Buffy i Angel fanfiction

Chiaroscuro

Ova priča mi se svidjela jer je nekako pjesnički napisana. Autorica je iskoristila činjenicu da Angel zna crtati. U serijama su uglavnom pokazivali tu njegovu vještinu kad blago rečeno nije bio najbolje – u «Buffy» kada nije imao dušu, u «Angelu» kada je bio opsjednut Darlom. Ali s obzirom kako dobro crta, sigurno je crtao i prije/kasnije od tih događaja. Ne znam gdje je orginalna priča, a googlanjem je nisam našla pa ništa od linka. Vrijeme radnje je negdje u 1. sezoni «Angela»

- Chiaroscuro – slika napravljena od više nijansi iste boje. U ovom slučaju se radi o crtežu olovkom.


Chiaroscuro
by Ezra

Predikat: PG
Sadržaj: Angel crta dok čeka da padne noć
Upozorenje za spojlere: 3. sezona «Buffy» ep. Graduation Day, općenito 1. sezona «Angela»
Poricanje vlasništva: (nažalost) ni jedan od ovih likova nije moj. Oni su vlasništvo Jossa i co.

Mail: ezra5@angelfire.com (dod. prev.)

-----

Sjedi i črsto drži olovku. Gleda u prazni papir pred sobom. Gotovo ga ne želi dodirnuti, crtati po njemu. Sada ima neograničeni potencijal, prazan je, čistoća koja može nešto postati, ali dosad ništa nije bila. Misli da će danas možda crtati nešto drugo.

Može namirisati sunčevu svijetlost iza zastrtih prozora i pita se što bi ona mogla raditi. Može je zamisliti na suncu, njena svijetlo plava kosa i koža se sjaje toplinom života. I ona se smiješi.

Vidi je u svom umu i mršti se u koncentraciji. Možda upravo ide na predavanje ili ruča sa Willow. Možda je čak u kupovini, razgledava izloge svake trgovine odjećom i cipelama i pijucka svoj kapučino. Voli kupovati.

Ruka mu se pažljivo kreće preko čistog papira ispod slabog svijetla stolne lampe. Uvijek misli da će crtati nešto drugo. Cordelia mu uvijek govori da crta cvijeće, pejsaže, nju ili čak Wesleya. «Crtaj što ti je najdraže,» ona mu govori, a on joj tiho odgovara da to i radi.

Možda je Buffy dosad došla kući, možda je u svojoj sobi, leži na krevetu i piše domaći rad ili oštri kolce za patrolu. Zamišlja je kako ide prema Gilesovom stanu u toplim bojama sutona. Možda trenira i on zatvara oči da vidi njeno savršeno, sitno tijelo kako se kreće u elegantnim i ubojitim pokretima. Snažna je i vidi je kako miče nestašne pramenove zlatne kose sa odlučnog i usredotočenog lica. Samo ponekad njen tvrdi, ozbiljan pogled omekšava vragolast smiješak i pametna dosjetka koju dobacuje Gilesu koji je promatra.

On crta tu živost. Napreže se da vidi detalje. Bljesak u njenom oku, sjaj znoja na njenoj toploj koži. U svojoj usamljenoj, tihoj sobi, on osjeća da pada noć i čvršće steže olovku. Strah mu se polako počinje uvlačiti pod kožu dok se pokušava usredotočiti na obrise koji se stvaraju pod njegovom vještom rukom.

Zato jer je alternativa zastrašujuća.

Možda je na groblju, sama u tami izvršava svoju dužnost Odabrane.
Možda se bori za život.
Možda je uplašena.

Mršti se dok je gleda u svojoj glavi, bljesak plave kose, hitre udarce šakama i nogama, blokove, tihi fijuk u teškom, noćnom zraku kad izvuče kolac. Ruka mu drhti dok prelazi preko papira.

Možda umire.

Olovka naglo puca, više ne može izdržati pritisak prstiju. On ni ne primjećuje, previše je zaokupljen svojim zamišljenim mučenjem. Zna da Ubojice umiru mlade. Potrebna mu je sva snaga volje da ne izjuri iz svoje tihe sobe i ode k njoj.

Možda će zazvoniti telefon i to će biti Giles. Neće trebati ništa reći jer će Angel već znati.

Oštro udahne i odmahuje glavom. Otvara tamne oči da vidi što je stvorio. Sa nekad prazne stranice mu se smiješi Buffy, živa i puna ljubavi. Svijetlo u njenim očima je jedino svijetlo na njegovoj prokletoj duši i na trenutak za njega ne postoji ništa osim tog crteža, tog osmjeha. To je sve.

Nikad neće crtati ništa drugo.

Kraj