Projekt 314 Ubojica vampira (Indentiteti II.)
Ova slika gore je moja prva malo složenija manipulacija - kako Angel i Giles vide sebe...shvatit ćete kada pročitate poglavlje. Usput sada mogu reći bez da spojlam piču -jedan od razloga što mi se sviđa ova priča je jer je ideja za androida Adama potekla od T-1000 iz Terminatora koji mi je zaista najdraži lik u trilogiji (iako mu je Terminatrix jako blizu). A to je najviše zato jer iako je bio opasan i zanimljiv negativac nije bio nabildan kao Shwarchnenegerov terminator. Prvo nije mi bilo jasno što robotska snaga ima veze sa divovskim mišićima, a drugo jer više volim likove koji imaju skrivenu snagu, nego oni koji se razmeću. Zanimljivije mi je kad neki lik u odjelu ili haljinici sredi nekoga nego kad pola filma/serije dižu utege i onda trgaju majice da se vide mišići i slično. Buffy definitivno spada u ovu prvu vrstu likova i to je jedan od razloga što mi je draga.Nemojte me krivo shvatiti, sve to ne znači da ne volim vidjeti Angela bez majice tu i tamo ili stalno. 
Mogući nepoznati pojam:
matrica (martix) - znam da vjerojatno znate što to informatički znači , ako zbog ničeg drugog onda zbog jednog filma (nikad nećete pogoditi kojega:) Ali možda niste znali za ovu definiciju matrice (ja dosad nisam) - to je zatvoreni prostor u kojem se nešto razvija ili iz čega potječe. Riječ potječe od latinske riječi za maternicu
Projekt 314 Ubojica vampira
(The Slayer 314 Project)
by Philip S.
INDENTITETI
4. dio
«Colleen, moraš mi pomoći sa ovime!» prošaptala je Anne.
*S obzirom da ću inače umrijeti, zar zaista sumnjaš hoću li pomoći?* rekla je vještica.
«Tara i Willow će raditi na čaroliji izvana,» rekla je Anne. «Našla sam detalje magije u svojoj bazi podataka o čarolijama. Trebaju li još nešto znati?»
Anne je osjetila kad je Collen došla do spomenute magije, izvlačeći je iz Adamove bogato opskrbljene arhive magičnih informacija. U teoriji bi android trebao biti sam sposoban izvoditi razne vrste magije, koristeći podatke iz svoje baze podataka. Ali Anne nije baš jedva čekala iskušati tu teoriju. Jedino magično iskustvo koje je imala je bilo njeno vlastito stvaranje, a to nije baš pošlo po planu.
«Mislim da možemo izvesti ovo,» rekla je Willow gledajući magiju koju im je napisala Anne. Pogledala je Taru. «Možemo li?»
«Pa, valjda možemo,» samo je rekla Tara, izgledajući kao da želi da je proguta zemlja.
*Hoćeš li mi nakratko posuditi svoj glas?* rekla je Colleen.
Anne nije htjela pokazati ljudima oko sebe da su još neke stvari pošle po zlu sa pokusom 314. Kao recimo činjenicu da njihova izgubljena prijateljica ne dijeli tijelo samo sa umjetnom inteligencijom prozvanom Anne, nego i sa 112 umova koji su asimilarani u androida.
S druge strane, saznat će prije ili kasnije. Najkasnije kad Angel i Giles budu putovali u unutrašnjosti spomenutog androida. Otkrit će da je prilično gužva.
«Trebate znati još neke detalje za magiju,» Anne je rekla Willow i Tari. «Pripremite se da vidite nešto čudno, može?»
Prije nego je itko mogao pitati, Anne je downloadirala Colleeninu osobnu matricu u program za hitne slučajeve. Svi prisutni su se trgnuli kad se na trenutak zamutio Buffyin izgled koji je nosila Anne, crte lica se mreškajući kao voda pod naletom vjetra. Kad je ponovo podigla pogled, oči su joj bile druge boje i usta i lične kosti su bile nekako drukčije. Kao da je drugo lice nalijepljeno preko Buffyinog.
«Slušajte, vještice!» rekla je Colleen sa glasom koji nije nimalo sličio Buffyinom. «Ovo morate učiniti!»
Willow i Tara su slušale dok im je adroid koji je izgledao kao Buffy, ali opet sada i drukčije od nje, objašnjavao detalje magije za koju ni jedna nije prije čula. Willow se oporavila na vrijeme da sve zapiše cijelo vrijeme začuđeno raširenih očiju.
«To je to!» rekla je Colleen. «O, i Tara! Malo se uspravi, u redu? Mogu osjetiti da si prilično moćna pa se prestani skrivati iza kose i kreni na posao!»
Trenutak kasnije Buffyno lice se vratilo bez traga drugog lica na sebi. Svi su buljili u nju.
«Zar nisi rekla da Tara nije baš moćna?» prošaptala je Anne.
*Razlog više da joj podignem samopouzdanje.* Odgovorila je Colleen, nekako uspjevajući izvesti mentalnu verziju smiješka.
«Dobro, što je to bilo?» upitao je Xander.
«Colleen Wing,» rekla je Anne. «Ona je vještica koja je bila uključena u pokus 314. Pa, ukratko, ona je asimilirana kad je sve pošlo po zlu.»
«Onda, ona je kao Buffy?» upitala je Willow.
«Ne baš. Ona je sekundarna osobnost. Android je trebao asimilirati kopije ljudskih umova da poboljša svoje sposobnosti. Prvotno to ne bi imalo nikakve posljedice na one od kojih je kopirao um.»
«Isisavanje mozga bez nuspojava! Odlično!» poklopio je Xander.
«Anne,» rekao je Angel sjednuvši do nje. «Je li Colleen jedina dodatna osobnost unutra?»
-Kako mu je to uspjevalo?- pitala se Anne. Odmahnula je glavom. To mora biti ona neobjašnjiva sposobnost koju zovu intuicija. Pitala se hoće li ona to ikad naučiti.
«Nije,» priznala je. «Collen nije jedina.»
«Koliko ih još ima?» upitao je Giles. «Koliko ljudi je zatočeno unutra?»
Anne je uzdahnula. «Svi koji su bili u Inicijativi u vrijeme pokusa. Sve skupa 112 ljudi.»
Zapanjena tišina je ispunila sobu nakon njene izjave, čak je i Angel malo raširio oči.
«112 ljudi?» ponovio je.
«Da. I svi će umrijeti ako ne uvjerimo Buffy da živi.»
UPOZORENJE: MATRICA PRIMARNE OSOBNOSTI SE RASPADA. PROCJENA VREMENA DO POTPUNOG RASPADA MATRICE: 01:27:53. HITNO POTREBNA VANJSKA POMOĆ.
«Nemamo mnogo vremena,» rekla je Anne, osjećajući ledene trnce kako joj prolaze kožom. Još nešto za što nije bila programirana. Ovo je postajalo smiješno.
«Pripremite magiju!» Angel je rekao Willow i Tari koje su odmah krenule na posao, plavuša sa malo više samopuzdanja nego prije ako ju je Anne ispravno pročitala.
«Jesi li spreman, Gilese?» Angel je pogledao Čuvara.
«Koliko mogu biti.»
Angel je brzim pokretom odgurnuo Gilesov trosjed uz zid i dvije vještice su nacrtale krug na podu dnevne sobe. Anne je dozvolila Colleen da gleda kroz njene oči da može provjeriti rade li sve kako treba.
«Spremne smo,» konačno je rekla Willow. «Valjda.»
Angel joj se ohrabrujuće osmjehnuo i sjeo unutar kruga. Giles je sjeo uz njega. Nasuprot njih je sjela Anne.
«Ok, sad moram stvoriti vezu među nama,» objasnila je Anne. «Molim vas, nemojte šiznuti!»
Zatvorila je oči i bez upozorenja njene ruke su počele mijenjati oblik. Ono što je izgledalo kao ljudska koža se pretvorilo u grimizni metal, tada se ponovo promjenilo u prijašnji oblik dok su prsti rasli sve duži i duži, granajući se poput pipaka. Anne je posegnula prema Angelu i Gilesu, polako ih omotavši u paukovu mrežu grimiznih niti. Čula je zaprepaštene uzdahe izvan kruga, ali ni jedan od muškaraca ispred nje nisu uzmakli kad ih je dosegla.
«Odvratno!» čula je kako je Cordelia rekla i gotovo se nasmiješila na to.
«O, to nije ništa!» javila se Anya veselo. «Trebali biste vidjeti Clonacktske demone kad se pare. Stvarno je... »
«Trebamo tišinu. Molim te!» Willow je prekinula još jednu Anyinu fascinatnu priču na čemu joj je Anne bila zahvalna. Sjećala se tj. Buffy se sjećala i previše Anyinih priča koje nije htjela čuti.
Živi metal Adama 1 je tekao kroz krug, povezujući Angela i Gilesa sa Anne. Već je mogla osjetiti snagu njihovih umova, sijali su pred njom poput krijesova. Sada je mogla lako aktivirati asimilaciju i učiniti njihove osobnosti dijelom sebe. U teoriji im to uopće ne bi štetilo.
Ali Anne nije to mislila napraviti. 112 umova, ne ubrajajući njen i Buffy su bili dovoljni za samo jedno tijelo.
«Pripremite se!» Anne ih je upozorila kad su Willow i Tara počele izgovarati čaroliju. «Kad budete unutra moglo bi vam biti jako... dezorijentirajuće. Sve što budete vidjeli je interpretacija vašeg uma za stvari koje nemaju oblik. Uključujući i vaš izgled.»
Linija kruga se počela blago sjajiti, svjetlo se odražavajući na metalnim nitima koje su povezivali troje unutar kruga. Angel i Giles su zatvorili oči, a Buffyno lice se počelo mutiti i nestajati. Energija je pulsirala u zraku kad se android vratio u svoj prvotni bezlični izgled, aseksualna lutka od crvenog kroma.
Sa zvučnim praskom magija se zatvorila. Willow i Tara su se naslonile unatrag, znoj im tekući niz čela. Krug je obasjavao prigušenim crvenilom troje unutar sebe. Sjedili su zatvorenih očiju dok je grimizna mreža između njih pulsirala poput ljudskih arterija.
*
Angel i Giles su imali kratki osjećaj propadanja u duboki, mračni ponor, jurili su kroz zrak nevjerojatnom brzinom, a onda su iznenada lebdjeli u nečemu što je izgledalo kao ogromna pećina ili kupola, skoro kao katedrala.
«Angel?» Giles pogledao prema svojem sudrugu i zaprepašteno dahnuo.
Vampir je izgledao kao užasno čudovište, vampirskog lica, njegovo tijelo okruženo tamnim sjenama. Ruke su mu bile zamrljane krvlju, stalna značajka na njemu.
- Zar Angel ovako vidi sebe?- pitao se Giles. - Zar je to jedini odraz koji mu je ostao nakon 250 godina bez zrcala.- Sjetio se nečeg drugog. -Ili ga i ja tako vidim?- Svaki put kad bi vidio Angela nije si mogao pomoći, a da se ne sjeti Jenny. Racionalno je znao da Angel nije imao ništa sa njenim umorstvom, ali ipak...
Sam Giles nije izgledao puno drukčije nego u stvarnom svijetu. Možda malo mlađe jer se nije osjećao staro. Pitao se što govori o njegovom psihološkom stanju kad je tu izgledao sasvim isto sve do odjela od tvida.
Treća prisutnost je dolebdjela do njih, djevojka koja je izgledala kao Buffy osim što joj je koža bila grimizna.
«Dobrodošli u moju glavu,» rekla je Anne.
_____________________________________________________________________________________
5. dio
Matrica primarnog uma Adama 1 im je izgledala kao mračna, zabranjena utvrda čvrsto zatvorenih ulaza bez i jednog osvjetljenog prozora. Giles i strašno čudovište koje je bio Angel su stajali ispred nje, pokušavajući smisliti što dalje.
«Moramo nekako privući njenu pažnju,» rekla im je Anne. «Morate je istrgnuti iz autodestruktivnog kruga u koji se zatvorila.»
«A kako da to učinimo?» upitao je Giles. «I sama si rekla da ne odgovara na nikakve poruke izvana. Nisam kompjuterski stručnjak, ali koliko znam komunikacija mora ići u oba smijera.»
Angel nije ništa rekao, samo je prišao (ili dolebdio, to je tu bilo isto) rubu utvrde. Posegnuo je jednom rukom, prstiju zakrivljenih poput pandža i zamrljanom krvlju koju je Angel uvijek tu vidio i dodirnuo granitni zid.
«Buffy?»
Giles je vidio kako se počeo mreškati zid kojeg je Angel dodirnuo. Čuvar je često bio potajno zabavljen smiješnim imenom svoje štićenice, ali nije zvučalo smiješno kad bi ga izgovorio Angel. Iz njegovih usta je zvučalo kao milovanje, kao nježni dodir.
Angelov izgled se počeo mjenjati kako je zid nestajao ispred njega. Vampirsko lice je nestalo, sjene koje su ga okruživale su izgorjele pod zrakama sunca. Potpuno ljudski Angel se okrenuo da pogleda Gilesa i Anne.
«Izgleda da smo našli ulaz.»
«Što...?» počeo je Giles.
«Stojimo na rubu matrice Buffyine osobnosti,» objasnila je Anne. «Kad uđemo unutra, ulazimo u njen svijet, sve je oblikovano njenom percepcijom. Uključujući i naš izgled.»
- Znači ona tako vidi Angela - pomislio je Giles. – Kao lijepog čovjeka koji stoji u svjetlu. - Pitao se kako Buffy može tako lako vidjeti kroz njegovu mračnu stranu. Bog zna da je Giles smatrao Angela dobrom osobom, saveznikom, ponekad čak i prijateljem, ali tu je uvijek bilo bolno sjećanje nalaženja Jenny u svom krevetu, sa očima koje zure u ništa, Angelusov dar Buffyinom Čuvaru.
Činilo se da Buffy ne vidi tamu. To je nekako posramilo Gilesa.
«Idemo!» rekao je Angel, okrenuvši se da uđe u tvrđavu. Giles i Anne su ga slijedili dok su 112 sjena šuteći gledali za njima želeći im sreću.
*
Unutar zidova svijet se promijenio. Da Giles nije znao gdje su, zakleo bi se da sve tu stvarno, a ne nekakva kompjuterska virtualna stvarnost. Hodali su preko jednog od mnogih Sunnydaleskih groblja i Giles je mogao osjetiti mekoću trave pod nogama.
«Ušli smo!» izjavila je sretno Anne. «Sada samo moramo naći Buffy.»
«Mislio sam...» počeo Giles pa zastao kad nigdje nije mogao vidjeti Anne.
«Oprosti zbog toga!» Annein glas se javio do njega. «Bojim se da me Buffy zna samo kao bestjelesni glas, pa...»
«Ah, da. Mislim da razumijem.» Giles je odmahnuo glavom. Ovo je svakako postajalo vrlo čudno putovanje. «Kao što sam htio reći, mislio sam da je sve ovo Buffy. Kako da...»
«Pogledajte!» rekao je Angel pokazujući rukom.
Giles se okrenuo na vrijeme da vidi figuru kako malo dalje trči između nadgrobnih ploča. Silueta iza koje se vijorila duga plava kosa, poput traga iza zvijezde repatice.
«Buffy?» zazvao je Giles, krenuvši prema njoj.
«Samo sjećanje,» čuo je Annein glas. Plavokosa djevojka ispred njega je zastala kad se pred njom pojavio vampir i uslijedila je žestoka borba koja je naglo završila kad je demona kolcem probola kroz srce.
«Buffyina sjećanja,» promrmljao je Angel. «Ako misli da nije Buffy, zašto ponavlja ta sjećanja?»
«Pa... nisam sigurna,» priznala je Anne.
Tada se prizor oko njih promjenio i brzo ga je zamjenila još jedna bitka. Još vampira, lov kroz groblja. Mnogi demoni su se pojavljivali jedan za drugim. Još borbe, poznata lica neprijatelja i prijatelja.
Buffyna borba sa Gospodarom i njena smrt. Okrutno zadirkivanje Angelusa koji skoro uopće nije sličio Angelu u tom svijetu snova. Faith i Gradonačelnik, Spike i Drusilla. Sudac, Acathla, Luke, Darla, g. Trick, toliko neprijatelja su je okruživali. Na kraju su je sa svih strana okružili četvoro Inicijativinh vojnika pogađajući je munjevitim nabojima struje.
«Što ona radi?» Angel je upitao Anne.
«Ne znam, u redu? Ne znam.»
Buffy se borila sa svim svojim neprijateljima odjednom, svi su se udruživali protiv nje. Ne samo njeni neprijatelji, nego i prijatelji, njeni voljeni. Giles je ugledao sebe među napadačima, kako viče grozne optužbe Buffy, govori joj da nije njegova Ubojica, da je laž, lutka, samo jeftina kopija.
Svi su kričali na nju.
«Razdire sama sebe,» užasnuto je prošaptala Anne.
Buffyna figura je počela gorjeti i cijelo groblje je planulo oko njih. Vidjeli su kako joj se koža guli sa tijela otkrivajući grimizan čelik ispod. I dalje su je napadali njeni neprijatelji i prijatelji, ranjavajući je riječima i šakama, ruganjem i pandžama.
«Moramo otići tamo!» rekao je Angel i ne čekajući odgovor, potrčao je prema bitki.
«Anne?» upitao je Giles.
«Znam koliko i ti, Gilese. Nemam pojma što bi trebali učiniti.»
«Onda ćemo improvizirati.» I Giles je potrčao prema gužvi gdje Angel već odbacivao demone i čudovišta od Buffy kao da su krpene lutke.
Giles se počeo boriti protiv izopačene verzije Willow koja je vrištala uvrede Buffy čak i kad ju je otrgnuo od Ubojice. Izgledalo je da ih neprijatelji uopće ne primjećuju, samo su pokušavali proći kraj njih da dođu do Buffy. Gilesu se u rukama iznenada pojavila bojna sjekira i nije razmišljao kako nego ju je spremno upotrijebio.
Angel se borio kao opsjednut, odbacujući protivnike sa snagom koju nije posjedovao u stvarnom svijetu. – Opet Buffyina percepcija njega? – pitao se Giles. Njegova Ubojica je uvijek bila tako snažna, tako nezavisna. Ali možda je čak i netko poput nje želio blizu nekog snažnog poput sebe, nekog da se ponekad brine za nju za promjenu.
Do dana kad je otišao, Angel je bio taj. I možda ga je još vidjela u toj ulozi.
Nakon naizgled vječnosti borbe, čudovišta i demoni su nestali i ostali su samo dva umorna ratnika i netko tko je izgledao kao mješavina Buffy i Adama. Klečala je u travi.
«Buffy?» upitao je Angel, spustivši se na koljena do nje.
Figura se pomakla, podigla lice koje je napola bilo ljudsko, napola grimizan krom. Ljudsko oko je bilo puno suza.
«Buffy je mrtva,» prošaptala je. «Buffy je mrtva.»
* * * *
|
