Što se dogodilo od zadnjeg javljanja. Pa krenimo redom…
Prošli vikend došao je moj dragi braco sa svojom ženicom i njihovom fuficom (čitaj Repinčer, malo četveronožno biće ili ti pas ). Čak su bili uranili sat vremena ranije nogo što je bilo dogovoreno, tako da sam bila i malo neurozna kak bi se reklo. Osim toga, braco kupio novi auto (džipa) meni naravno o tome nitko ništa nije rekao. No nije da nisam ništa dobila, bacio se on u trošak i kupio seki veliku Bajaderu.



Ima li što novog na poslu, pa baš i ne. Posla ima puno ali nema tko raditi jer ih pola ima gripu. Mene je zaobišla, jer sam već od devetog mjeseca svoje počela šopati vitaminima, medom i čajevima. Pa smo to izbjegli.


Školskih novosti baš nema puno. Princeza je bila na županijskom iz engleskog. Sprema maturalni rad iz hrvatskog (to je po novom). Ima hrpu knjiga za pročitati.



Kako idući mjesec imamo Krizmu, u petak smo Princeza i ja odlučile ići u grad da malo vidimo što ima. Obišle smo valjda sve dućane što postoje s kompletima, haljinama i cipelama. Svašta vidjele, a cijene prava sitnica. Evo nekih samo okvirno:

Kompleti od 1400 do 4000 kn.
Haljine od 840 do 6000 kn.
Cipele od 100 do 3000 kn.

Hodale smo i hodale. Već sam bila na rubu očaja. Noge su me boljele i bile su kao baloni. No, kad sam već htjela odustati od kupnje i ostati kod prvobitne zamisli o šivanju, Princeza se sjetila da bi još trebale skoknuti do Importanne centra. Makar sam mislila da idemo tamo zabadava dogodilo se čudo. Princeza si je našla komplet, topić i cipele. Ja sam bila oduševljena, a mogu Vam reći da sam uštedjela hrpu love. Sve me došlo oko tisućaka. Ne mogu Vam opisati svoju sreću.
Došavši doma mislim da sam zaspala i prije nego što sam legla.


Sad još moram ubaciti neke stvari u torbu, pa se čujemo za dva tjedna dok se vratim.