** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče
16.09.2007., nedjelja
Poznavala sam dječaka
POZNAVALA SAM DJECAKA
U jednom gradu na severu Francuske poznavala sam djecaka otvorene i iskrene naravi, ali veoma naprasita. Lako je gubio nadzor nad svojim ponasanjem. Jednoga dana sam ga upitala: "Reci mi, sto je teze - opaliti zausnicu nekomu, tko te uvrijedio, ili zadrzati pesnicu u dzepu?" "Teze je zadrzati pesnicu u dzepu," odgovorio je. "Reci mi onda, sto bolje prilici djecaku kakav si ti - da cini ono, sto je lakse, ili ono sto je teze?" "Ono, sto je teze," glasio je odgovor, poslije nesto oklijevanja. "Pa dobro, pokusaj to prvom prigodom." Nakon izvjesnoga vremena mladic me potrazi, i ponosan mi isprica sto se dogodilo: "Jedan od mojih drugova, takodjer poznat po svojoj nabusitoj cudi, udario me u casu kad smo se oko necega prepirali. Buduci da je znao da ne ostajem duzan za udarac, spremio se za obranu. Ali ja sam se u tomu casu sjetio onoga, sto ste mi rekli. Bilo je teze nego sto sam mislio. Strpao sam pesnicu u dzep. Istoga sam casa osjetio da moj gnjev osijeca. Osjetio sam sucut za svojega prijatelja, pa sam mu pruzio ruku. To ga je tako iznenadilo da je stajao gledajuci me otvorenih usta, bez rijeci. Tada je prihvatio moju pruzenu ruku, stisnuo je, i duboko ganut kazao: "Sada cini sa mnom sto ti drago. Ja sam tvoj prijatelj. zauvijek." (M.Richard, Mother, prijevod V.K.) preuzeto iz knjige VRLINE MIRA koju je, kao zbornik prica, sacinila Vesna Krmpotic. |
