** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

PO GANDHIJU JE JEDINI PRAVI NAČIN PROCJENE ISTINSKE VRIJEDNOSTI NEKE LJUDSKE ZAJEDNICE –NAČIN NA KOJI SE ONA ODNOSI PREMA SVOJIM ŽIVOTINJAMA

kaplja suosjećanja


Prijatelji životinja željeli su ukazati na nepotrebnost i surovost testiranja na životinjama u industriji. Zbog pohlepe za profitom, primjerice, iako postoje brojne alternativne metode, samo tvrtka Procter & Gamble (P&G) godišnje patentira oko 20.000 novih kemijskih sastojaka, kako bi plasirali na tržište »nov« i »poboljšan« proizvod. Ariel, Max Factor, Lenor, Pantene Pro-V, Head & Shoulders, Herbal Essences... ulijevaju se u oči i nanose na izbrijanu kožu životinja, a rezultat pokusa su infekcije, krvarenja, sljepoća, mučna smrt i... preko 43 milijarde dolara godišnje krvave zarade

piše omer rak


Izraz »jumbo«, vele upućeni, u engleski je jezik pristigao koncem 18. stoljeća kada se koristio u složenici »mumbo-jumbo« prema navodnom imenu nekog afričkog plemenskog idola, da bi godinama poslije taj isti mumbo-jumbo zadobio značenje zamršenog i besmislenog fraziranja, rituala, nonsensa ukratko. Drugi dio složenice – jumbo – postao je iznimno popularan kada je P. T. Barnum, vlasnik najvećeg cirkusa na svijetu, kupio u londonskom zoološkom vrtu 1882. godine divovskog slona Jumboa te mu dao počasnu točku u svojem cirkuskom programu. Nedugo nakon toga uobičajenim je postalo goleme životinje i stvari nazivati – jumbo. Među posljednjim nazvanim jumboima našli su se burgeri, putnički mlažnjaci i... plakati. Sve troje, na ovaj ili onaj način, postalo je našom svakodnevicom. U studenom ove godine biznis zvan jumbo-plakati naprosto će cvasti jer izborno je vrijeme u Hrvatskoj, a izbori ljube divovske plakate kao buhe pseća leđa. S tisuća njih će se još jednom, u to nitko ne dvoji, od Drave do ribarsko-ekološkog pojasa, smiješiti porculanski gebisi nalijepljeni na izliftirana lica poduprta svezahrvatsku programskim sloganima. Jumbo je trpio i trpi svašta – od obijesnog prikazanja iskaznice jedinoga člana skupštine Zagrebačkoga holdinga do hladnog oružja s Thompsonova koncertnog plakata načinjenog u amalgam-art maniri Gospodara prstenova i nacionalsocijalističkih insignija.


rubikoni naše savjesti

Međutim, Thompsonovu plakatu uz bok, na našim se ulicama odnedavno potiho bez ikakve pompe smjestio jedan jumbo-plakat s kojeg nas nitko ne gnjavi vlastitom osobom ni povišću pritrujenom, niti nam prodaje štogod konzumnoga. Za razliku od mase plakatnih déja vua, taj nam pokušava otvoriti oči za nešto što ne vidimo, ili ne želimo vidjeti – sebe u ogledalu vlastite savjesti. Na jumbo-plakatu mlada je pjevačica Ivana Radovniković kako ju je vidio fotograf Damir Hoyka za kampanju udruge Prijatelji životinja. Napis na njemu glasi: »Ljepota izvire iz suosjećanja«. Tribine stadiona na kojima odzvanja taj refren, pogađate, nisu u Maksimiru.
Plakatom koji na čudan način svojom mirnoćom i blagošću odudara od za dom spremnog Thompsonova, Prijatelji životinja željeli su ukazati na nepotrebnost i surovost testiranja na životinjama u industriji. Zbog pohlepe za profitom, primjerice, iako postoje brojne alternativne metode, samo tvrtka Procter & Gamble (P&G) godišnje patentira oko 20.000 novih kemijskih sastojaka, kako bi plasirali na tržište »nov« i »poboljšan« proizvod. Ariel, Max Factor, Lenor, Pantene Pro-V, Head & Shoulders, Herbal Essences... ulijevaju se u oči i nanose na izbrijanu kožu životinja, a rezultat pokusa su infekcije, krvarenja, sljepoća, mučna smrt i... preko 43 milijarde dolara godišnje krvave zarade. Zato, kupujte proizvode koji nisu testirani na životinjama, poručuje mlada pjevačica. To znači suosjećati s onima koji pate pa makar imali i jedan par nogu više. Jer patnju, već po navici, isključivo vezujemo za vlastitu vrstu. Davno je još dobri doktor Albert Schweitzer kazao: »Tko god može gledati na život bilo kojeg stvorenja kao bezvrijedan u opasnosti je smatrati i ljudske živote bezvrijednima«. Smisao njegove izjave nije taj da su životi mačaka na ulici i napuštenih pasa jednaki ljudskim, nego da ćemo jednom, kada kao suosjećajna ili sućutna ljudska bića počnemo cijeniti živote drugih bića, naoko beznačajnih poput mačaka i pasa lutalica, početi shvaćati vlastiti kapacitet istinske sućuti. Mahatma je Gandhi naučavao da se jedini pravi način da se procijeni istinska vrijednost neke ljudske zajednice dade vidjeti u načinu na koji se ta zajednica odnosi prema svojim životinjama. Njega nije zanimala politička retorika, kvaliteta zdravstvenih i antikorupcijskih programa, raskoš i funkcionalnost novih sportskih arena, brzina administrativnog servisa, niti prometnice koji kilometar dalje od Šestanovca, ne nipošto! Naše prave vrijednosti, prema Gandhiju, razvidne su u načinu na koji tretiramo životinje. To su Rubikoni naše savjesti. Stoga, ako smo sposobni razviti program koji će afirmirati život tih najnižih od svih niskih bića, naših izgubljenih, beskućnih četveronožnih prijatelja, što to onda govori o nama kao društvu?


mir je izraz suosjećanja

Kada je Albert Schweitzer primio Nobelovu nagradu za mir u prigodnom je govoru naslovljenom »Problem mira u današnjem svijetu« 1953. kazao i ovo: »Ljudski duh nije mrtav. On živi potajno i razumijeva da prava dubina i širina suosjećanja može biti spoznata samo kada obuhvati sva živa bića, ne ograničavajući se samo na čovječanstvo«. Dalaj lama veli da je suosjećanje neka vrst bliskog osjećaja, odnosno osjećaja brižnosti, s poštovanjem. Iz suosjećanja proizlazi iskrenost koja vodi k samopouzdanju koje, zauzvrat, vodi k nadi. Mir ne znači samo odsutnost nasilja. Mir je izraz suosjećanja
Bivši pastor Ed Boks, jedan od najpoznatijih američkih zaštitara životinja, vjeruje u evoluciju, ali ne na isti način kao Darwin. Vjerujem, govori on, da je suosjećanje katalizator za naš evolucijski rast. Zapravo, vjerujem da je suosjećanje jedina evolucijska snaga ostavljena nam za ljudski razvoj. Ranije smo se morali oslanjati na fizičku snagu kako bismo preživjeli, danas to činimo oslanjanjem na mentalnu. U današnjem vremenu dižemo se i padamo kao vrsta ovisno o našem kapacitetu da volimo sva bića, velika i mala. Opstanak naše vrste ovisi o sposobnosti širenja kruga našeg suosjećanja kako bi uključio sva bića. Svijet ne pripada okrutnima nego onima koji su sposobni voljeti. Znanstvenici govore o evoluciji u terminima, no ja mislim, nastavlja Boks, da evolucija nije toliko biološka koliko duhovna sila. Nije to samo sila koja je načinila čovjeka iz majmunolikog pretka – to je sila koja može čovjeka načiniti anđelom.


egzodus krijesnica

Suosjećanje, tu posvemašnju afirmaciju života u svim oblicima njegove pojavnosti A. Schweitzer naziva »duhovnim činom«. I to s pravom. Taj je čin jedini sposoban unijeti u naše živote samopouzdanje, poštovanje drugih i miran, spokojan um. Zato se u takvom duhu krije ljepota poput Venere u školjci. Ljubav može biti vrlo eteričan i eleuzivan izričaj, no svi možemo razumjeti koncept dobrote i sućuti i afirmirati ga u životu koji nije ništa drugo doli isprepletena mreža međuovisnih odnosa. Jedno ne postoji bez drugoga. Započeti misliti o životu blagonaklono i milosrdno znači započeti iskreno cijeniti život i, jednom kada istinski razumijemo vrijednost života, postajemo ono što Schweitzer zove »misaonim bićem«. Takvi, uvijek ćemo znati naći način djelovanja suosjećajno i milosrdno prema svim živim bićima... jer njihov život potvrđuje i daje vrijednost našemu. Možda će ta Schweitzerova tvrdnja barem dijelom biti artikulirana provedbom zakona o svjetlu, točnije svjetlosnom onečišćenju, kojeg su HSS-ovi zastupnici predložili u Saboru 19. lipnja. Zakon bi spriječio egzodus krijesnica, zbunjenost kukaca i ptica te razbolijevanje biljaka i ljudi zbog neprimjerenog korištenja javne i kućne rasvjete koja, prejaka kakva već jest, »zbunjuje stabla« koja ne »prepoznaju« godišnja doba, a proces fotosinteze u njihovom lišću ne prestaje ni noću; »zbunjeni« su i kukci i životinje koje se hrane kukcima, krijesnice se sele jer ne mogu pronaći partnera za razmnožavanje... sve je poremećeno jer svi ovisimo o svakome ponaosob, o svakoj našoj sestrici ili bratu, kako je sva bića od najmanjih do najvećih zvao onaj skromni svetac iz Asissija. Prepoznati tu međuovisnost znači zagaziti u ocean života čije vode su sućut sâma.
Prema Schweitzeru, istinska filozofija mora poći od izravne i obuhvatne činjenice svijesti: »Život sam koji želi živjeti usred života koji žele živjeti«. Život i ljubav slijede i temelje se na istom načelu. Izraz je to poštovanja prema svakoj manifestaciji Života, i osobnoj, duhovnoj povezanosti s univerzumom. To je ona Ljepota koja izvire iz suosjećanja. Thompsonova »Lijepa li si« ne progovara o toj Ljepoti. Ona ne živi u njegovim stihovima.
Hrvatska, konac lipnja 2007. Samo jedna kaplja suosjećanja osvježila bi ljetnu pripeku. Samo jedna jedina kapljica.


Tekst preuzet iz Novog Lista