No, evo konačno i mene. Umorna od svega , ali da se javim nakratko.
Ova dva tjedna bila su mi malčice naporna. Od jutra do mraka slušati i skupljati kojekakve podatke, pa to poslije sve prezentirati…..želim jednostavno zaboraviti. Taman kad sam pomislila kak ću se sutra konačno malo odmoriti, neko pametan se sjetio da bi ja mogla sutra skoknuti do posla i obaviti neke sitnice( za koje neki nisu sposobni) koje su pojedinci iz kojekakvih razloga ostavili neriješene. Grrrrrr….
Tješi me to što radim još jedno petnaestak dana, a onda uzimam godišnji (ostalo nešto staroga) pa će Bugga malo da odmara (ako ne računam i onaj tjedan kad imam krizmu ) sve u svemu jedva čekam.

Što se dogodilo od zadnjeg javljanja. Pa krenimo redom…
Prošli vikend došao je moj dragi braco sa svojom ženicom i njihovom fuficom (čitaj Repinčer, malo četveronožno biće ili ti pas ). Čak su bili uranili sat vremena ranije nogo što je bilo dogovoreno, tako da sam bila i malo neurozna kak bi se reklo. Osim toga, braco kupio novi auto (džipa) meni naravno o tome nitko ništa nije rekao. No nije da nisam ništa dobila, bacio se on u trošak i kupio seki veliku Bajaderu.



Ima li što novog na poslu, pa baš i ne. Posla ima puno ali nema tko raditi jer ih pola ima gripu. Mene je zaobišla, jer sam već od devetog mjeseca svoje počela šopati vitaminima, medom i čajevima. Pa smo to izbjegli.


Školskih novosti baš nema puno. Princeza je bila na županijskom iz engleskog. Sprema maturalni rad iz hrvatskog (to je po novom). Ima hrpu knjiga za pročitati.



Kako idući mjesec imamo Krizmu, u petak smo Princeza i ja odlučile ići u grad da malo vidimo što ima. Obišle smo valjda sve dućane što postoje s kompletima, haljinama i cipelama. Svašta vidjele, a cijene prava sitnica. Evo nekih samo okvirno:

Kompleti od 1400 do 4000 kn.
Haljine od 840 do 6000 kn.
Cipele od 100 do 3000 kn.

Hodale smo i hodale. Već sam bila na rubu očaja. Noge su me boljele i bile su kao baloni. No, kad sam već htjela odustati od kupnje i ostati kod prvobitne zamisli o šivanju, Princeza se sjetila da bi još trebale skoknuti do Importanne centra. Makar sam mislila da idemo tamo zabadava dogodilo se čudo. Princeza si je našla komplet, topić i cipele. Ja sam bila oduševljena, a mogu Vam reći da sam uštedjela hrpu love. Sve me došlo oko tisućaka. Ne mogu Vam opisati svoju sreću.
Došavši doma mislim da sam zaspala i prije nego što sam legla.


Sad još moram ubaciti neke stvari u torbu, pa se čujemo za dva tjedna dok se vratim.

Subota. Trebala je biti radna ali sam se izvukla uz obrazloženje da imam obiteljskih problema. No nije to nešto strašno. Jednostavno preko tjedna ne stignem s princezom otići u grad, a treba obnoviti garderobu. Znači trebaju nam nove šuzice, pa tenke, a ostalo da ne spominjem. Digle smo se vrlo rano dok su ostali spavali i išuljale se iz kuće te put pod noge. Prešle smo pola grada , a našle smo samo tenisice. Ostalo ili nema broja ili joj se ne sviđa.
Poslije smo skoknule na kavu da ja dođem k sebi nakon tolikog hodanja.


Nakon sveg tog hodanja počastila sam se novom frizurom.Mama i Princeza malo promjenile look.
Malo se pofarbala, skratila kosu , nabacila zurku i...Princeza se isto malo šišnula.

Sutra dobivamo goste na ručak. Znači opet se moram rano ustati da bi sve bilo spremno dok oni dođu.

Upravo sam gledala Doru. Ne mogu reći da su mi pjesme nešto oduševile imam osjećaj kao da su sve pisane za sprovode, sve nešto laganini….lud:


Princeza uči engleski za županijsko. Jača polovica visi na kompu i u svom je svijetu. Znači meni preostaje da se povučem u sobu i odmaram od svih,no prije toga malo ću pogledati pomrčinu