Excedo inferi (1. ep. : IV.)
Ipak sam vam stavila dva dijela jer davno nisam bila na netu. Zamalo sam na sliku dodala i natpis 'Hej, sad je na mene red!' ali uspjela sam se suzdržati. :o) To ionako ne zvuči kao nešto što bi on rekao. Ako niste sad, shvatit ćete kad pročitate post. Znam da je i Angelova kosa trebala biti duža, ali draže mi je kad je kratka, a osim toga a) nemam pojma kako bi to izvela i b) u priči se spominje da će uskoro opet imati kratku kosu pa nije važno...
Mogući nepoznati pojmovi:
- predenje - pisci buffyverse fanfictiona vampire, a posebno Angela često uspoređuju sa velikim mačkama, najčešće panterom ponekad tigrom (a Philip je to još naglasio dajući Buffy mačje oči jer je pila krv vampira). Uz ostale slične osobine - režanje, zubi, žute oči, nečujno kretanje, eleganciju i čistoću (bar u Angelovom slučaju) vampirima su dodali još jednu 'mačju' osobinu - predenje. Kako najvažnijem vampiru u buffyversu u serijama nije ni dopušteno da bude potpuno sretan ili smiren nije ni čudo što se scenaristi nisu sjetili toga. Ali u fanfictionu Angel ima razloga presti :)
- Još dugi put prije počinka (eng. Miles to go before I sleep) - Angel tu citira stih iz pjesme . Stopping by woods on a snowy evening od Roberta Frosta
Predikat - PG-15
Excedo inferi
by Philip S.
1. ep. : Ponovo vidjeti svjetlo zvijezda
10. dio
«Trideset godina,» prošaptala je Willow.
«Plus/minus koju godinu,» rekla je Buffy, pokušavajući zvučati nonšalantno. «Bilo je teško pratiti vrijeme.»
«Dobro izgledaš za svoje godine,» rekao je Oz, polako vraćajući svoju uobičajenu hladnokrvnost.
«Angelova krv je usporila znakove starenja. Pretpostavljamo da starim oprilike godinu dana po desetljeću. Možda manje.»
Giles je skupio prazne čaše. «Ovo je zaista.... nevjerojatno.»
«Trideset godina,» ponovila je Willow. «Onda imaš... opa, imaš skoro pedeset, zar ne? Mislim... opa.»
Tišina je okružila okupljene prijatelje dok su pokušavali probaviti sve što su čuli. Giles je imao sklopljene oči i trljao je korijen nosa. Willow je stezala Ozov lakat sa pomiješanim izrazom zbunjenosti, čuda i tuge. Oz je ponovo imao svoje bezizražajno lice, ali oči su mu se vlažno sjajile.
Buffy i Angel su gledali svoje prijatelje i čekali.
«Onda nećeš se vraćati u školu?» Willow je upitala nakon nekog vremena.
Smjer njenih misli je potpuno iznenadio Buffy. «Pa ja... zapravo nisam razmišljala o školi već... dugo. Ne znam.»
«Trebat će ti leće,» Willow je odmah nastavila. «Ili... ili možda sunčane naočale. Ne, izgledalo bi čudno da stalno nosiš naočale. I moraš paziti kako se smješiš. Bez širokih osmjeha ili će vidjeti zube i...»
«Will, uspori!» rekla je Buffy, zabavljena rijekom riječi svoje prijateljice, iako je Willow upravo spomenula jednu od mnogih stvari o kojima još nije razmišljala. «Idemo korak po korak, može?»
«O, naravno! Oprosti.» Spustila je pogled, a onda se sjetila još nečega. «Znaju li svi? Mislim, trebali bismo nazvati Xandera. On...»
Riječi su joj presušile u grlu kad je vidjela izraz Buffyina lica nakon spominjanja njegovog imena, demonske oči koje su se suzile u bijesne, sjajne proreze. - Naravno!- pomislila je, želeći se lupiti po glavi. - Što sam mislila kako će reagirati nakon što je Xander učinio...-
«Buffy?»
«Znate li što mi je učinio?» upitala je Buffy gledajući u nju. Oči su joj bile hladne poput leda, jantar pun dubokog zamjeranja i dugo hranjene mržnje. «Kladim se da vam nikad nije rekao, zar ne? Što mi je rekao prije nego sam se išla boriti sa Angelusom.»
Willow je spustila pogled. «Rekao nam je, Buffy,» tiho je rekla. «Sve nam je rekao.»
«Znamo da ti nije rekao da će Willow ponovo pokušati izvesti proklestvo,» dodao je Giles.
Buffy je gledala svoje prijatelje. Prošlo je mnogo vremena od tog izdajstva, ali ljutnja koju je gotovo zaboravila se vratila sada kad je bila među ljudima za koje se sve to nedavno dogodilo.
«I što?» rekla je sa tonom punim sarkazma. «Rekao je žalim, glupa greška i to je bilo sve?»
«Nije bilo baš tako,» rekao je Giles, zvučeći umorno.
Willow je odmahnula glavom. S jedne strane je htjela braniti Xandera, objasniti da je donio glupu odluku, da je želio pomoći Buffy. S druge strane se sjetila svih ružnih riječi koje mu je izgovorila nakon što im je rekao. Kako ga je optužila da je ponovo učinio nešto samo iz ljubomore. Oduvijek se želio riješiti Angela i iskoristio je priliku.
I je li Xander ikad pokušao braniti?
«Nakon što si... otišla,» počela je Willow. «Xander nije bio isti. Krivio je sebe za ono što se dogodilo.»
«Ma da mi je znati zašto,» promrmljala je Buffy, očito nimalo zadivljena.
«Buffy, učinio je nešto vrlo glupo,» ponovo je pokušala Willow, «ali...»
«Ništa ali, Will!» Buffy je ustala i počela hodati dužinom prostorije. «Xander je to zatajio do mene zbog svoje sitničave ljubomore i zato sam...»
Zastala je i pogledala prema Angelu, progutavši. Bila je prisiljena probosti ga, poslati ga u pakao. Sve zbog tog glupog dečka.
«Ne znam bi li išta bilo drukčije da sam znala,» rekla je Buffy pokušavajući se smiriti. «Ali izgleda da nikad nećemo saznati, zar ne?»
Willow nije znala što reći na to. Buffy se opet spustila na kauč uz Angela i zatvorila oči.
«Ne želim razgovarati o Xanderu!» Izjavila je. «Ima i važnijih problema. Kao što je razgovor sa mojom mamom.»
Willow je razmjenila pogled sa Gilesom, bezglasno ga pitajući je li joj već rekao. Čuvar je uzdahnuo.
«Nisam razgovarao s njom od dana kad sam joj sve pokušao objasniti,» rekao je Giles. «Kao što sam ti rekao sinoć, ništa nije vjerovala.»
«Pa onda,» rekla je Buffy drhtavim glasom, «možda će povjerovati kad me vidi.»
Angel se zabrinuo kad je čuo bol u njenom glasu.
«Što mislite, što će reći?» Buffy je podigla pogled sa vrlo lažnim smiješkom na licu. «Izbacila me iz kuće, rekla mi je da se ne vraćam. Što će misliti kad se vratim i uz to izgledam kao čudovište?»
Suze su joj počele teći niz obraze i malo se zatresla. Znoj joj je izbio na čelu.
«Kladim se da će mi zalupiti vrata u lice i pobjeći vrišteći!» Buffy se histerično nasmijala, sada se primjetno tresući. «Mislit će da je njena curica želi pojesti.»
Angel je brzo reagirao na njen iznenadan izljev, čvrsto je zagrlivši uz sebe. «Bolje da izađete!» rekao je ostalima.
«Izađemo?» Willow se digla, šokirana Buffyinim ispadom. «Što se dogodilo? Zašto...»
«Prošlo je dosta vremena otkad je dobila moju krv,» Angel je odgovorio, gledajući ih preko Buffyine glave. «Moram...»
Nije završio rečenicu i nije morao. Giles je samo kimnuo ne izgledajući baš sretno, ali potjerao je ostale iz dnevnog boravka da Buffy i Angel imaju nešto privatnosti.
Čim su izašli, Angel je skinuo košulju koju mu je posudio Giles i okrenuo glavu, pritisnuvši Buffyinu glavu prema svom vratu.
«Pij, ljubavi!» šapnuo joj je, nježno maknuvši par pramenova koji su joj se zalijepili na čelo. «Pij!»
Buffy ga je čvrsto uhvatila za ramena malo se pridignuvši i zarinula mu očnjake u grlo. Angel je jedva osjećao bol, učinili su to već toliko puta. Njeno toplo tijelo priljubljeno uz njegovo, njene usne pripijene na njegovu kožu dok mu je pila iz vrata. Iz njenog grla se čulo tiho režanje, dijelovi demoni koje joj je bio prisiljen dati su reagirali na krv.
I on je osjetio glad jer je i za njega prošlo dosta vremena. Oklijevao je što je bilo čudno nakon toliko puta što je pio iz nje. Ali sad je bilo drukčije. Nisu više bili sami u paklu, u nasilnom svijetu u kojem su postojali samo oni i stalna opasnost. Ovdje su bili njeni prijatelji, njena obitelj, opet su u stvarnom svijetu.
- Mnogo toga će se morati promjeniti,- shvatio je u tom intimnom trenutku. Oni će se morati promjeniti. Sumnjao je da će moći opet postati onakvi kakvi su bili nekad. Morat će ovdje naći novo mjesto za sebe, neki način da se opet uklope u ovaj svijet koji su gotovo zaboravili.
Tijekom svog dugog, dugog puta nikad nisu zaboravili na svoj cilj. Povratak na Zemlju. Taj sveprožimajući cilj ih je definirao, davao im snagu da se probude svakog dana, davao im svrhu s kojom su se odupirali očaju. Koliko god to bilo budalasto, znao je da su oboje vjerovali da će sve ponovo biti u redu kad se jednog dana vrate. Sretan kraj.
A sada dok je njegova ljubav pila iz njega, a njegovo lice je poprimilo vampirski izgled i očnjacima je probio kožu njenog vrata da utaži svoju glad, znao je da njihovo putovanje nije završilo. Ni upola.
- Još dugi put prije počinka - mislio je Angel dok je pio. - Još dugi put. -
_____________________________________________________________________________________________________
11. dio
Sjetila se toga sasvim iznenada. Angelova krv je brzo počela djelovati, umirujući snažnu potrebu koju je imala za njom i simptome odvikavanja koji su se tako naglo pojavljivali. Ona i Angel su znali koliko često joj je potrebna njegova krv, ali nedavni događaji su im sasvim zbunili osjećaj za vrijeme.
Kad se oporavila od svog omanjeg šoka prvo što je pomislila je bilo:
- Uh, kako smrdim! -
To nije bilo problem u paklu. Iako je u nekim dijelovima pakla vode bilo u izbilju (zapravo toliko da je bila vrsta mučenja), korištenje vode za nešto drugo osim preživljavanja joj je postalo strano. I nije puno razmišljala o tome otkad se vratila.
A sada joj se pomisao o tuširanju pojavila u glavi i nije joj davala mira.
Angel je samo obavijestio Gilesa da im treba neko vrijeme da se oporave od svega. Kada je spomenuo tuširanje vidjela je olakšanje na Gilesovom licu. Morala se nasmješiti kad je pomislila kakav su nered vjerojatno učinili od njegovog gostinjskog kreveta kad su legli na njega sa svom prljavštinom devetog kruga na sebi.
Dvije minute kasnije su stajali pod vrućim tušem i Buffy je bila uvjerena da je u raju.
Angel po običaju nije ni pomislio na sebe nego je odmah krenuo prati nju. Što joj uopće nije smetalo. Brzo je nasapunao svoje velike dlanove šamponom i počeo ga utrljavati u njenu kosu.
Trebalo mu je nešto vremena da rasplete pletenicu u koju je uplela svoju dugu kosu, ali čim su plavi uvojci boje meda bili slobodni Angel je krenuo na posao. Bilo bi mnogo praktičnije da je Buffy ponekad skraćivala kosu tijekom putovanja, ali nekako nikad nije mogla. To je bila jedina taština koju je zadržala do kraja - trudila se održavati kosu što je bolje mogla. Angel je postao stručnjak za upletanje kose u zamršene uzorke. Sada je jednako uživao u temeljitom pranju njene kose iako je potrošio većinu šampona na to.
Kad je završio sa kosom nakon što je isprao zalihu pepela i prljavštine, ponovo je nasapunao ruke i počinjući sa vratom i ramenima počeo prelazi s njima po cijelom tijelu. Nježno ju je masirao dok se slojevi prljavštine nisu počeli otapati. Kako je išao prema dolje, obratio je posebnu pažnju na dijelove tijela za koje je znao da Buffy voli da ih dodiruje. Mala udubina ispod vrata, nježna koža među grudima, donji dio leđa. Noge su je zamalo izdale kad ju je počeo prati među njima. To je bilo jedno od mjesta koje je uspjela održavati više-manje čistim, ali to se ne bi reklo prema tome koliko je tu posvetio vremena.
Razočarano je uzdahnula kad je krenuo niže, prstima joj čvrsto masirajući bedra. Potapšao joj je nogu da je potakne da digne prvo jedno, pa drugo stopalo i svako je tako izmasirao da je mislila da će se onesvijestiti od opuštenosti.
Kad je Angel završio, koža joj se već poprilično smežurala od duge izloženosti vodom, ali nije dala da izađu ispod tuša dok se ona ne pobrine za njega. Pogotovo nakon onoga što mu je vidjela u očima čim se oporavila od svog šoka.
Ponovo je okrivljavao sebe. Vratili su se u Sunnydale prije pet minuta i opet se počeo okrivljavati. Odmahnula je glavom. Ne samo da je morao reći njenim prijateljima što joj je 'učinio' (i tako joj spasio život, ali uvijek je zaboravljao taj dio), nego im je zbog njena sloma još morao dati demostraciju uživo.
Buffy mu nikad nije ništa zamjerala i ako će mu to iznova morati dokazivati, neka. Iako se nadala da ga je odvikla od toga tijekom njihova putovanja. Zapravo i njega i sebe jer je i ona imala nekih problema jer je tehnički bila odgovorna što su oboje bili u paklu.
Pakao je bio iza njih i ovo je bila sasvim nova situacija. Samo se nadala da neće morati sve početi iznova.
Oprala ga je jednako postupno i temeljito kao i on nju, uživajući u predenju koje mu je pobjeglo nekoliko puta. Kad je završila, vidjeli su da su vjerojatno potrošili Gilesovu mjesečnu zalihu sredstava za tuširanje, ali to ih nije previše brinulo. Bili su smežurani, ali čisti, prvi put zaista čisti nakon tridesetak godina.
Zbog toga se Buffy osjećala odlično i nakratko sasvim zaboravila na bilo koje mračne misli.
*
Naravno, Giles nije imao četku. Prijašnja Buffy bi se vjerojatno našalila na njegov račun, glumeći čuđenje kako Giles sa svojom 'bujnom' kosom ne treba četku. Ali sada je samo bila zahvalna što ju je Willow imala uz sebe.
I još više zahvalna što je četka dospjela u Angelove ruke.
Zamotana u veliki, mekani ručnik, Buffy se sklupčala u fotelji Gilesove gostinjske sobe, a Angel joj je preko naslona raširio kosu i počeo provlačiti četku kroz nju. Ispočetka je bilo nekoliko bolnih mjesta zbog kojih se trznula tu i tamo. Bila je zahvalna što u paklu nije bilo buha i drugih parazita koji vole kosu. To je bilo jedno od rijetkih prednosti.
Angel je ubrzo uspio rasplesti čvorove i četkao joj je kosu dok nije počela sličiti finoj svili. Od njegovih pokreta Bufy je počela presti duboko u grlu. O da, gnjavaža oko održavanje kose svo to vrijeme se isplatila. Na trenutak se bojala da bi mogli izgubiti bliskost i povezanost koju su razvili tijekom godina putovanja. Sada se više nije bojala.
Dok joj je Angel češljao kosu pogledala je u zrcalo pred sobom. Osim vrlo čudnog prizora četke kako se naizgled sama od sebe kreće kroz njenu kosu, vidjela je ožiljak na svom vratu.
Angel je ispočetka uzimao krv iz njenog zapešća jer im je pijenje iz vrata bilo previše intimno nakon svega što su prošli. Za to im je trebalo vremena, mnogo sati razgovora dok se oboje nisu osjećali dovoljno opušteno. Od tog trenutka su postajali sve bliskiji. U svakom smislu.
Ožiljak nikad neće nestati i isto je vrijedilo i za Angelov ožiljak gdje ga je ugrizla već nebrojeno puta. Za Buffy je to bio znak da pripadaju jedno drugom, nešto što ih je povezivalo jednako kao i prstenje koje su još uvijek nosili. Sa smiješkom je pogledala svoj claddagh, malo potamnio i izgreban od godina u lošim uvjetima. Još uvijek nije bila sigurna zašto ga je stavila prije nego je otišla ubiti Angelusa. Niti Angel nije znao reći zašto demon svojeg nikad nije skinuo. Možda su oboje znali na neki način.
«Angele?» Sjetila se svojih ranijih misli.
«Hmm?»
«Nećeš se opet početi okrivljavati, zar ne?»
Šutio je dugu minutu i dalje joj provlačeći četku kroz kosu.
«Kad sam te vidio ovdje,» konačno je rekao, «Ponovo među prijateljima... prije zapravo nisam shvatio koliko sam te promjenio.»
«Oboje smo se mnogo promjenili,» rekla mu je. «Morali smo. To nije ni tvoja ni moja krivnja.» Trebalo joj je dugo vremena da povjeruje u drugi dio te izjave. «Oboje smo se snašli najbolje što smo mogli i sada smo se vratili kući, zajedno smo, a ostalo su samo detalji.»
Okrenula se da pogleda muškarca kojeg joj je zrcalo odbijalo pokazati.
«Trebat ćeš mi, Angele. Još uvijek ne znam što da kažem mami, kako riješiti ono sa Xanderom, da ne spominjem školu i sve ostalo što će se sigurno uskoro nagomilati. Trebat će mi tvoja snaga.»
Naslonio je obraz i zagrlili su se iznad naslona.
«Ti si moja snaga,» rekao je. «I sve što mogu dati je uvijek tvoje, kad god želiš.»
Buffy je sa olakšanjem ispustila zrak. Štogod se dogodilo, snaći će se. Sve dok je njen Angel uz nju.
*
112. dan
U drugom krugu su bili kažnjeni objesni i pohotni, oni koji su činili užasne stvari u ime svojih želja i potreba. Osvajači koji su započeli krvave ratove zbog sitničave ljubomore. Muškarci i žene koji su ubili one koje ih nisu željeli. Dante je napisao da su tu svi oni koji su dopustili da ih ljubav odnese iz života. Buffy je morala vjerovati da je pogriješio u tome. Inače bi mogla pomisliti da i ona tu pripada.
Pitala se što bi rekla Minosu, što bi joj rekao o njenim grijesima da je bila svijesna kad su bili pred njim.
Krajolik pred njima se sastojao uglavnom od stijenja i litica tako da se činilo kao da je neki div zgužvao i razbijao kamenje i zemlju pokušavajući napraviti što veći nered. Stalno su krivudali između ogromnog kamenja i Buffy je opet žalila što nema cipele.
Ona i Angel nisu mnogo razgovarali otkad su prije par tjedana ušli u taj krug. Ne samo zbog gromoglasnog zavijanja vjetra koji je nemilosrdno puhao. Neumoljiva sila je neprestano dizala sjene prokletnika i bacala ih u nazubljene gromade i litice, stalno iznova lomeći njihova tijela. Padali su na zemlju tek toliko da zacijele da bi ih vjetar ponovo podigao. Vrištali su, stalno su vrištali, ali većina se gubilo u vjetru. Buffy je bila zahvalna na tome.
Zbog neprestanog zavijanja pričanje je bilo gotovo nemoguće, ali Angel nije bio sklon razgovoru ni na par više-manje tihih mjesta koje su našli za spavanje. Izbjegavao ju je gledati, čak i kad je potreba za krvlju postajala tako jaka da se morao hraniti iz nje ili kad je ona morala uzimati njegovu krv. Potonje je još malo plašilo Buffy, pogotovo jer joj se ponekad činilo da osjeća kako strana krv radi u njoj, mjenja je, ali brzo se privikavala na to.
Ali znala je da se Angel ne privikava. Krivio se što joj je to učinio. Zahvaljajući njegovoj krvi ponovo je bila zdrava, možda i bolje nego što je bila prije. Sada je mogla bez straha od trovanja jesti rijetke male demone koje su uhvatili, mogla je disati otrovni zrak bez da uništi pluća. Njegova krv ju je spasila, dala joj snagu da izdrži putovanje i uz to održi Angela na životu sa svojom krvlju.
Ali to nije nimalo ublažavalo njegovu bol.
Nakon što je ignorirao sve njene pokušaje da započne razgovor, odlučila je da joj je dosta. Zaustavili su se da prenoće (simbolično govoreći jer se u drugom krugu nikad nije sasvim razdanjivalo) ispod velike iskrivljene stjene koja se nadvijala na njima. Zaklanjala ih je od vjetra i zaglušivala većinu vrištanja.
«Prestani se mrziti!» Buffy je bez upozorenja zavikala na Angela.
Digao je pogled, ali pogledao ju je samo par sekundi i onda opet spustio pogled bez riječi. Buffy nije dala da je opet ignorira i sjela je bliže njemu sve dok ga nije učinkovito zatočila između sebe i kamena. Uhvativši ga za bradu, prisilila ga je da je pogleda u oči.
«Ne mrzim te!» rekla mu je naglašeno. «Angele, nikad te ne bi mogla mrziti čak i da mi daš razlog za to.»
Zatvorio je oči. «Buffy, ja...»
«Spasio si mi život. To je sve. Istina, bila sam malo u nesvjesti pa me nisi mogao pitati slažem li se, ali pristala bi. Bila bih mrtva da mi nisi dao krv i ne želim misliti što bi se onda dogodilo sa mnom.»
Naglo je otvorio oči, iznenađen.
«O čemu govoriš? Buffy, kako možeš misliti... ako postoji nešto poput raja, onda bar ti od svih ljudi...»
«Stvarno?» prekinula ga je sa sjajnim očima. «Slušaj, znam da me vidiš kao neki uzor dobrote, ali pogledajmo činjenice, može? Nekoga koga volim sam svjesno poslala u pakao, doslovno.»
«Da spasiš svijet,» promrmljao je. «Od mene.»
«Od tvog demona, Angele! Sjećaš se što je rekao Minos? Nemaš za što biti kažnjen. Za ništa! Kad će ti to ući u tu tvrdu glavu?»
Prislonila mu je ruku na obraz, «Toliko te volim, Angele. Trebam te, ne zbog tvoje krvi, nego zato jer si to ti. Ne mogu uspjeti sama. Ne mogu podnijeti da se povlačiš od mene zbog ovoga.»
Zgrčio je usta i opet spustio glavu.
«Ne bi trebala prolaziti kroz ovo,» prošaptao je nesigurnog glasa. «Ne zbog mene. Trebala bi biti kući sa svojim prijateljima i obitelji, ne...»
«Izabrala sam doći ovdje s tobom, idiote!» zavikala je na njega. «Moj izbor, ne tvoj. Kad ćeš više prestati sa tim 'nisam vrijedan' sranjem? Ni to nije tvoj izbor. Moj je i izabrala sam.»
Naslonila se na njegova široka prsa, suzama vlažeći ostatke njegove svilene košulje.
«Kad ćeš više shvatiti da želim da budemo zajedno? Radije sam ovdje u paklu s tobom nego na Zemlji znajući... da sam te poslala...»
Nije mogla nastaviti. Zašto ne može shvatiti? Ništa nije njegova krivnja. Ona je digla proklestvo i oslobodila Angelusa na svoje prijatelje i obitelj. Ona ga nije mogla spriječiti da ubije Jenny i tko zna koliko nevinih jer je imao voljeno lice. Ona ga je probola mačem i poslala ga u pakao da spasi svijet pun ljudi koji joj svi zajedno nisu značili ni upola koliko on.
Sa oklijevanjem Angelove ruke su je polako zagrlile, držeći je dok su oboje plakali.
«Ako... ako me ne mrziš zbog onoga što sam učinio,» počeo je drhtavim glasom. «Onda, voljena, vjeruj mi da ne mrzim ni ja tebe. Bila si u nemogućoj situaciji i učinila si što si morala bez obzira koliko ti bilo teško. Nikad nisam bio tako ponosan na tebe.»
Nesigurno se nasmijala, ne videći ništa od suza. «Ponosan si što sam te probola?»
Bilo je toliko boli i ljutnje na sebe u tih nekoliko riječi. Angel ju je zagrlio malo čvršće i zagnjurio lice u njenu kosu želeći je zaštiti od svega što bi joj moglo nanijeti bol.
«Volim te, Buffy. I... bila si u pravu. Uspjet ćemo zajedno. Hoćemo.»
Nastavili su satima razgovarati, ogoljujući srce i dušu jedno drugom dok je vani urlao vjetar i kršio tijela griješnika o oštre stijene. Hladan kamen pod njima je bio mokar od njihovih suza, ali one su uskoro presušile.
Prije nego su išli spavati te noći, Buffy mu se približila i okrenula glavu, nudeći mu vrat. Sa očima konačno slobodnim od suza, prihvatio je njenu ponudu.
12. dio
Buffy se probudila ne sjećajući se kad je zaspala. Ali nije se brinula jer je osjećala poznatu prisutnost Angela uz sebe. Njegove ruke zagrijane od dodira njene kože su je grlile, prsa koja je koristila kao jastuk su se ravnomjerno dizala i spuštala od njegove navike disanja.
Nije se htjela dignuti.
Tada se sjetila da su opet išli spavati nakon što je Angel završio sa češljanjem njene kose. Čisti krevet im bio neodoljiv nakon što su nakon dugo vremena ponovo i sami bili čisti. Tek je onda shvatila da uopće nisu ni pomislili na Gilesa, Willow ili Oza. Razmišljanje o bilo kome osim jedno o drugom im je postalo strano.
Ugledala je sat na zidu. Trebalo joj je neko vrijeme da shvati što pokazuju kazaljke (odavno nije vidjela sat), ali uskoro je vidjela da su spavali samo nekoliko sati. Prošlo je podne, još uvijek je bio prvi dan otkad su se vratili.
Zar su se stvarno vratili sinoć? Činilo joj se da je prošlo više vremena.
Angel je još duboko spavao uz nju. Namješila se dok ga je gledala. Lice mu je bilo čisto, bez prašine i zemlje, njegova tamna kosa raširena iza njega, na licu je imao smiren smješak. Rekao joj je da će se prvom prilikom ići ošišati. Sada mu je smetala kosa jer mu je padala na lice otkad ju je oprao, a nije ju je imao namjeru vezivati kao što je nekad davno imao običaj. Bilo joj je malo žao zbog toga, naučila se da ima dužu kosu. Pustila ga je da spava. Dovoljno je često ostajao budan da pazi dok je ona spavala.
Kad se pažljivo izvukla iz njegovih ruku sa zadovoljstvom je otkrila da im je netko ostavio čistu odjeću. Kože koje su nosili u paklu ležale su ostavljene na podu na prljavoj hrpi zajedno sa njihovim oružjem. Gadila joj se pomisao da ih opet obuče.
Puno bolje su joj odgovarale traperice, bijela bluza i sandale. Sve je mirisalo čisto kao da je nedavno oprano. Mršteći se, pokušala se sjetiti je li to možda njena odjeća koju je ostavila u rezervi kod Gilesa ako joj bude trebala nakon nezgodne patrole. Nije bila sigurna. To joj se činilo kao nešto što bi prijašnja Buffy učinila, ali nije se mogla sjetiti.
Sliježući ramenima, Buffy je krenula u prizemlje.
*
Willow je sjedila na kauču sa laptopom u krilu, zadubljena u rad. Buffy se vratila. Buffy i Angel su se vratili. To joj se stalno ukrug vrtilo u glavi. Oboje su se vratili nakon što su trideset godina proveli u paklu.
Willow se djelomično osjećala odgovornom za to. Da je bar uspjela prvi put izvesti prokelstvo prije nego su ih napali vampiri. Ili možda... namrštila se na misao, da nije pokušala izvesti proklestvo drugi put, uspješno, onda bi Angelus, a ne Angel bio poslan u pakao. Buffy sigurno ne bi otišla s njim, zar ne?
Odmahnula je glavom. Prošlost je prošlost. Buffy je ovdje, vratila se i bilo je sigurno da će trebati pomoć da se ponovo uklopi u ovaj svijet.
Willow je pokušala racionalno pristupiti problemu. Dobro, Buffy je bila tamo trideset godina, ali tu je prošlo samo tri mjeseca i ona nije izgledala nimalo starije tako da to neće biti problem.
Sljedeći problem: policija ju je još tražila. Nisu je više sumnjičili za umorstvo, ali zahvaljujući gđi Summers su sada mislili da ju je otela neka motoristička banda. Valjda će to biti riješeno kad Buffy bude razgovarala sa mamom.
Sljedeći problem: Buffyin izgled. Trebat će posebno napravljene leće da sakrije oči. Očnjaci neće biti problem sve dok pazi da se ne smiješi previše široko. Willow nije znala ima li još, manje vidljivih promjena na njenoj prijateljici, ali o tom potom.
«Što radiš?»
Willow je skoro pala s kauča kad je netko progovorio uz nju, laptop joj je skliznuo sa krila. Samo se zbog munjevito brze ruke nije razbio na podu. Willow je digla pogled i vidjela da joj se smiješi Buffy.
- Malo preširoko - primjetila je. - Vide se očnjaci.-
«Oprosti!» brzo je rekla Buffy. «Nisam te htjela prepasti.»
«Ne, u redu je!» odmah ju je išla uvjeriti Willow. Morat će se prije ili kasnije priviknuti na promjenjen izgled svoje prijateljice. «Samo sam... mislila sam da ćete ti i Angel spavati cijeli dan kad je on... i ti... jesi li? Mislim, možeš li?»
Pokazala je prema danjem svjetlu koje je ulazilo kroz Gilesov prozor. Buffy ga je pogledala sa izrazom koji je bio mješavina čežnje i straha kao da se jednim dijelom želi sakriti od svjetla, a istovremeno želi izaći i sunčati se.
«Ne znam zapravo,» priznala je Buffy, nervozno trljajući ruke. «U paklu nije bilo sunca. I... Angel je rekao da ne možemo biti sigurni koliko daleko promjene mogu ići. Mislim, još imam odraz i sve, ali ne mogu ući u kuću bez poziva.»
Willow je kimnula, Giles joj je rekao za to.
«Hoćeš pokušati?» crvenokosa je upitala.
*
Minutu kasnije Willow je držala spremnu kantu punu vode za svaki slučaj dok se Buffy približavala suncu. Zastavši uz sam kvadrat sunčevog svjetla, polako je ispružila ruku dok joj sunce nije dodirnulo prste.
Osjećaj je bio... čudan. Nije se zapalila što je definitivno bilo dobro, ali nije bilo onako kako se sjećala. Znala je da je vrlo blijeda. I da nema vampirske krvi u njoj trideset godina bez sunca bi bilo sasvim dovoljno za to i znala je da će sigurno dobiti opekotine kad prvi put bude bila duže na suncu. Svejedno, osjećaj je bio čudan.
«Ne vidim dim. Ili vatru,» rekla je Willow još držeći kantu.
Buffy je zatvorila oči, koncetrirajući se na osjećaj. Bilo je kao da joj nešto točno ispod kože vrišti da se miče sa sunca, naglašavajući argument sa osjećajem da joj tisuće mravi vrve pod kožom, ali to je bilo sve. Bez gorenja, dima čak ni peckanja.
Izdahnula je u olakšanju i bez daljeg razmišljanja krenula prema vratima na otvoreno.
To je bila pogreška.
Koža joj možda nije bila osjetljiva na sunce, ali oči sigurno jesu. Svjetlo ju je napalo kao tisuću iglica odjednom. Okrenula se sa zvukom nelagode, rukama prekrivajući oči.
«Buffy, jesi li dobro?» Willow se brzo približila.
«Jesam, samo... tako je svjetlo. Previše svjetlo.»
Willow je mislila da nije posebno svijetao dan. Zapravo je bilo i malo naoblake, ali onda je pomislila da su Buffyine nove oči vjerojatno puno bolje prilagođene na potpuni mrak. Sjetivši se, Willow je izvadila iz džepa sunčane naočale koje je donijela za Buffy. Zapravo ih je donijela da joj služe za skrivanje očiju, ali izgleda da će imati višestruku namjenu.
Buffy je stavila naočale i ponovo je mogla vidjeti.
«Hvala Will, spasila si me!»
Dan je bio predivan. Bar dok je nosila tamne naočale.
*
Odlučila je čim je otkrila da po danu može ići vani. Mora ići vidjeti svoju majku. Odmah. Prije nego izgubi hrabrost. Velikim dijelom je htjela čekati sumrak da Angel može ići s njom, ali potisla je to. Voljela je Angela, voljela ga je više od ičega na svijetu, ali to je bio njen osobni demon, ne njegov. I Angel sigurno ne treba uvrede koje bi mu mogla reći njena majka.
Nerviralo ju je što je trebala Willowinu pomoć da nađe put od Gilesovog stana do svoje kuće. Trebala bi se sjećati puta. To je ipak njen dom, zar ne? Ili je bar bio dok joj majka nije rekla da se ne vraća. Nikad.
- Jesam li zaista spremna na ovo? -
Hodanje po suncu joj nije poboljšalo raspoloženje jer joj se osjećaj iritacije proširio po cijelom tijelu dok se nije počela kretati kroz sjene što je više moguće. Sumnjala je da će moći opet biti na suncu dovoljno dugo da provede dan plaži i slično. Demonskoj krvi u njoj se definitivno nije sviđala ta zamisao.
Svoje kuće se sjećala. Bila je ista, sunce se ljeskalo sa prozora, travnjak je izgledao svježe pokošen. Zastori su bili otvoreni i majčin auto je bio na prilazu.
Njena majka. Kući je. Nešto što se promjenilo su bila njena osjetila. Sada su bila oštrija i osim osjetljivosti na svjetlo mogla je osjetiti nečiji miris u kući.
Zapravo miris dvoje ljudi. Mogla je samo pretpostaviti da je jedan majčin jer se zadnji put srela s njom prije promjena, ali znala je čiji je drugi miris.
Što Giles radi u kući njene mame?
Buffy se približila kući. Nešto u njoj je odahnulo od olakšanja kad se makla sa sunca i ušla u sjenu velikog stabla preko kojeg se nekad penjala do prozora svoje sobe. Činilo joj se kao da je to bilo prije milion godina, a ne trideset.
«...eću više slušati vaše laži!» Zar je to njena mama? Taj glas tako pun gorčine i bijesa?
«Gđo Summers, molim vas.» To je bio Giles.
«Govorite mi te besmislene priče užasa o mojoj curici. Ne želim to čuti! Ne želim!»
«Joyce, vratila se!» Giles je iznenađujuće glasno prekinuo njenu tiradu. «Buffy se vratila.»
Tišina je ispunila dnevni boravak. Buffy nije mogla vidjeti majčino lice kroz prozor, bila je okrenuta leđima, ali vidjela je da drhti.
«Ne radite mi to,» rekla je je Joyce jedva šapatom. «Ne mogu podnijeti još laži.»
Buffy je bila pogođena kad je čula da njena majka zvuči tako ranjivo i ogorčeno. Bez obzira na ružne riječi koje su pale među njima, Buffy je veoma voljela svoju majku. Prošlo je mnogo vremena otkad ju je vidjela, ali još je sjećala njenog lica, njenog osmijeha.
Na dajući sebi priliku da se pokuša izvući iz ovoga, Buffy je krenula ravno prema vratima i pokucala. Glasovi iznutra su zamukli i čula je korake kako se približavaju vratima. Ključ se okrenuo u bravi.
Buffy je gotovo dahnula kad je vidjela svoju majku prvi put nakon trideset godina. Joyce Summers je izgledala kao da je ostarila desetljeće umjesto tri mjeseca koja su tu prošla. Lice joj je bilo blijedo, imala je podočnjake, kosa joj je bila neuredna.
Joyce nije potisla nagli uzdah.
«Buffy?» upitala je, zureći u nju raširenim očima.
«Ja sam, mama,» rekla je prisilivši se smiješak. «Mogu li ući?»
Kraj 1. epizode
|
