Krletka
Tek toliko da znate, promijenila sam neke stvari u Mojim favoritima, dodala neke likove u listu likova i parova, premjestila sezone u AtS-u i BtVS-u. Nedavno sam iznova pogledala obje serije pa sam u nekim stvarima promjenila mišljenje. Dodala sam još jedan predikat u 'Uvod' jer je preveliki razmak između PG-13 i R. Taj predikat inače postoji u fanficu. Nisam danas stigla otići na druge blogovre, pa ću vas posjetiti za koji dan.
Vrijeme radnje fica je iza ep. “Eternety” iz S1 AtS-a u kojoj glumica iz sapunice sazna da je Angel vampir i stavi mu drogu u piće. Zbog droge na površinu izađe Angelus i malo se poigra sa njom i Angelovim prijateljima. Nitko ne pogine, čak ni glumica (nažalost). Zaslužila je bar nešto slomljeno što drogira druge bez njihovog znanja. Bar ju je Angelus dobro isprepadao - da će joj staviti glavu na kolac itd. >:)
- champion - doslovno prevedeno je prvak, ali kad se to govori u smislu osobe koja brani čast ili nekoga ili se bori u nečije ime, naši su to preveli branitelj. To mi se baš ne sviđa (previše me asocira rat i vojsku), ali ne znam kako bi drukčije prevela pa sam ostavila. Samo da vam bude jasno da u orginalu prvaka i branitelja označava ista riječ
Kategorija: mračni fic, canon
Krletka
(The Cage)
by Cari Kinz
Crni kabriolet je jurio cestom nešto brže od dopuštene brzine. Puni mjesec ga je naizgled pratio i jurio uz njega. Angel je nesvijesno pritisnuo gas, pokušavajući umaknuti nebeskom progonitelju.
Prije tri noći je zamalo ubio dvoje svojih najbližih prijatelja. Nije to mogao samo tako zaboraviti. Ni oni nisu mogli samo tako zaboraviti. O, odlično su se pretvarali - Cordy je bila jednako sarkastična i cinična, Wesley se vratio u ured… Rekli su prikladna opravdanja: nije njegova krivnja, bio je drogiran. Nije mogao ništa učiniti. Sve je kao i nekad.
Samo što nije bilo. Nije mu promaknulo kako se Cordy malo odmakne od njega kada se previše približi. Ili kako mu Wesley ni jednom nije okrenuo leđa, čak se spotičući preko Cordy da ne izgubi Angela sa vida.
Uzdahnuo je, pogledao brzinomjer i malo digao nogu sa gasa. Noćas zaista nije bila dobra noć da ga zaustavi policija. Ne kao da je ikad bilo dobro vrijeme za to, ali imao je dogovoreno. Skrenuvši sa glavne ceste, krenuo je uz zemljanu cestu koja je krivudala uz brdo.
Kada je počela djelovati droga koju mu je dala Rebbeca, pokušao se održati na površini. Osjetio je kako djeluje… bilo je tako dobro. Ali dobro je loše i pokušao je to potisnuti.
Nije bilo koristi. Dio njega koji je držao tamu na uzdi, odlučio je sjesti i opustiti se. Malo odahnuti. Odmoriti se.
Demon se izašao poigrati i taj dio koji je bio Angel, taj dio koji je držao demona zatočenog je sve promatrao.
Angel je malo odmahnuo glavom. Nije više htio razmišljati o tome i osim toga, došao je na odredište.
Na kraju dugog prilaza je vidio obris vile na noćnom nebu. Velika, šipkana vrata su se otvorila kad se auto približio.
Izlazeći iz automobila Angel je primjetio da ga netko čeka na vrhu stepenica koje su vodile do masivnih, dvostrukih vrata od hrastovine.
“Ovuda gospodine,” rekao je čovjek i kad se okrenuo prema vratima i ona su se sama otvorila.
Predvorje je bilo mračno. Krugovi svjetla na mramornom podu su označavali put kojim je išao Angelov vodič. Koliko god se trudio Angel ni sa svojim vampirskim vidom nije mogao prodrijeti kroz tamu sa strane. Svi su mu se osjeti napeli - nije mu se sviđalo to mjesto.
“Gospodar će odmah doći,” rekao je Angelov pratitelj kad ga je uveo u sobu. “Molim vas, raskomodite se.” I sa tim je zatvorio vrata.
Prostorija je bila velika i tri zida su od poda do stropa prekrivale knjige. Četvrti zid je bio veliki prozor načinjen od nekoliko staklenih ploča i iznutra ga je prekrivala mreža velikih očica. Dominirao je miris kože i drva, ali bilo je tu još nešto. Kad je Angel ušao dublje u sobu vidio da je metalna mreža zapravo krletka i unutra je bio sokol. Ptica je dosad gledala kroz prozor, ali sada se okrenula i usredotočila svoj mirni pogled na njega.
Angel je oklijevao. Otkad je postao vampir, naučio je očekivati određene reakcije od životinja. Od uplašenog skrivanja do bezumnog nasilja. Ptica je bila zatvorena i mogla bi se ozlijediti ako tako reagira. Angel nije htio da se to dogodi.
Međutim, na njegovo iznenađenje, ptica je samo trepnula svojim zlatnim očima prema njemu i ponovo se okrenula prema prozoru.
Angel je čuo otvaranje vrata iza sebe. Okrenuo se i ugledao sredovječnog čovjeka kako ulazi u sobu. Ali izgled može varati i iako je bio čovjek, Angel je mogao namirisati magiju na njemu kao da je kolonjska voda.
- Vještac - pomislio je.
Čovjek ga je na trenutak pogledao bistrim, plavim očima. “Onda,” rekao je zatvarajući vrata za sobom. “Vi ste Angel. Moram priznati da nisam znao što očekivati.”
Angel nije znao što reći na to pa je nastavio šutjeti.
Čovjek je prošao uz njega i otišao ravno prema stolu. Zastao je da razmjeni pogled sa sokolom pa se opet okrenuo prema Angelu.
“Molim vas,” pokazao je prema jednoj od stolica ispred stola. “Raskomodite se, g. Angel. Ja sam Sarmatacus i vidim da ste već upoznali Aidana.”
Angelu je trebao trenutak da shvati da govori o ptici.
“Zovem se samo Angel,” rekao je dok se polako približavao stolici. Čuo je da većina ptica nema dobar osjet mirisa; možda ga još nije nanjušio. A kad se to dogodi…
“On zna što ste.” Sarmatacus je opušteno rekao slažući hrpu papira na sredini stola. Sjeo je, isprepleo duge prste pred sobom i pomno promatrao Angela. “Neće, kako ono kažu danas? A da… Neće ‘šiznuti’ zbog vas.”
Sokol je ponovo okrenuo svoju srebrno-sivu glavu i uperio pogled u njega.
“Cijenim vašu brigu,” rekao je Sarmatacus kad je Angel sjeo. “Očito imate iskustva sa tim kako životinje reagiraju na blizinu vampira.”
Angel je odvojio pogled od očiju ptice. “A vi očito imate iskustva sa čitanjem misli,” rekao je oštro. “Hoćete li mi reći što radim ovdje?”
Sarmatacus je zurio u njega na trenutak i Angel mu je uzvratio pogled. Iznenada je Sarmatacus koz nos ispustio zvuk sličan smijehu. “Čitanje misli! Baš!” naslonio se u svojoj stolici. “Mogu čitati misli, ali i bez toga sam vidio da ste zabrinuti da će se Aidan ozlijediti zbog vas.” Zastao je i promatrao Angela na trenutak. “Vrlo se brinute da ne povrijedite druge, zar ne?”
Angel se sa nelagodom pomakao na stolici. “Slušajte, moja prijateljica je imala viziju po kojoj moram doći ovdje. Nešto o prorocima.”
Sarmatacus je kimnuo. “Zapravo ste zbog proročice ovdje. Izgleda da se zanima za vašu dobrobit.”
Angel opet nije znao što reći na to. Pogled mu je ponovo skrenuo prema sokolu i primjetio je da se ptica okrenula na prečki i sada je bila sasvim okrenuta prema njemu.
Sarmatacus je ustao i prišao kavezu. “Aidan je nekad bio prvak u lovu. Njegov vlasnik je dobio pun ormar pehara preko njegove vještine u ubijanju.”
Aidan je nastavio netremice gledati Angela dok je vještac govorio.
“Krilata smrt. Brz i uvijek uspješan. Istinski majstor u umjetnosti umorstva.” Vještac je zastao i ispružio ruku kroz mrežu da pomiluje sokola po krilu. “Isto sam čuo i za Angelusa.”
Angel se trgao, ali nije skrenuo pogled sa sokola. “Životinje ne počinjavaju umorstva.”
“U prirodi? Ne.” Sarmatacus je nastavio milovati Aidanov vrat. Ptica je nastavila gledati Angela. “Ne, u prirodi uvijek postoji razlog za ubijanje. To se ne radi iz zlobe, bijesa ili pohlepe. Samo kad je nužno. Nikad nije… osobno.” Vještac je sjeo na rub stola i malo se nagnuo prema Angelu. “Umorstvo počinjavaju samo takozvani ‘viši oblici života’. Ljudi, demoni… bar oni koji misle.” Pokretom ruke je obuhvatio sebe i Angela. “Samo takva stvorenja mogu počiniti umorstvo. Samo mi smo zlobni i pohlepni. Samo mi zaista uživamo u tome. U pravilu. Ali kao što poslovica kaže, iznimka potvrđuje pravilo.”
Angel je shvatio da ne želi odvojiti pogled od ptice, ali se prisilio da Sarmatacusa pogleda u oči. “Što želite reći? Ova ptica je drukčija? Ovaj sokol ubija ljude?”
Sarmatacus je uzdahnuo i odmahnuo glavom. “Ne mladiću, promašio si smisao do kojeg sam htio doći. Zapravo si ga promašio, otišao preko brda, preko pustinje i nastavio ići.”
“Zašto mi onda ne objasnite?” Angel je gotovo zarežao. Pomislio je kako to postaje zamorno. Da ga taj čovjek samo zavlači i da bi trebao otići. Ali ipak bila je ta vizija… i ptica. Unatoč svemu, želio je čuti priču o ptici.
Sarmatacus se tiho nasmijao. “U redu. Aidan je bio prvak. Lovio je grlice i fazane, prepelice i zečeve. Radio je što god je gospodar tražio od njega. Slušao je svaku zapovjed i drugi sokolari su se divili njegovom gospodaru. Ali nisu znali koja je njegova tajna.”
“Magija?” Angel je pokušao pogoditi nasumice.
“Ne, ne. Nešto mnogo ljudskije od toga. Aidan je bio zlostavljan. Užasno zlostavljan. Od dana kad se izlegao iz jajeta. Njegov gospodar ga je oblikovao u oružje čiste mržnje. Kako nije mogao napasti gospodara, Aidan je iskaljivao bijes na plijenu. Ubijanje mu je postalo sve. Okus krvi njegova jedina radost. Jedino je želio ubijati. Postao je ubojica. Ubojica zečeva i glodavaca, ali svejedno ubojica.”
Ledeni žmarci su prošli kroz Angela. Prizori iz Angelusovih godina su mu bljeskali kroz um dok je gledao naizgled smirenog sokola koji mu je uzvraćao pogled.
“Onda je jednog dana Aidan bio ozlijeđen u lovu. Ne znam što se točno dogodilo, ali našao sam ga kako leži na zemlji, ozlijeđena krila, nesposoban da leti. Kad sam ga našao njegov ga je vlasnik udarao nogom i psovao. Spasio sam ga, odnio kući. Brinuo se za njega dok nije ozdravio.”
“I… postao vam je prijatelj?”
Sarmatacus se glasno nasmijao. “Ma kakvi! Više puta me pokušao ubiti! Nisam bio njegov gospodar pa me se nije trebao bojati i tako me mrzio. Samo je to poznavao - strah i mržnju.”
“Kažu da kad jednom okusiš umorstvo, to ostaje s tobom,” dodao je tiho. “Je li to istina?”
Angel je progutao. Sjetio se što se dogodilo prije tri noći. Kako je sjedio u svom tijelu sa netaknutom dušom i gledao kako Angelus igra smrtonosnu igru s njegovim prijateljima. Razmišljao je o nečemu što je odbijao priznati do sada: Svidjelo mu se. U tom mračnom dijelu uma kojeg ima svaki čovjek, ali njegov je još bio zatrovan dugogodišnjim sjećanjima i suživotom sa demonom. Zar nije jednom rekao Buffy - Ubijanje ne treba demonu u meni, nego čovjeku. To je bio njegov najveći strah - da će demon u njemu ovladati dušom zbog njegove slabosti.
“Da,” rekao je tiho. “Ostaje. Unatoč svemu, to je tu, iznutra.”
“Ah… I mislio sam.” Sarmatacus je zamšljeno kimnuo. “Angele, molim te hoćeš li se približiti prozoru?”
Angel je došao uz vještaca i kroz prozor pogledao uređen travnjak. Mjesec je bio visoko i sve je kupao u jasnom, bijelom svjetlu.
Sarmatacus je pokazao prema maloj kućici sastrane i Angel je shvatio da je to nastamba za ptice sa grlicama.
“Za mnoge moje čarolije su važne grlice, njihovo perje, ponekad krv,” objasnio je Sarmatacus. “Te grlice su vrlo posebne, način kako se postupa s njima, hranu koju jedu, sve je učinjeno da budu prikladne za ono što ih trebam. To su nježna bića; prema njima se mora biti vrlo pažljiv. Kad sam doveo Aidana ovdje nisam znao ništa o sokolovima, znao sam samo grlice. Pa sam se tako i ponašao prema njemu.”
“I pretvorili ste ga u grlicu.” Angel je čuo svoj beizražajni glas i shvatio da je razočaran što ponosan, lijepi sokol nije ono što se čini.
Ali Sarmatacus je odmahnuo glavom. “Ništa takvo.” Gledao je po drveću neko vrijeme. “Tamo,” konačno je rekao pokazujući prema jednom stablu. Angel je pogledao vrh stabla i ugledao sovu.
“Ta sova mi je godinama pravila štetu, uzimala grlice u snu. A kako su i sove magične, nisam je mogao ubiti. Čak i magija bi mogla imati loše posljedice. Ali sada imam nešto bolje.”
Vještac je pokazao prema sokolu. Angel je naglo shvatio da ptica uopće nije u kavezu, da je ispred njega samo staklo - i ne samo to - odmah ispred nje je nedostajala jedna staklena ploča i imao otvor prema vani.
Na Sarmatacusov pokret rukom, soko je raširio kila i iskočio kroz prozor sa tihom elegancijom. Poletio je iznad kaveza sa grlicama i krenuo ravno na sovu. Odletjela je sa Aidanom iza sebe.
“Aidan je sokol, Angele. Lijepo sam se ponašao prema njemu, ali nema te sile koja bi ga pretvorila u grlicu. Njegovi prirodni instinkti grabežljivca su bili izopačeni. Nije bila njegova krivnja, ali svejedno je bio čudovište. Sada je shvatio da postoji i drugi način i iz grabežljivca se pretvorio u zaštitnika. Ne mogu reći što sve još postoji u njemu. Napokon, nitko ne zna što je u drugom. Mogu ga suditi samo po djelima. Samo tako možemo suditi druge, a i jedino je to pošteno. Slažeš li se?”
Angel je šutio na trenutak. Dok je gledao, Aidan se vratio kroz otvor u staklu i sletio na svoju prečku. Ptica je nakratko pogledala Angela, a onda se okrenula da opet pazi na grlice.
“Slažem se,” konačno je rekao Angel.
“Odlično, odlično,” rekao je Sarmatacus potvrdivši glavom. Stavio je ruku na Angelovo rame i počeo ga voditi prema vratima. “A sada, sunce će uskoro izaći i imaš dug put pred sobom.”
Čim su se iza Angela zatvorila vrata, prostoriju je ispunilo bijelo svijetlo.
“Bio si dobar.” Proročica Viših Sila je rekla Sarmatacusu dok je gladila Aidanova leđa.
Sarmatacus je sa uzdahom sjeo na svoju stolicu. “Životinje imaju sreću što nemaju grižnju savjesti.” Malo je odmahnuo glavom. “Vampir sa dušom. Tko bi rekao? Ali jeste li sigurni? Činilo mi se da je još malo neraspoložen.”
“Um branitelja je mirniji, “ rekla je odsutno Proročica. “Samo je… zamišljen.”
Kraj
|
