Kupuj dok se ne srušiš (mrtva)
Računalo je popravljeno, ali još imam malo kaosa sa memorijom pa ću zasad još neko vrijeme stavljati 'Exedo...' CD pržilica je najvjerojatnije otegla papke, pa ne očekujte ubrzo nove spotove jer ih nemam kako prenijeti do interneta. Ako se pitate zašto ste čekali više od mjesec dana novi post - za objašnjenje bi mi trebao cijeli post, a ovaj blog nije o tome pa ukratko - uz pokvareno računalo, tata mi je dobio virozu, a onda mi je pas uginuo od epilepsije (kao što sam rekla duga i ne baš vesela priča). Zato sam vam sada stavila puno materijala za čitanje.
Nevezano za to - stavila sam veću sliku uz fanfic Darovi i malo sam promjenila sliku uz fic Kratki pogled. Ako netko pogodi što sam promjenila (prilično je vidljivo), jamčim da ću se potruditi da i sljedeći put budu dva dijela Exeda. A ako ne pogodite, biti ću uvjerena da sam velemajstor za Corel. Valjda ne želite da se umislim :)
- nakrivljene riječi su naglašene
Vrijeme radnje priče je kasna 1. ili rana 2. sezona BtVS-a
Kupuj dok se ne srušiš (mrtva)
(Shop Till You Drop (Dead))
by Jane Davitt (2005.)
e-mail: jdavitt01@rogers.com
Predikat: PG
Ukratko: Što je na popisu za kupovinu šesnajstogodišnjakinje koja je i Odabrana?
Poricanje vlasništva: Svi likovi pripadaju Jossu.
Napomena: Nema spoilera.
Joyce je digla pogled sa novina kad je Buffy ušla u kuhinju. «Ideš van? Nadala sam se da ćemo se danas malo družiti.»
«Misliš na pranje rublja i čišćenje, zar ne? Imaš onaj jezivi 'proljetno čišćenje' pogled,» odgovorila je Buffy, sumnjičavo gledajući majku.
Joyce se pokajnički nasmiješila. «Odmah si me prozrela kao i uvijek. Vjerojatno ću ionako više obaviti ako mi se ne motaš oko nogu.»
«Znala sam da će mi se isplatiti moj 16-godišnji plan,» rekla je pobjednički Buffy.
Joyce ju je malo pljesnula novinama dok je išla do aparata za kavu. «Onda, gdje ideš?» upitala je usputnim tonom.
«U kupovinu. Dosadnu, obaveznu kupovinu. Puno manje zabavno od usisavanja, brisanja prašine i štogod si još planirala.»
«Mogu misliti. Hajde priznaj.»
Buffy se sledila na mjestu sa rukom na kvaki, leđima okrenuta Joyce. «Ha? Mislim, molim?»
«Došla je nova nijansa ruža koju moraš imati do ponedjeljka inače nitko neće razgovarati s tobom, zar ne?»
Buffy je ispustila tihi uzdah olakšanja i okrenula se sa velikim osmijehom na licu.
«Napola točno. Cordelija svih pokušava uvjeriti da nose 'Žar cimeta', ali opaka je prema ne-brinetama. Recimo njena ulizica Harmony; iz daljine samo vidiš par usana kako idu prema tebi. To uopće nije boja za plavuše. Kad se pojavim sa 'Tvojom iskrom', žestokom, voćnom ružičastom, moć mode će biti na mojoj strani.»
«Zvuči odlično. Možeš li kupiti i meni? Dobro bi mi došla promjena.»
«Umm, rado mama, ali trebam predujam džeparca da kupim dva pa...»
Joyce je uzdahnula i otišla do torbice odmahujući glavom. «Sama sam u upala u to. Evo ti deset dolara. I želim ostatak!»
«Volim te, mama!» uzviknula je Buffy, kratko poljubila majku u obraz i brzo izašla da više ne mora lagati.
Dok je hodala niz ulicu dodala je još jednu stvar na svoju mentalnu listu za kupnju. Ruž. Baš. Kao da ikad ima novaca za to. Mogla bi ga recimo samo uzeti, ali nije to više radila otkad je postala Ubojica. Nekako joj je bilo ljigavo koristiti svoju brzinu, spretnost i osjetila Ubojice za krađu.
Posegnula je u džep. Na sreću otac joj je poslao novac da joj nadoknadi što je bio na putu preko vikenda kad ju je trebao posjetiti. Trebalo bi biti dovoljno.
***
Prvo je otišla do zlatarne. Gurnula je vrata i ušla promatrajući dijamante koji su se sjajili na tamnom baršunu. Podsjećali su je na zvijezde koje je gledala na svojim noćnim izlascima.
«Dobro jutro, gospođice,» rekao je postariji čovjek iza pulta. «Došli ste po svoju ogrlicu?»
Nasmiješila se i kimnula. Ogrlica je bila ona sa srebrnim križem koju joj je poklonio Angel. Sa vrata joj ju je otrgnuo demon nimalo zadivljen njenom moći da odbija vampire. Izvukla je ogrlicu iz njegovih mrtvih prstiju nakon što ga je probola njegovim vlastitim rogom (slomio se kad mu je glavu zabila u zid). Lančić je puknuo.
Čim je ogrlicu dobila natrag, stavila ju je oko vrata ispod majice. Bio je dan, ali opreza nikad dosta. Izašla je iz zlatarne smiješeći se kad je osjetila poznatu hladnoću na koži.
Čovjek se malo namrštio gledajući za njom. Buffy je očistila ogrlicu najbolje što je mogla prije nego ju je odnijela na popravak, ali zlatar je primjetio čudnu zelenu tvar skorenu na srebru dok je pod povećalom popravljao potrgane karike. Tvar je bila ljepljiva i od smrada mu se smučilo.
***
Buffy je nakratko oklijevala ispred apoteke, a onda nastavila hodati. Ubojice brzo zacijeljuju, ali svejedno krvare i osjećaju bol. Voljela je pri ruci imati dovoljno zavoja i slično. Zaključivši da ima dosta u zalihi, nastavila je hodati.
***
Sljedeće odredište je bilo na rubu grada; skladište drvene građe ispunjeno mirisom piljevine i svježeg drva.
Buffy je ušla na stražnji ulaz. Sredovječni čovjek je digao pogled kad ju je čuo. «Došla si po još materijala?» rekao sa kratkim smijehom. «Volio bi vidjeti tvoj projekt kad ga završiš. O čemu se ono radi?»
«Minijature. Životinje i... slično. Prilično apstraktno, ali popularno je kod mojih prijatelja.»
«Siguran sam. Onda koje ćeš drvo isprobati ovaj put? Kakva je bila cedrovina?»
«Nije loša,» rekla je Buffy hodajući uz njega prema velikoj kanti sa odbačenim komadima drva.
Razmišljala je o prošlom utorku. Da, kolce od cedrovine je upotrijebila na onim vampirima blizancima. Bili su braća koja su se namjerno upletali u tuče i natjecali se tko će napraviti više štete. Jednog dana su izazvali pogrešne i pretvoreni su u vampire. Izgleda da ih to nije ništa naučilo; planirali su ubiti Buffy čim su čuli za nju.
Vampiri stari jedva tjedan dana su se mislili suočiti sa Ubojicom i preživjeti. Idioti.
Imali su osnovni plan; okružiti je i zbuniti tako da ne zna koga prije napasti. Kao da to nitko prije nije pokušao. Gotovo je zijevala kad je sprašila, izvadila kolac, prebacila ga u drugu ruku i ponovila prašenje. Jednostavno. I uspjela je zadržati kolac što je uvijek bilo plus. Često je znao zapeti među rebrima vampira i nestati zajedno s njim.
Počela je pregledavati kantu, izabirući upotrebljive komade drva bez čvorova i krivina. Kad ih je skupila desetak, otišla je prema prednjem ulazu i ubacila malo novca u kutiju za dobrotvorne priloge koja je stajala na pultu. Drvo je bilo besplatno, ali nije ga htjela samo uzimati. Vlasnik joj je prijateljski kimnuo dok je stavljala drvo u torbu.
- Ta cura je vrlo dobra ili vrlo loša u onome što radi- pomislio je. - Dosad je uzela dovoljno drva za oveći brod. - Misli su mu odlutale prema ribarenju i zaboravio ju je.
***
Buffy nikad nije razumjela kako bi joj češnjak mogao pomoći na patroli pa je prošla uz samoposlugu i krenula prema crkvi. I posvećena voda je bila previše nezgrapna da bi nosila sa sobom veće količine, ali zbog tradicije je voljela imati malo doma za svaki slučaj. Sjećala se kad joj je vampir uhvatio kolac i cereći se pregrizao ga na pola. Obrisala mu je smiješak sa lica - doslovno - kad je uzvratila razbivši mu na obrazu bočicu posvećene vode. Kad je vrišteći pao hvatajući se za svoje pušeće lice, izvadila je rezervni kolac i skratila mu muke.
Udahnula je miris tamjana i hladnog kamena. Religija nikad nije igrala veliku ulogu u njenom životu, ali voljela je osjećaj smirenosti koji bi dobila čim bi ušla u crkvu.
Bar nakratko. Otkrila je da ako sjedi više od deset minuta u prohladnoj tišini, misli joj odlutaju prema križarskim ratovima, inkviziciji i zaista krvavim smrtima svetaca.
Otresajući svoje morbidne misli, počela je tražiti oca Gilroya.
Dok je blagosljivao plastičnu bocu obične vode, svećenik se u sebi pomolio za mladu ženu pred sobom. Biti svećenik u Sunnydalu je bilo jedinstveno iskustvo. Naravno, nije došao nespreman i znao je da gđica Summers bije dobru borbu kao i on. Sjećao se potajnog treninga kojem su ga podvrgnuli i knjiga koje je morao pročitati. Najstrašniji je bio broj pogreba koje su njegovih prethodnici obavili u samo nekoliko mjeseci.
Otac Gilroy je iznutra zadrhtao dok je radio znak križa na bocom. Neka mu Bog oprosti, ali ako se ikad suoči sa demonom kao što je radila ova sitna, mlada djevojka svake noći, pa, nadao se da će naći snagu u vjeri. Ali dok se molio imao je osjećaj da će ga noge odnijeti što je dalje i brže moguće. A to neće biti dovoljno brzo pa će ga ubiti. Odlučujući da će bar umrijeti suočivši se licem u lice sa demonom, trgao se iz razmišljanja i vidio da ga djevojka upitno gleda.
«Jeste li okej, oče?» upitala je. «Izgledate malo, ne znam, ošamućeno? Možda biste trebali izaći na svjež zrak.»
«Možda sam samo predugo u ovom gradu,» rekao je, prisilivši se na smiješak.
Postala je još zbunjenija. «Zar niste premješteni ovdje prije šest mjeseci?» upitala je. «Nakon što je otac Jameson - »
Pustila je da rečenica zamre. Kao što je umro i otac Jameson kad je po noći hodao oko crkve, zabrinut da maloljetni vandali raskopavaju groblje.
«Ispričavam se,» rekao je naglo. Više je nije mogao gledati, zamišljajući njeno tijelo razderano i unakaženo kako će sigurno biti jedne noći.
Buffy namršteno gledala za njim. Imala je osjećaj da će tu biti novi svećenik kad opet dođe. Ovaj je izgubio živce.
Ako je to sve što će izgubiti bio je jedan od sretnika. Ona je bila glavna meta, ali nakon Ubojice, vampiri su voljeli srediti svećenika.
***
Buffyin zadnji dio kupovine je bio u robnoj kući. Odjeća. I neželjeni ruž, naravno. Tu je trošila najviše novaca. Na ostatak kupovanja je potrošila samo par dolara, iako će joj oštrenje kolaca oduzeti nekoliko sati dragocijenog vremena.
Ubojice su bile čvrste i same su se zaliječivale - odjeća to nije mogla. Buffy nije znala šivati da popravi potrganu odjeću iz borbi niti je imala kad prati demonsku sluz i pepeo. Nosila je kožu kad nije bilo pretoplo jer joj je davala nešto zaštite i odolijevala je udarcima, ali po ljeti je derala mnogo odjeće.
Buffyina majka je primjećivala stvari. Ne važne stvari kao to da se Buffy svaku noć iskrada kroz prozor u patrole, ne to. Ali ako bi se u Buffyinoj garderobi naglo pojavljivala nova odjeća i jednakom brzinom nestajala, Joyce bi primjetila. I komentirala.
I zato je Buffy uvijek kupovala po tri ista komada odjeće, pogotovo što se tiče topova i majica. Odjeća je nazgled trajala normalno kad je imala dvije rezerve, obično spremljene kod Willow.
Prodavačice su je čudno gledale dok je plaćala, ali čudni pogledi? Nisu je puno smetali.
Nisu bili ništa prema pogledu koji joj je uputila Joyce kasnije tog dana kada je kriknula, «Ne pij to!»
Kvragu. Mislila je bocu sa posvećenom vodom staviti u svoju škrinju, a ne u hladnjak...
Kraj
|
