA SE ODMORITE PREKO
PRAZNIKA I NAPUNITE POZITIVNOM ENERGIJOM ZA NOVE
POBJEDE...KO SLAVI USKRSNE BLAGDANE NEKA MU BUDU SRETNI
I VESELI U DRUŠTVU NAJBLIŽIH I NAJDRAŽIH!
VRAĆAM SE SLIJEDEĆI VIKEND ,S NOVIM POSTOM ,NADAM SE ,DO
TADA PUSU SVIMA ŠALJEM I SVE ,SAMO,NAJLJEPŠE I NAJBOLJE ŽELIM!
13.04.2006. u 08:08 •
43
Komentara •
Print •
#
nedjelja, 02.04.2006.
Moja SLOBODA i ja da li smo na TI?!A VI?.............. Veza SLOBODE i bijele košulje mog djeda?!
MySpace Layouts
Obećala sam Rosemary,dragoj buntovnici ,koja će svojom unutarnjom
snagom,ako je pravilno usmjeri i iskoristi,a sigurna sam da hoće...čuda
po svijetu raditi...da ću napisati nešto o svom shvaćanju SLOBODE...
bez udžbenika,definicija i velikih filozofskih misli ...onako jednostavno...
iz srca.......
..........Počelo je to davne 196 i neke godine...valjda sam tada prvi put
spoznala da sam živa i da sam baš to ja !.......
Baka je djedu peglala bijelu košulju,ja sam sjedila na drvenom velikom
tronošcu (stolcu) kakvog se možete sjećati vi iz Dalmacije,Like,Istre,Bosne
i sličnih krševitih krajeva...drveni stolac ,ručni rad mog djeda...težak
"ko slon"!...Završila baka peglanje...uzeo djed košulju i okreće je,zagleda
sa svih strana i onda odjednom provali iz njega:"..bemti...nisi dobro ispeglala
crtu na rukavima,znaš da ja hoću crtu!" (Djed je bio teška narav,red ,rad i
disciplina...nitko mu se nije smio suprotstaviti...imao je sedmero djece i svi
su točno znali što im je raditi...slušali su bez pogovora)Uzme djed onu
košulju,zamahne s njom i kaže baki :"Sssssssad ću te udariti!
Ja onako,sitna,plava,tanka ko leptirić -tri ili četiri godine sam imala,"uzmem"
(samo sam se za njeg uhvatila)onaj tronožac i kažem povišenim tonom:
"De samo probaj dedo,ti baku,ja ću tebe!"
Poslije se to godinama prepričavalo...djed se počeo smijati ,"a što ćeš ti
bogu li ti tvoga!" uzeo me u krilo i nastavio se igrati sa mnom...zaboravio
je na košulju...puno kasnije ponovo će je spomenuti...
Bila sam njegovo omiljeno unuče ,nikad mi nije rekao lošu riječ,a nema ga
kome nije...Bio je surov,a opet,kad bi se nešto tužno dogodilo,plakao bi
ko' malo dijete...Mislim da je svoju nježnost i dobrotu potisnuo i naučio
živjeti sa maskom zbog straha da mu ne propadne imanje i ostanu bez
ičeg.Teška su to bila vremena,na selu,gdje se trebalo živjeti od rada
na imanju...Ja sam bila samo gost...dolazila sam iz grada sa roditeljima
u posjetu.Voljela sam selo..........nigdje se nisam osjećala tako lijepo,
slobodno i razdragano kao trčeći po seoskim livadama i šetajući s bakom
šumarcima i berući poljsko cvijeće.Tu ljepotu i osjećaje stalno nosim u sebi
nitko i ništa mi ih ne može uzeti i uništiti.....Taj iskonski osjećaj slobode
koji sam osjećala i primila,a koji i nisu osjećali oni koji su tu živjeli ,jer su
imali težak život...
.......................................................................................................
Kroz rano djetinjstvo SLOBODA je za mene značila popet se na drvo
kad nitko nije smio...skočiti s visine s koje su samo hrabri mogli skakati,
plesati po uskoj gredi ...igrati se s dečkima u dvorištu ,dokazivala sam se
sama sebi,probala snage!
U doba puberteta je nastalo zatišje... Sva moja SLOBODA pretvorila se
u SLOBODU čitanja "tona knjiga" i učenje...sve je moralo biti pet!
Mama je govorila da će se srušiti zid na koji sam se naslanjala dok sam
učila,kad se jednom maknem od njega!
Nije vrijedilo,nesigurnost koju mi je donijelo odrastanje,ugrozila je sve
SLOBODE koje sam imala do puberteta.
Osjećala sam se jadno i tužno,ali sam uporno i vrijedno učila...moja
SLOBODA je bila svedena na to da kad dobijem ocjenu manju od 5
kažem profesoru da znam za pet i to mu i dokažem...Morala sam imati
pet (sad svoje cure učim da ocjene nisu važne)
Roditelje nisam puno opterećivala svojim burnim unutrašnjim životom.
Bili su dobri roditelji ,tata je puno radio ,a mama je radila i bavila se
nama djecom kad bi došla s posla...Nikad ništa toj ženi u životu nije
bilo teško uraditi...Ona je zaslužna za sve dobro koje sam u životu
postigla i za SLOBODU za koju sam se uspjela kao osoba izboriti...
Bila je uvijek (i sad je) čista pozitivna energija i onaj koji ti vjeruje
i gura te ...ti to možeš ! ti to znaš!nije to tebi problem!ne brini,sve
će dobro proći,vidjet ćeš!
Nakon faze gimnazije...nježne faze,osjetljive,faze...samoj sebi sam
uskraćivla sve SLOBODE.......nisam znala što i kako s njima...došao
je fakultet.........nove borbe!Strogi profesori,težak,"muški" fakultet
...uzela sam si SLOBODU da baš taj izaberem.IzazivanjeSLOBODE!
I tada kao da je malo oživjela ona troipolgodišnja djevojčica sa
tronošcem...Počela je jasno iznositi svoje stavove,mišljenja,kroz
razne aktivnosti ,pisanje ,rad ...već tada mi je postalo jasno da
nije važno što ti netko kaže ,nego tko ti je to rekao i da li
ti je do njegovog mišljenja uopće stalo...Ta razmišljanja sam
provodila i u praksi...pa mi je jednom mama rekla:"Mala ,ti ko'
da si se rodila u Parizu,a ne na brdovitom Balkanu!"
Ponašanje i življenje u skladu s onim što osjećaš (a da nikom
tim svojim ponašanjem ne nanosiš bilo kakvu štetu...zavist je
dozvoljena)to je za mene "definicija" SLOBODE.
Lijep osjećaj nakon što si nešto rekao,makar se to ne slagalo
s mišljenjem drugih,a rekao si zato što u to vjeruješ,zato što
bi prije"puko'"nego prešutio...to je pravi osjećaj SLOBODE.
.....................................................................................
Problem je što mnogi nemaju tu i takvu SLOBODU i ne žele
da je ti imaš ...otkud ti pravo da kažeš što misliš,pa makar i
u krivu bio!!!Ma molim te lijepo!!!
Snosit ću posljedice za sve što krivo i nepravedno kažem i to
je moja SLOBODA...odgovornost za SLOBODU za koju sam
se izborila ako sam je zlorabila!
Primjer :Priča moj bivši šef nešto jako ozbiljno nekim
važnim ljudima prvi put (ja sam to već stoti put čula)...ljudi
pozorno slušaju i kimaju glavama...ja strpljivo šutim i ne
komentiram iz pristojnosti .Kad su ljudi otišli on se obraća
meni i ponavlja isto to,kao da hoće da mu potvrdim.Kad
hoće onda dobro:"Šefe nemožete meni muljati,ja znam istinu
i ne čujem to prvi put...iz pristojnosti sam šutjela,da vas
ne kompromitiram,ali nisam budala !"
Cjenio me je zbog toga,ali nije to volio.Nije mi mogao"prodavati
šarene laže"!Sujeta mu je bila povrijeđena!
To je ta moja SLOBODA...jednostavno me počne "daviti" ,ako
joj nisam odana!
"Jake" osobe (ne mislim na fizičku snagu)generalno nisu simpatične
ni poželjne u firmama u kojima mora biti gazda,gazda...makar nebio
ni "g" od gazde.Ti ni "g" od gazde vole upošljavati poluproizvode
koji će ponavljati"da moj Matane (oprosti Matane!)" za svaku koju
"g" prozbore i jačati im ego,ali samo do jedne granice...jer sve ima
svoj kraj ...samo SLOBODA znači vječnu borbu ...ali sa samim sobom
...ako se svi izborimo za svoju SLOBODU na pravi način ...bolje ćemo
funkcionirati i razumjeti se u grupama,osjećati pravilnije jedni druge
i "suditi" pravednije jedni o drugima...Zar ovi naši postovi i pisanja,kakva
god ona bila,manje vješta,nevješta,vješta ...nisu putevi kojima dolazimo
do svoje SLOBODE...otkrivamo je jedni u drugima upoznajući
sebe i druge otkrivajući velike sličnosti jednih sa drugima...prepoznajući
sebe u drugima osjećamo se jači ,vrijedniji ,bolji ...SLOBODNIJI!..........
....E ,da ,sad se moram ponovo vratiti na košulju...
Djed se razbolio...imao je već 87 godina...polako je nestajao...nije puno
bolovao...spremao se za "smrt"...surovo,kao i njegov život što je bio...
sve je znao...znao je da je kraj blizu...Uvjek je bio uredan i čist,kad
bi negdje trebao ići,posebno...
Tako i sad kad je kraj bio blizu pozvao je baku...da mu ispegla njegovu
najdražu bijelu košulju...ne znam zašto je bila najdraža,možda zato
što je imala bijeli vez na sebi...baka je peglala i opet............kao
prije mnogo godina,što od tuge ,a što od nervoze loše je ispeglala
crtu na rukavima...
"Kate,kako si ispeglala ove rukave ,srce ti Isusivo!"oglasio se tiho djed...
Rekli su mi da su to bile njegove posljednje riječi...tiho i blago je
preminuo...
On se za svoju SLOBODU nije trebao boriti...rođenjem ju je dobio...
Takva su vremena bila.........a SLOBODA moje bake?!
Dragi moji , djeda i bako,puno vas volim,počivajte u miru i Božijoj
LJUBAVI i SLOBODI !
02.04.2006. u 14:26 •
86
Komentara •
Print •
#